Magazin
OD ILIRA PREKO BIZANTA DO SVEMIRA

Park prirode Dinara:
Veličina je važna
Objavljeno 28. listopada, 2023.
PRAZAN PROSTOR ZA POTPUNI DOŽIVLJAJ: BURNA PROŠLOST, BLISKA SADAŠNJOST I DALEKA BUDUĆNOST...

Sedam je sati ujutro kada sunce grane na Uknovcu, zapadnom rebru jugozapadne stijene Dinare, a osam kada počne hvatati vrh Samograda. Devet je sati kada obasja cijelu istočnu stranu Samograda, deset kada je pola južne strane obasjano suncem, a druga polovina u sjeni. Kada sunce obasja veliku liticu Ošljaka, onda je podne...



Pripovijeda se da su već ilirski Dalmati i Dindari tako određivali kada blago treba goniti kući, kada je vrijeme za marendu i kada se počinju i završavaju ostali radovi. Dindari, po kojima su planina, a poslije i masiv Dinaridi dobili ime, slobodno su obitavali na livanjskom, grahovskom i drvarskom prostoru do 229. pr. Kr., kada ih pokoravaju Rimljani. Negdje u petom i šestom stoljeću iz panonskog bazena u rimski Ilirik provaljuju Avari, ogurski narodi s jakim perzijskim supstratom, u čijem se kaganatu nalaze i Hrvati. Poslije nadiru Franci i njihovi vazali Bavarci, koji u savezu sa Slavenima i Langobardima istiskuju Avare. Dio vojničkih hordi apsorbira romanizirano ilirsko nomadsko stanovništvo Vlahe, kojima se situacija zakomplicirala s padom Konstantinopola i uspostavom osmanlijske vlasti.

REKAO BIH, NE MOGU


Prije konačne osmanlijske kontrole putova i važnijih naselja Dalmatinske zagore dio se slavensko-vlaških zajednica povlači prema jugozapadu, a dio, koji je dobio dozvolu od sultana, prelazi na islam. Preostali Vlasi miješaju se s izbjeglicama iz uništenog Istočnorimskog Carstva i kršćanskim pomoćnim osmanlijskim četama, koje, zbog odjeće od mrkog sukna, zovu Crnim Vlasima, Morovlasima ili Morlacima. Iako ih svojataju Srbi, Hrvati i Talijani, nemoguće je, iz ove perspektive, reći točno čiji su vazali bili jer su naročito 16. i 17. stoljeće prepuni prelazaka vlaških zajednica s jedne zaraćene strane na drugu u trokutu koji su činili Osmanlije, Habsburgovci i Mlečani. Čiji god bili, sigurno je da su Vlasi baš tada postali vojnici ovisni o nadnicama i zaštiti obrambenih tvrđava kojima su upravljali kopneni ili pomorski osvajači. Žilaviji nastavljaju odlaziti na višu nadmorsku visinu, u "razbijena" sela, raspodijeljena u "komšiluke" ili zaseoke plemenskih imena, u kuće zidane usuho, koje se zovu bunje ili košare. To je na neki način omogućilo većim ili manjim obiteljskim bratstvima, uže skupine srodnika istog prezimena, održanje na prostoru do dvadesetog stoljeća, kada posljednji čavao u lijes nomadstvu zabijaju svjetski ratovi, elektrifikacija i industrijalizacija. Znatan odljev stanovnika slijedio je nakon izgradnje Perućkog jezera i u razdoblju Domovinskog rata.


