Magazin
REPORTAŽA: BLUES S DELTE

Crnomorsko-dunavski slijev - Zona mira pred vratima rata
Objavljeno 19. kolovoza, 2023.
?RIJEKA KOJA UZIMA DUŠU: DUNAV JE GOLEM I MOĆAN, NO U DELTI SU MOĆNI I DIVLJI KONJI I PITOMI LIPOVANI...

Nakon dugih sušnih godina ponovo su nabujale rijeke Crnomorskog slijeva. To nas je povuklo na neplanirano putovanje do delte Dunava, koju u užem smislu čine južni rukavac Sfantu Gheorghe, sjeverni Chillia i središnji Sulina, oko kojih je rijeka ispreplela mrežu sporednih kanala, jezera, limana, prudova i nanosa.


Prošireni dio delte uključuje veliki liman Razim i priključna jezera, gdje smo vruće dane kratili zurenjem u horizont, kupanjem, šetnjom stepom i razgledanjem zabačenih sela sjeverne Dobrudže i donjeg toka Dunava. Iz mjesta Jurilovca Razim smo prešli i čamcem do prevlake Gura Portitei, gdje smo se sunčali na nanosima školjki i rashlađivali u uzburkanom Crnom moru. Dio puta do ušća počeo je u luci Tulcea i završio na najistočnijoj točki Europske unije Sulini. Gradić Sulina slavu je stekao u 9. stoljeću, kada je Dunav bio glavni europski plovni put i tu se nalazilo sjedište Europske komisije Dunava, prethodnice naše Europske komisije. Iako su se u Sulini okupili izaslanici imperijalističkih sila Francuske, Pruske, Austrijskog Carstva, Ruskog Carstva, Kraljevine Sardinije i Otomanskog Carstva, Englezi su bili glavni. Prije svega jer su kontrolirali izgradnju i plovidbu umjetnim dunavskim kanalom Sulina, na koji podsjeća svjetionik Fechi, sagrađen 1870. godine. Danas središnji kanal služi za transport robe, opskrbu naselja i kao brza ruta kojom se turisti s ušća vraćaju u Tulceu. Postoji nekoliko po duljini i širini različitih turističkih tura deltom Dunava, od kojih smo izabrali onu od 250 kilometara jer se tako vidi sva raskoš i raznolikost ptica, gmazova, riba i ostalih bića.

 

PODIVLJALI KONJI


Fenomenološki su zanimljivi konji koji su tu podivljali nakon propasti agrostočarskih ekonomija. Njihov broj stalno raste i procijenjen je na više od 5000 jedinki, raštrkanih između rukavaca Sulina i Chillia.

Iako se trenutna brojnost polovine ptica u svijetu smanjuje, Rumunji sa zadovoljstvom ističu kako je ugroženih bjelorepih orlova kod njih sve više. Devedesetih ih je bilo samo 18, sada ih je 200, a i broj pelikana, ibisa, kormorana, čaplji, roda, sokolova i drugih ptica je stabilan ili raste. Od biljaka je dojmljiva količina šaša, trske i zaštićenih lopoča. Zanimljiv je i vodeni kesten, koji lokalno stanovništvo jede svjež, pečen ili ga melje u brašno. Ima dosta divljeg grožđa i ringlova. Od ljudi s rumunjske strane deltu većinom nastanjuje narod Lipovani. To su starovjerni Rusi koji su emigrirali iz Rusije kao otpadnici od Ruske pravoslavne Crkve. Zbjeg ih je isprva doveo na Don, Kubanj, u Sibir i na ruski Daleki istok. U slabo naseljenu deltu Dunava prve grupe starovjeraca pristigle su oko 1720. godine. Nešto poslije su se iz Donske oblasti preselili i kozaci-starovjerci iz vojnih jedinica Ignata Nekrasova, i tu su ostali, asimiliravši se s Lipovanima. Poput ostalih, i lipovansko je starovjerje u sklopu slabljenja seljaštva započeo iskorjenjivati car Aleksej I. Romanov, uz pomoć mračnog patrijarha Nikona. Poslije je posao završila opća vesternizacija i crkvena reforma cara Petra Velikog. Bez obzira na progon, čvrsti su Lipovani nastavili govoriti staroruskim, križati se dvama prsta umjesto trima te nisu željeli obrijati bradu.

