Stipe Pleić iz Tomislavgrada već godinama izrađuje vikinške sjekire, štitove, koplja, mačeve, stolice i stolove te ostale predmete kojima su se koristili Vikinzi. Kako sam kaže, ljubav prema obradi drva postojala je oduvijek, još kao dijete je stalno nešto izrađivao od drva. Ali njegova vikinška priča počela je sasvim slučajno.

- Gledao sam seriju ‘Vikinzi‘ i na početku ima jedna sjekira koja upada u vodu i tone. Baš sam želio takvu sjekiru napraviti - priča nam Stipe. Njegovi su kupci uglavnom zaljubljenici u vikinško oružje, a dolaze iz raznih krajeva svijeta te su spremni za sjekiru izdvojiti između 50 i 300 eura, koliko se kreću cijene. "Sve su različite, ručno rađene i sve su unikati. Nikad nisam napravio dvije potpuno jednake", kaže Stipe. Za izradu jedne sjekire treba mu dan ili dva, a za zahtjevnije i do dva tjedna. Prvo mora obraditi metal kutnom brusilicom, a nakon toga se termički obrađuje. Zatim od drva izrađuje dršku, koju crta pirografom, a neke rezbari. Na kraju slijedi lakiranje lanenim uljem i ukrasi od kože.

Stipe nije ograničen samo na izradu sjekira nego stvara i ostale predmete iz vikinškog života, uključujući nakit. Od materijala najčešće se koristi bukovinom, jasenom i maslinom. Od svog sela Stipanići kod Tomislavgrada Stipe je napravio pravu turističku atrakciju. U staroj obiteljskoj kući izradio je repliku vikinške kuće, koju koristi za izložbeni prostor i mjesto za opuštanje. "Ovo je vikinško selo Kavurci i vikinška kuća", pokazuje nam Stipe i dodaje kako je njegovo vikinško ime Ragnar Kavurson.

U istoj kući djeluje i njegov klub bacača sjekira "Flick". "Prije tri godine pokrenuo sam klub bacača sjekira. Stalno mi dolaze ljudi, zanima ih, pa im pokažem. Nemam neke zakazane treninge, ali ja to i ne naplaćujem. Ovamo svatko može doći besplatno bacati sjekire", govori Stipe. Ovaj duvanjski Viking, inače otac dviju odraslih kćeri i djed jedne djevojčice, napominje kako je u životu dosegnuo nešto što je oduvijek želio. "Jednostavno uživam u onome što radim. Sigurno se neću obogatiti prodajom sjekira, ali kamo god odem, na neki sajam, bar si pokrijem troškove. Ja sam zadovoljan!" zaključuje Ragnar Kavurson.