Ukupno uzevši, u razdoblju između 1991. i 2001. broj stanovnika pao je za 50 posto, te trenutno na području Dinare živi najmanje ljudi otkada se statistički obrađuju podatci. Zašto Hrvati i Srbi ratuju za zemlju na kojoj poslije ne žele živjeti ni jedni ni drugi, pitao je jednom neki Židov, kojemu je teritorij sve u životu, bosanskog akademika Abdulaha Sidrana. Odgovor na to pitanje nema ni povratnik Marinko Baša, koji s troje djece i ženom živi u polačkom Podinarju:

- Pitaš, koliko nas je. Čekaj! Tri, pet, deset, dvanaest stanovnika. Ima dva brata od strica, koji imaju dosta stoke. Od toga žive. Tamo su dva brata i mater. Brat se vratio iz Australije u mirovinu, pa živi. Naših troje djece jedini su učenici ovdje. Auto iz Knina dolazi po njih i vozi ih do škole. Djecu i vrate. Bio sam i ja otišao u Švedsku, vidio sam Dansku i Nizozemsku, ali me je srce vratilo u Podinarje. Gledajući sada, da sve to moram ponoviti, ne znam kako bih to izveo. Bogme ne znam. Rekao bih da ne mogu. Ali sada je ovako. Držim stoku. Imamo malu baštu i u sezoni radim građevinu. Pokušali smo i s turizmom. Odustali smo.

Kada smo kod turizma, glavni adut Dinare je praznina oko koje su grupirani lako pristupačni vrhovi, polja, špilje, kanjoni, čiste rijeke te materijalna i nematerijalna baština duboke prošlosti.

LINIJA RAZGRANIČENJA


Blizu se, u Bosni, nalazi i najviši vrh masiva Dinare - Troglav, koji je ime dobio po slavensko-keltskom trojednom bogu Troglavu, koji objedinjuje Javu, Navu i Pravu. Inače, najviši vrhovi Dinare, u koje ubrajamo spomenuti Troglav i Kamešnicu, našli su se na bosanskoj strani 1730. godine, kada je na temelju terenskog očevida 23. tursko-mletačke granične komisije iz 1721. provedeno neopozivo razgraničenje i utvrđena Močenigova linija. Veći i niži dio Dinare pripao je mletačkoj Dalmaciji, a manji i viši dio Bosanskom ejaletu. Od tada Močenigova linija nije mijenjana, pa je i danas granica između Hrvatske i Bosne i Hercegovine zapravo granica nekadašnjih ispaša. Oko tih je granica u Domovinskom ratu pisana moderna hrvatska povijest, a u spomen na operaciju Oluja članovi su udruge "Dinaridi" označili i uredili planinarsku obilaznicu "Put Oluje". Kombinacija je to makadamskih cesta, starih pastirskih putova i planinarskih staza, koje od Voštana, u duljini od 150 kilometra, vode Kamešnicom, Troglavskom skupinom i Dinarom do Kninske tvrđave. Na putu ima nekoliko izvora vode, planinarskih domova i skloništa s ugrađenim pećima i šternama.

Lokalni entuzijasti osmislili su i opremili i najatraktivniji i najstrmiji put u hrvatskim planinama, superferatu "Dinaridi". To je klinčani put koji prati logični prolaz kroz središte moćne jugozapadne stijene Dinare - Ošljak, i djelomično se poklapa sa starim alpinističkim smjerom "Dvojni C". U stijeni je puno divnih strmina, trbuha, pukotina, žljebova, polica i priječnica. U njima se može doživjeti veličanstveno podne na Dinari, vidjeti sivi sokol i živahne, pokretljive hrvatske šarene koze koje dolutaju s blagih padina i zaobljenih glava vršne zone Dinare. Na kraju ferate nalazi se veliki čelični klin s karabinerom postavljenim kao zahvalnica penjačima. Nedaleko od njega je od struke hvaljen Spomenik domovini, izgrađen od dva nepravilna domaća kamena. Na jednom bloku su razbacana polja hrvatskog grba kao upozorenje na povijesna previranja, a na drugom su uklesani stihovi pjesme "Moj dom" Silvija Strahimira Kranjčevića.


