U Budimpešti je ovih dana na mađarskom jeziku objavljena knjiga Mirka Ćurića "Esterházy Péter halála. Hat történet a halálról". Riječ je prijevodu najuspješnije Ćurićeve zbirke "Smrt Pétera Esterházya, šest priča o smrti", iz 2016., koja je dobila stimulaciju Ministarstva kulture i medija za najbolja ostvarenja u području književnog stvaralaštva u 2016. Knjigu su na mađarski jezik preveli Zoltán Gátai i Janos Gyurok, a uredili Kovács Miklós i Zsolt Nemeskéri. Naslovnicu je oblikovala Marta Gyurok, prijelom je napravio Zsolt Farkas, a odgovorni je urednik Gábor Szécsi. Knjigu je tiskala Croatica kft. iz Budimpešte.

Knjiga donosi šest priča o šest smrti: mađarskog knjževnika Pétera Esterházyja, hrvatsko-židovske avangardne slikarice Vjere Biller, hrvatskog slikara Vjekoslava Karasa, đakovačkog grobara Stjepana Kolba, njemačko-talijanskog slikara Alexandera Maximilliana Seitza i đakovačkog biskupa Josipa Jurja Strossmayera.

O hrvatskom izdanju zbirke kritičar i pjesnik Delimir Rešicki napisao je, između ostalog, i ovo: "Pravi je literarni pogodak bio otvoriti ovu knjigu pričom o susretu s mađarskim piscem neposredno prije njegove smrti na jednoj velikoj književnoj manifestaciji, a da bi se poslije zaputio u prošla i ne samo đakovačka vremena. Bilo bi pogrešno da se iz ovoga svega što sam napisao o Ćurićevoj knjizi iščita tek opis uposebljenih ljudskih sudbina na velikome, krvavome platnu ljudskih tragedija u svaka nesretna vremena. Naprotiv, premda Ćurić sasvim vješto pokazuje kakva je povijest, zapravo fatalna prijevara, koja je davno izdala sve humanističke, pa i prosvjetiteljske ideale, ono što ga dodatno zanima, a ovu knjigu čini tako uspjelom, pokušaj je da se opišu situacije u kojima je čovjek, pa bio on velikan ili sasvim obična sudbina, suočen kako s ‘velikom poviješću‘ ali i samim sobom! Rijetke su, doista knjige koje su u stanju natjerati vas da svoj pogled usmjerite prema kako unutarnjem, tako i vanjskome ‒ sebi (čitaj: jastvu). Težak je svaki razgovor sa ‒ i ne samo povijesnim – utvarama koje brižno čuvamo u samima sebi a podalje od istine. Knjiga Mirka Ćurića upravo je jedna takva knjiga. Daleko od sada već sasvim nepodnošljive (auto)biografske pošasti u suvremenoj hrvatskoj prozi, Mirko Ćurić je napisao knjigu na tragu istinskih velikana književne riječi tek s malim i posve diskretnim uplitanjem svojega tekstualnoga ja u narativno tkivo ovih proza." S.Župan