Neučinkoviti inženjering proeuropskih Rusa, a poslije i komunista, nad dušama Lipovana usavršili su konzumeristi povukavši sve mlade i ozbiljne Lipovane na Zapad u vječni ciklus proizvodnje i potrošnje. Depopulacija je vidljiva u cijeloj delti, a najočitija je u crkvama, koje obilaze samo stare zamotane žene i rijetki starci duge sijede brade. U Rumunjskoj živi još približno 30 tisuća Lipovana, uglavnom u županiji Tulcea, a u samoj delti ih je manje od tisuću. Ima nekoliko Lipovana koji su Rumunjskoj donijeli svjetsku slavu. Najveći od svih je Ivan Patzaichin, četverostruki olimpijski pobjednik u veslanju u kanuu i deveterostruki svjetski prvak. Odrastao je u nezaobilaznom mjestu delte Mila 23, u kojemu osim turističkih agencija i ribljih restorana postoji udruga "Ivan Patzaichin - Mila 23", koja se bavi očuvanjem ugroženih vrsta riba i starih tradicionalnih vrijednosti. "Pokušavamo sačuvati lotku - tradicionalni ribarski čamac, kojom se, nažalost, ribari više ne koriste, jer svi imaju motorne plastične čamce. Jedan od simbola delte Dunava nestaje. Mi pokušavamo ovaj tradicionalni ribarski čamac pretvoriti u turistički čamac. A ribari su sigurno najbolji turistički vodiči koji se mogu naći u delti Dunava", izjavio je Teodor Frolu iz udruge "Ivan Patzaichin - Mila 23".

 

ZELENIJI OD ZELENSKOG


Problemi vezani uz etnoostavštinu sekundarni su i neozbiljni u odnosu prema stvarnosti kojom se, opet pod engleskim utjecajem, suočava delta Dunava. Naime, zbog rata i otežane plovidbe na Crnom moru s ukrajinske strane pojačan je izvoz žitarica preko malih dunavskih luka Reni i Izmajil. Za teško natovarene teretne brodove s dubokim gazom rijeka mora imati određenu dubinu i zato je produbljivanje dunavskih kanala Ukrajini važno. Toliko važno da bez pitanja i dogovora s Rumunjskom (EU) teškom mehanizacijom kopa u rezervatu biosfere Dunav, koji je pod zaštitom UNESCO-a i čini najveće zaštićeno zeleno područje, koje prelazi granice dviju država u Europi.

Tako je bez najave Ukrajina produbila kanal Bistro, koji povezuje sjeverni rukavac Chillia s Crnim morem s 3,9 metara na 6,5 metara. Taj je hidrograđevinski zahvat nanio višestruke ekološke štete međusobno povezanim vodama Dunava, nastanjenog ovisnim životinjskim i biljnim vrstama. Kopanjem kanala stvaraju se i duboka riječna područja u kojima zbog nedostatka svjetla alge, proizvođači kisika, odumiru, te rijeka postaje mrtva baruština. Ekolozi također strahuju da će izdubljivanje kanala sniziti nivo vode u cijeloj delti i tako poremetiti krhki ekosustav, koji se nakon dugo godina oprezno oporavlja. Vezano uz to, ljudi potiho, zbog straha od čuvara europsko-ukrajinskih vrijednosti, prepričavaju šalu prema kojoj Rusi granatiranjem dunavskih luka zapravo spašavaju ekosustav delte, pa je zbog toga Putin veći zeleni od Zelenskog.

