Iza ćoška
Piše:
Iva Oršolić
Najlipša si zemljo moja
Datum objave: 15. studenog, 2021.
Vi dana lipi moji puno slušamo ko više voli našu Rvacku? Moram vam kazat
da sam ljut, a kako i nebi bio. Trebali bi je svi jednako voljet, ni koji ju ne
vole, neće je nikad ni voljet. Zašto baš sad divanim o tome? Zato što nam se
približava 18. studeni, Dan sjećanja na naš grad Vukovar. Ne znam zašto stalno
divanimo o tuđem nepoštenju, boljem bi bilo da mislimo o svom poštenju. Kad to
sve lipo stavimo na rpicu ondak ćemo vidit da smo samo ljudi s vrlinama, al i
manama. Kodak vog drugog imamo najviše. Mi Rvati smo zbiljam malo u auzvinkl, ne
može nas ni Bogo ispravit. Divanimo istim jezikom, na tom jeziku su nam napisane
i knjige, al i zakoni. E to je sad glavno pitanje svi pitanja? Ne možemo kazat
da nismo razumili. Al ipak kršimo te koje kake zakone, gledimo nač kako se kaže
rupu u zakonu, to radimo svi, njeko više, njeko manje. Zato sam kazo, ne divanit
o tuđem nepoštenju, nego o svom poštenju. Kad bude tako, ondak će nam zbiljam
cvast ruže. S druge strane jedino u svojoj domaji ima smisla kupit komad
oranice, jer na posljetku će nas i saranit u tu istu zemlju, svima nam je pojt
na naj svit i svi ćemo namo, al svitu moj, prazni ruku. Zar su naši rabri
branitelji koji su branili domaju, posebno spominjem branitelje Vukovara imali
išta drugo na pameti osim branit ognjište, dom i obitelj. Nisu, zašto nam oni
nisu uzor, jer svoj život su dali, za šta, da se mi ponašamo ko, neću lajat.
Uvukli smo se u njeke svoje živote, zaboravljamo di su nam korijeni, neblakati
danas nema ni ljubavi bez koristi, bez osićaja za druge. E lipi moji ne valja
nam poso, a naši poginuli nam ostaviše najlipšu zemlju na svitu. Odakle nam
pravo da joj nanosimo bilo kako zlo. Nije dovoljno samo kazat ja volim svoju
Rvacku, treba to i pokazat dilom. E to su napravili naši branitelji, sebe su
dali za Domovinu. Zato lipi moji, sve vas pozivam da u voj nedilji kad
obilježavamo 30 godina patnje našeg Vukovara, pogledamo jedno drugo u oči,
preispitamo di grišimo i kažemo sami sebi, moramo se popravit. Zapalimo sviću za
sve poginile, ali i za nas žive. Živio naš Vukovar, naša Rvacka! Sve vas lipo
pozdravlja vaš bać Iva iz Županje!