Nakon 15 godina života u Italiji, pijanistica i skladateljica Nina Ferić definitivno se vratila u Zagreb. Dosad je svojim iznimnim talentom promovirala Hrvatsku diljem Europe, a sada domaćoj publici predstavlja svoj album prvijenac “People, Places, Moments”, objavljen u izdanju američke diskografske kuće Parma Recordings, za koji je osvojila Global Music Awards Bronze Medal u žanru Contemporary Classical Music, i to čak u dvije kategorije - Instrumentalist i Emerging Artist. Nina se nedavno vratila iz Ostrave, gdje je snimila dvije skladbe za kompilacijski album radnog naziva “Modern Orchestral Works”, a više o svemu ispričala je za naš list.

Na koji je način Italija utjecala na vaš život i glazbeni izričaj? Je li vam bilo komplicirano pronaći svoje mjesto pod suncem?



- Italija je imala veliki utjecaj na mene, osobno i glazbeno. Moj je izričaj zanimljiv spoj hrvatske i talijanske glazbene tradicije, kao i svih mojih iskustava. Svakako su folklorni i etnoelementi koje koristim hrvatski, ali u Italiji sam se jako puno bavila istraživanjem i sviranjem talijanske filmske glazbe. Svoj bih stil opisala kao jedan vrlo osobni, jedinstveni izričaj koji u sebi nosi vrlo različite elemente, od kasnog romantizma preko filmske glazbe do folklornih elemenata. Ljudi, priče, priroda, tradicija i film mjesta su iz kojih se rađa moja glazba. Zato su i Italija i moj život tamo dio sveg tog blaga. U početku je u Italiji bilo teško, ali brzo su se stvari promijenile kada sam dobila prvi posao. Dobila sam status međunarodno priznate umjetnice s najvišim stručnim kvalifikacijama, što mi je otvorilo mnoga vrata.

Nastupila sam na Festivalu nacija 2010. u Rimu, gdje sam održala solistički koncert u slavnom Teatro di Marcello. Nakon toga otvorila sam vlastitu tvrtku za glazbeno i književno stvaralaštvo, a godinu dana poslije održala sam samostalni recital u povodu proslave 150. obljetnice ujedinjenja Italije, što je bio presedan s obzirom na to da nisam uopće bila talijanski državljanin. No nastupila sam i postigla veliki uspjeh kod publike i kritike. I dalje je sve “povijest”. Dakle, mogu reći da sam u Italiji pronašla svoje mjesto pod suncem, ali razne životne i osobne prilike dovele su me natrag u Hrvatsku, zbog čega sam jako sretna.

Kako doživljavate svoje izdanje “People, Places, Moments”, što ste željeli ispričati kroz te klavirske minijature?



- “People, Places, Moments” vrlo je osobne prirode. Tim sam skladbama željela opisati neke meni drage ljude, mjesta i trenutke. Zapravo je to kao jedan album fotografija pretočen u glazbu. Skladbe nisu nastale jedna za drugom, pisala sam ih kad bih osjetila da znam što i kako želim izraziti kroz glazbu. U suradnji s tonskim majstorom, maestrom Stefanom Ligorattijem iz Milana, snimila sam cijeli album u samo dva dana u renomiranom studiju Classica Viva. Moja glazba je tonalna, melodiozna, a neke skladbe su i meditativne prirode. Sve one savršeno funkcioniraju i kao pozadinska, ambijentalna glazba, ali i samostalno. Radi se o glazbi temeljenoj na izvanglazbenim sadržajima. Tu su dvije uspavanke za moje dvije nećakinje, ali i moj doživljaj mora i prirode, odnos čovjeka i mora, moji glazbeni “oproštaji” s nekim voljenim ljudima kojih više nema... Uglavnom, vrlo intiman album na koji sam jako ponosna. Ideje za svaku od tih, ali i neke druge moje skladbe već su bile u meni dugo vremena, samo ih je trebalo zapisati i udahnuti im život. Svaka “pjesma” opisuje određeni trenutak ili osobu iz mog života i samim time svaka je različitog ugođaja, ali sve ih povezuje mirno, meditativno stanje uma te prekrasan osjećaj ljubavi i zahvalnosti. Vjerujem da su slušatelji to uspjeli prepoznati. Znati da ljudi uživaju i povezuju moju glazbu s vlastitim sjećanjima nešto je uistinu neprocjenjivo.

Kako je došlo do suradnje s diskografskom tvrtkom Parma Recordings?