S Ošljaka put vodi prostranim grebenom do najvišeg vrha Hrvatske - Sinjala, 1831 metara. Vrh pruža bezvremenske vidike na Troglav i Konj, na Cetinsko polje i Perućko jezero, Kijevski Kozjak i Svilaju te na Prominu i Knin. Sa Sinjala postoji nekoliko silazaka. Najatraktivniji je put koji vodi prema srednjovjekovnoj gradini Glavaš, izgrađenoj u 14. stoljeću. Gradina je imala ulogu nadzora i zaštite prometa prema Bosni, od Mlečana prema Osmanlijama. Prvi nacrt kijevske utvrde pronađen je na karti venecijanskog kartografa Matea Pagana iz 1525. godine, gdje se vodi pod imenom Dinarić. Utvrda se sastoji od kule i pripadajućih prostorija, a posebno je zanimljiva zbog očuvanosti kule i kruništa. Ispod utvrde je zaseok Glavaš, a u njemu se nalazi izdašni izvor pitke vode.

RIJEKA OD PAMTIVIJEKA



Zna se da na Dinari nema površinskih tokova, ali se tu slijevaju i kaskadno dreniraju podzemne vode dviju prekrasnih rijeka - Cetine i Krke. S osamnaest stalnih izvora po obodu Paškog polja, izvorište rijeke Cetine jedno je od vrijednih krških zanimljivosti. Najviši sljevovi Cetine jesu ponorne zone u Kupreškom polju i Livanjskom polju, a glavni izvor Cetine je svemiru slično Veliko vrilo. Postoje izvori i duž Perućkog jezera, a najveći dotoci vode u Cetinu nalaze se na Sinjskom polju, gdje se dreniraju vode Buškog blata, odnosno Duvanjskog i Kupreškog polja. Nedaleko od izvora Cetine, u istoimenom selu, nalazi se crkva Sv. Spasa, koja, prema austrougarskoj historiografiji, potječe iz 9. stoljeća i spada među prve crkve koje su Hrvati podigli.

Crkva ima najstariji očuvani zvonik u Hrvatskoj i jedan od najstarijih u europskom srednjovjekovlju. Okružuje ju najveće poznato ilirsko groblje, na koje su akomodirani kršćanski križevi. Arheološkim su iskapanjima pronađeni važni grobni nalazi, a oko crkve sačuvano je više od 700 stećaka raznih veličina i oblika, vjerojatno isklesanih u razdoblju cetinske kulture. Zanimljivo jr da su nedavno stručnjaci iz Sveučilišta Birmingham na području rijeke Cetine provodili istraživanja u kojima su dokazali kontinuitet ljudske habitacije star najmanje deset tisuća godina. Na kraju su zaključili da je potez uz Cetinu najvredniji i najneistraženiji arheološki bazen na tlu Europe.

Uz Cetinu, veliku estetsku, hidrološku i svaku drugu vrijednost ima i sustav rijeka Krka i Krčić, u koje se dreniraju vode iz višeg područja ponora Pašić kod Bosanskog Grahova. Krčić je rijeka koja je veći dio godine suha, ali uvijek ispod glavnog vodotoka postoji podzemni tok. U duljini od deset kilometra, od vrela do ušća u Krku, Krčić se odlikuje dubokim i lijepim kanjonom u kojem postoji nekoliko sedrenih slapišta, koja kulminiraju Topoljskim bukom i izvorom Krke. Kanjon Krčića vole biciklisti, a pristupačan je automobilom po Napoleonovoj cesti. Radi se o nezavršenoj francuskoj imperijalnoj cesti koja od Knina ide dolinom Cetine na Sinj pa preko mosta kod Trilja i prijevoja Turije, iza Vruje i Biokova, dugačkom dolinom što vodi u Vrgorac i silazi u deltu Neretve.

"Mlečanima je odgovaralo stanje bez cesta. Gospodari mora, a na kopnu uvijek u obrambenom ratovanju, prometovali su s Dalmacijom isključivo uz pomoć brodova, a svi primorski gradovi služili su im kao uporišta preko kojih su se mogli iskrcavati", opisao je Napoleonu izvide francuski maršal i guverner Ilirske pokrajine Auguste Marmont. Iako klasični vojni tlačitelj, Marmont je za trogodišnjeg boravka u Dalmaciji navodno bio popularan u Zagori. Povjesničari fenomen pripisuju franjevcima, koji su, zbog mnogo razloga, preko svojih kanala, misa i slično, dobavljali narod Zagore na radove u izgradnji ceste. Cesta je danas dio domaće baštine, kao i naš najmlađi park prirode Dinara...

