Požalila sam samo jednom, kada sam se prestrašila da nitko neće dolaziti - tiho kaže samozatajna Zagrepčanka Dina Karadžić, koja je s partnerom Zoranom Vukosavljevićem u kući od 500-tinjak četvornih metara na adresi Adama Reisnera 137 otvorila Umjetničku organizaciju “Format C”, koja je zaživjela u Zagrebu u travnju 2014.

Kada su Dina i Zoran (tada studenti zagrebačkog ALU-a, danas akademski kipari) na papir stavili sve “za” i “protiv”, shvatili su da im je najbolje san “ganjati” u rodnom Zoranovu Osijeku i organizaciju preseliti iz metropole. Prave su aktivnosti stoga startale tek sredinom prošle godine.

A organizacija je nastala “s misijom afirmiranja prisutnosti suvremene umjetnosti u svim njenim oblicima, ponajprije na lokalnoj sceni, no i kako bi pridonijeli jačanju društvenih i profesionalnih veza na regionalnoj i svjetskoj razini”. Fokus im je na rubnim i vizionarskim praksama, a konstruktivni interdisciplinarni kulturni dijalog njihova je temeljna vrjednota.

- Nismo željeli proizvoditi komodificiranu umjetnost jer mislimo da ne bi trebalo biti kompromisa u ideji. Oboje smo se željeli nakon akademije nastaviti baviti umjetnošću, a ne prilagoditi se i npr. prodavati putem galerijske ili komisione prodaje, nego doista raditi ono što želimo. Organizirati se u pravni subjekt, u našem slučaju umjetničku organizaciju, bilo je jedino rješenje. To je udruženje profesionalaca u kulturi - pojašnjava Dina.

Članova za sada nema mnogo i bilo bi dobro da ih je više, a pridružuju se ovisno o aktivnostima. Dina i Zoran idejni su začetnici koji organizaciju vode u željenom smjeru, a to je u najvećoj mjeri okrenutost lokalnoj sredini. Prostor u Reisnerovoj, ponosna je Dina, jedini je takve vrste u gradu - u privatnom vlasništvu i izravno dan na korištenje umjetničkoj organizaciji. Prostorni su kapaciteti dobri za pojedinačne i projekte manjeg tipa, ostalo je ionako u domeni institucija, kaže Dina.

- Naš je potencijal prepoznat i želimo ga ostvariti. Nudimo besplatne radionice - likovnog i digitalnog tipa, druženja, članstvo... Financiramo sve sami, a povremenim freelancerskim poslovima i autorskim honorarima plaćamo ono što volimo. To je kompromis, ali ga ne činimo u umjetnosti - kaže Dina, ističući da ih ove godine djelomično financira Zaklada “Kultura nova”.

Sami su platili i adaptaciju prostora, stogodišnje kuće. Današnji galerijski prostor od 30-a kvadrata nekoć su bile spavaća i dnevna soba. Dvorište je pogodno za projekcije kojima se namjeravaju uskoro baviti, a kuća ima kapacitet i za rezidencijalni dio i atelijere.

- Mreža ljudi se polako gradi. Broj ljudi koji dolaze za sada je jako mali, ali svjesni smo da moramo raditi sadržaj koji je prepoznatljiv - poručuje Dina Karadžić. Članovi mogu i ne moraju biti umjetnici, drago im je kad nisu jer je područje njihova djelovanja u kulturi uistinu široko.

- Uz takvu transdisciplinarnu logiku, drago nam je raditi s ljudima koji stižu 'izvan' našeg umjetničkog svijeta - kaže Dina. Radionice su besplatne, a održavaju se svaki drugi tjedan petkom i subotom.

Iako radionica likovnoga tipa u gradu ima, Dina je uvjerena da su njihove drukčije jer su ležernije i jer se - za sada - uspijevaju posvetiti individualno svakomu. Što su ti odnosi više prijateljski, duže traju - pojašnjava Dina Karadžić.

Želja im je da njihov prostor postane uistinu koristan za zajedničke i osobne projekte. Pred njima su velike odluke: prepustiti se funkcioniranju koje određuju “velike” strukture ili će pokušati shvatiti svoj mikroput, pronaći mišju rupicu da bi se prošlo kroz zid.