- Kada sam završila snimanje u Milanu, odlučila sam poslati snimke na različite adrese diskografskim kućama diljem svijeta. Od 20-ak diskografa odgovorile su mi tri kuće koje su bile zainteresirane objaviti album, a Parma je definitivno nudila najviše, u smislu ugovora i brige za umjetnika, i zapravo mi nije bilo upitno koga izabrati. Odmah su prepoznali moju glazbu i ono što sam njome željela reći, i ponudili mi ugovor. Jako sam zadovoljna našom prekrasnom suradnjom, koju smo nastavili i snimanjem mojih novih skladbi. Njihov tim je izvanredan i izuzetno profesionalan, a odnos prema glazbenicima s kojima surađuju iznimno je topao i srdačan.

Kako je proteklo snimanje u Ostravi u sklopu projekta Parma Recordingsa “Modern Orchestral Works”? Predstavite nam svoje dvije skladbe uvrštene na nadolazeći kompilacijski album.



- Snimanje je proteklo izvrsno. Toliko mi je bilo lijepo boraviti u Češkoj, upoznati orkestar, tonske snimatelje, producenta i dirigenta, da to teško mogu riječima opisati. Početkom ljeta poslala sam im orkestralnu verziju skladbe “Jure i more”. Javili su mi da im se jako sviđa i da je žele uvrstiti na kompilacijski album na kojem će biti uvrštena orkestralna djela suvremenih skladatelja iz cijelog svijeta. I ne samo to! Budući da skladba koju sam im poslala nije jako duga i da im se moj orkestralni glazbeni izričaj toliko svidio, zamolili su me da napišem još jednu skladbu za orkestar koju bi mogli uvrstiti na album. Zbog toga sam izrazito ponosna i sretna.

Tako sam ljetos skladala i prvu skladbu iz ciklusa “Priče iz Hrvatske” pod nazivom “Igrale se vile”. Taj sam ciklus zamislila kao niz skladbi kojima želim u glazbu pretočiti neke hrvatske mitove i legende, opisati hrvatski krajolik i prirodu te koristiti i neke folklorne elemente iz tradicionalne hrvatske glazbe. “Igrale se vile” inspirirana je pričama i legendama o vilama i drugim bajkovitim stvorenjima iz naših gora i šuma. “Jure i more” posvećena je mom nećaku Juraju, koji je kao malo dijete razvio posebnu ljubav prema moru, tako da sam zapravo pokušala opisati taj njegov odnos s morem.

Kako se kod vas rodila ljubav prema filmskoj glazbi, koji vas njezini aspekti posebno očaravaju?



- Ovo me pitanje jako raduje. Ljubav prema filmskoj glazbi u meni postoji oduvijek. Još kao dijete voljela sam slušati i gledati glazbene filmove, mjuzikle, pa sam onda počela obraćati pažnju i na glazbu u svim ostalim filmovima. Glazba igra vitalnu ulogu u pripovjedačkom aspektu filma. George Lucas rekao je da su zvuk i glazba 50 posto onoga što čini film, a ponekad je upravo glazba ono što najviše pamtimo iz filma. Bila sam vrlo mlada kada sam to i sama prvi put shvatila, gledajući “Cinema Paradiso”, za koji je fantastičnu glazbu skladao Ennio Morricone, a dijelom i njegov sin Andrea. Tada sam počela intenzivnije proučavati filmsku glazbu i skladatelje. I iako je moje glazbeno zaleđe klasično, diplomirala sam i magistrirala klavir te odsvirala bezbroj koncerata klasične glazbe, u jednom sam se trenutku počela baviti aranžiranjem za klavir filmske glazbe skladane uglavnom za veće ili manje orkestralne sastave. Održala sam veliki broj koncerata filmske glazbe diljem Europe i aranžirala za klavir mnoštvo djela skladatelja kao što su Morricone, Zimmer, Rota, Piovani, Mancini, Zigman i mnogi drugi.

Koji su vam glazbeni planovi i želje za doglednu budućnost?



- Namjeravam i dalje promovirati album te održati niz koncerata diljem Hrvatske, a zatim i u nekoliko europskih zemalja. Jedini je problem što mi nedostaje neka osoba koja bi se bavila organizacijom svega toga. Budući da je moja diskografska kuća iz SAD-a, radimo i na organizaciji gostovanja u Americi. Obnovila sam i suradnju s kolegicom i prijateljicom Silvijom Štajcer Šaban, pa planiram s njom odsvirati niz koncerata za flautu i klavir. Što se skladanja tiče, nastavljam skladati svoj ciklus “Priče iz Hrvatske”. Nakon toga bih željela skladati i jedan takav ciklus inspiriran zemljama koje sam posjetila na svojim putovanjima. Istovremeno radim i na novim skladbama za flautu i klavir te dogovaram neke zanimljive nove suradnje, a nadam se da će krajem iduće godine izići i moj novi autorski album. Do tada ću nastojati da moja glazba dopre do što više slušatelja te promovirati Hrvatsku u svijetu, bilo na koncertima ili na glazbenim, odnosno skladateljskim natjecanjima.