Dario MAJETIĆ
Sjeverozapad - jugoistok
Park prirode Dinara obuhvaća dio masiva Dinare, Troglav i Kamešnicu, izvorišni dio i gornji tok rijeke Cetine te krška polja uz Cetinu. Krajobrazno, to je područje obilježeno kontrastom visokoplaninskog krškog područja, siromašnog vodom i s često strmim i nepristupačnim liticama, ali i prostranim planinskim pašnjacima, te rijeke Cetine, uz čiji tok su se oblikovala vlažna krška polja, plodna i bogata životom. Park prirode Dinara pruža se u smjeru sjeverozapad - jugoistok, duž granice Republike Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Sjeverni dio područja nalazi se na sjeveroistočnom dijelu Šibensko-kninske županije te graniči s prostorom Like i platoom rijeke Krke. S jugozapadne strane granica je dijelom određena cestom E71 na dionici između Knina i Sinja, obuhvaćajući tako Paško i Vrličko polje, a dijelom županijskom cestom 6287 iznad Perućkog jezera. (D. Ma.)

Planinarenje na Dinari
Dinarom u užem smislu smatra se planina istočno od Knina, a sjeverno od Perućkog jezera. U ilirska vremena planina je nosila naziv Triget, a u vrijeme Rimljana - Adrion oros, i pod tim neobičnim nazivom može se pronaći u najstarijim sačuvanim zemljovidima. U širem smislu Dinara je 84 kilometra dug masiv koji, osim Dinare nad Kninom, obuhvaća i planine Troglav i Kamešnicu. Park prirode Dinara obuhvaća mnogo planinarskih putova, koji vode na više od deset planinskih vrhova iznad 1500 m nadmorske visine. Planinarima su za noćenje na raspolaganju planinarske kuće Brezovac, Dinara (1050 m), Glavaš, Dinara, Glavaš (550 m), Sv. Jakov Troglav, Ravno Vrdovo (1001 m), Orlovac, Kamešnica i Donja Korita (659 m) te planinarska skloništa Dinaridi, Dinara, Ošljak (1260 m), Martinova košara, Dinara, Donje Torine (1287 m), Drago Grubać, Dinara, Ošjak (1645 m), Rupe (1363 m), Pume, Troglav, Divjakuša (1707 m), Sveti Mihovil i Žlabina na Kamešnici (1340 m). Osim planinarenja na području Parka prirode Dinara odvijaju se i drugi oblici aktivnog i pustolovnog turizma, poput biciklizma, vožnje kanuima, sportskog ribolova, paraglajdinga... (D.Ma.)

Zna se da na Dinari nema površinskih tokova, ali se tu slijevaju i kaskadno dreniraju podzemne vode dviju prekrasnih rijeka - Cetine i Krke...

U duljini od deset kilometra od vrela do ušća u Krku, Krčić se odlikuje dubokim i lijepim kanjonom u kojem postoji nekoliko sedrenih slapišta, koja kulminiraju Topoljskim bukom i izvorom Krke...

Blizu se, u Bosni, nalazi i najviši vrh masiva Dinare - Troglav, koji je ime dobio po slavensko-keltskom trojednom bogu Troglavu, koji objedinjuje Javu, Navu i Pravu...

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ŽENSKA SNAGA: ZRINKA POSAVEC I SANDRA LONČARIĆ

Svakodnevno se osjeti umor i nemir, a žene su posebno pogođene

2

PREDIZBORNE PREDSTAVE (I)

Neki idu na sve ili ništa,
uvrede postaju pravilo

3

ŽENE U DIPLOMACIJI: SVIJET U HRVATSKOJ - HRVATSKA U SVIJETU

Za mirniji, napredniji
i pravedniji svijet