 

EUROPSKI SIKHI


Kad smo kod ukrajinskih dunavskih luka, podsjećamo da se lučki gradići Reni i Izmajil formalno nalaze u ukrajinskom dijelu povijesne Besarabije poznatom kao Budžak, nastanjenom većinom Rusima, Ukrajincima, Gagauzima i Lipovanima. Reni je smješten na krajnjem jugozapadu Ukrajine, blizu moldavske i rumunjske granice, te je teško dostupan kopnom. Ali je iz njega plovidba do rukavca Sulina lakša nego što je put iz cestom pristupačnijeg i većeg Izmajila. Dan prije granatiranja lučke infrastrukture Renia prošli smo kroz moldavski grad i dunavsku luku Giurgiulesti, koja se nalazi samo pet kilometara uzvodno, na ušću Pruta u Dunav. Ivan Ivanci iz Giurgiuesta kazao nam je kako je u zoru 24. srpnja cijeli grad izišao na ulicu gledajući odbljesak rata pred vratima. Dodao je kako mu kao građevinskom poduzetniku trpi posao, odnosno da je sukob Rusa i Ukrajinaca zaustavio svu stanogradnju i mnoge druge poslove s obje, rodbinski, kulturno i povijesno povezane, strane Budžaka.

Kako zbog rata nismo mogli doći u Izmajil, obišli smo obližnju Autonomnu pokrajinu Gagauziju u Republici Moldaviji. Gagauzi su neobičan i samosvjestan turkijski narod krišćanske, pravoslavne vjere koji je na područje Južne Besarabije i Budžaka došao s Balkana krajem 18. i početkom 19. stoljeća, naselivši se na područjima s kojih su se Nogajski Tatari iselili.

Njihova pozlaćena katedrala svetog Ivana Krstitelja u Lenjinovoj ulici, u glavnom gradu Komratu, podsjeća na Zlatni hram u Amritsaru. Tako maštovitom putniku Gagauzi sliče Sikhima jer spajaju pravoslavno kršćanstvo i tursku narodnost u metafizičko zajedništvo. Onkraj idealizirane mašte postoji surova stvarnost, u kojoj osim putovnice malo što Gagauzi imaju zajedničko s Moldavcima. Na svim državnim institucijama u Gagauziji stoje natpisi na tri jezika, gagauskom, rumunjskom i ruskom, što su i službeni jezici te pokrajine. Većina ljudi u Komratu i pokrajini komunicira na ruskom jeziku, neki znaju gagauski, a malo njih govori rumunjski, odnedavno službeni jezik Republike Moldavije. U vrijeme Moldavske Sovjetske Socijalističke Republike ruralno gagausko stanovništvo većinom se transformiralo u radničko proizvodeći tvornički maslac, vino i sagove ukrašene moldavskim motivima.

 

KIŠINJEV NE VJERUJE


Nakon raspada SSSR-a Gagauzija je poput Pridnjestrovlja tražila samostalnost, ali je dobila autonomiju. Danas imaju ideoloških problema s Kišenjevom, ali opstaju baveći se sitnijom proizvodnjom, obrtom, trgovinom, turizmom i vinogradarstvom. Osnažilo ih je i novo Državno sveučilište Komrat, u sklopu kojega djeluje poljoprivredni, kulturni, ekonomski i pravni fakultet. Što se tiče Gagauske Crkve, ona je autonomni dio Ruske pravoslavne Crkve Mitropolije Kišinjeva i cijele Moldavije, eparhije (biskupije) Cahul i Komrat.

Danas eparhija ima oko 140 parohija (župa) i pet samostana, koje opslužuje 155 redovnih svećenika i osam đakona. Slično kao u Ukrajini, u Moldaviji također postoji rezervna Mitropolija Besarabija, koja pripada Rumunjskoj pravoslavnoj Crkvi. Zanimljivo da se, kao u svim postkomunističkim državama, i u Republici Moldaviji 95 posto stanovništva nominalno izjašnjava kršćanima, a hoće li se ponašati tako ili će poći u rat kao susjedi Ukrajinci i Rusi, ostaje vidjeti.

Na kraju izleta po širem gravitacijskom području delte Dunava posjetili smo i mjesto Congaz, gdje nam je na gagauskoj svadbi temperamentna Ludmila Zanet nakon otplesanog Diuz-Ava kazala: "Dobro pogledajte ove ljude! Plešu, slave, vesele se i vole! Mlada je Bugarka, a mladoženja je naš. Imamo goste iz Ukrajine, Rusije, Rumunjske i puno je dijaspore sa Zapada. Političari nas žele posvađati i podijeliti. Produbljivanje ideoloških podjela unosan je posao! Već su nas provukli kroz medijsko blato. Žele da poput djece odaberemo stranu. Žele da mrzimo, ranjavamo i ubijamo. Iako nas je malo, složni smo i ukorijenjeni u ovu zemlju. Gagauz znači ratnik, Oguz, onaj koji je stalno napadan i napadač, pa kako nam Bog dao." Nakon ovoga prisjetili smo se minulih dunavskih civilizacija Lepenskog vira, Vučedola i milijuna dobrih i loših, živih i mrtvih duša koje je Dunav u vječnom kretanju povukao prema Crnom moru.

 

Tekst i fotografije: Dario MAJETIĆ

Na lijepom plavom Dunavu...

Dunav izvire u gorju Schwarzwald u Njemačkoj i tokom od 2850 kilometara ulazi u Crno more. Prolazi ili čini prirodnu granicu deset država: Njemačka, Austrija, Slovačka, Mađarska, Hrvatska, Srbija, Bugarska, Rumunjska, Moldavija i Ukrajina. Na Dunavu se nalaze i četiri glavna grada - Beč, Bratislava, Budimpešta i Beograd. Tok rijeke ima tri dijela. Gornji počinje na izvoru i završava kod Mađarskih vrata. Srednji tok završava Željeznim vratima, a donji tok završava ušćem u Crno more. Osim što je važan izvor vode, Dunav je bitan u gospodarskom i u turističkom smislu. Obujam riječnoga prometa Dunavom jedva prelazi 70 milijuna tona godišnje, a usporedbe radi promet na rijeci Rajni čak je 200 milijuna tona. Najveći gradovi luke na Dunavu su: ukrajinski Izmajil, rumunjski Galati i Braila, bugarski Ruse, srbijanski Beograd, mađarska Budimpešta, slovačka Bratislava, austrijski Beč i njemački Regensburg. (D.Ma.)

Zaluđenost mostovima

Rumunjske vlasti početkom srpnja pustile su u promet most preko Dunava, koje je lokalno stanovništvo već prozvalo Rumunjski Golden Gate. Izgradnja mosta stajala je 500 milijuna eura i s duljinom od 1974 metara najdulji je most u Rumunjskoj i treći najveći viseći most u Europi. Sidreni kabeli teški su 6700 tona. Proizvela ih je japanska tvrtka IHI Corporation, s jamstvom od 120 godina. Da bi se osigurala izdržljivost i primjerena antikorozivna zaštita, zrak se na mostu isušuje do relativne vlažnosti od 40 %. Cestarina se ne plaća prvih pet godina, što smo iskoristili na proputovanju iz Dobrudže u Moldaviju. Most čini prekretnicu u kohezijskoj politici EU-a kojom se unaprjeđuje teritorijalna integracija rumunjske Moldavije, Republike Moldavije te Dunava i Crnog mora. Povjerenica Europske komisije za koheziju i reforme, Elisa Ferreira, u povodu puštanja mosta u promet kazala je: “Ovaj most dokazuje koliko je kohezijska politika korisna za građane. Ljudi više ne moraju ići na sporu i povremeno opasnu vožnju trajektom preko Dunava. Sada mogu lako prijeći najveću rijeku u Europi (!?) za nekoliko minuta, što će imati znatan utjecaj na gospodarstvo regije i na život lokalnog stanovništva i šire, uključujući susjednu Republiku Moldaviju i Ukrajinu.” (D.Ma.)

Gagauzi su neobičan i samosvjestan turkijski narod krišćanske pravoslavne vjere koji je na područje Južne Besarabije i Budžaka došao s Balkana krajem 18. i početkom 19. stoljeća...

Od ljudi s Rumunjske strane deltu većinom nastanjuje narod Lipovani. To su starovjerni Rusi koji su emigrirali iz Rusije, kao otpadnici od Ruske pravoslavne Crkve...