Što bi trebao i morao biti prioritet nove vlade, bez obzira na to tko će ju sastavljati, napose u ekonomskom području? Drugim riječima, kako vlada može pomoći između ostalog i privatnom sektoru, kako bi se potaknuo razvoj, uključivanje u nove trendove, zapošljavanje itd? Treba li ići s daljnjim poreznim rasterećenjima, kao i smanjivanjima državnih intervencija...? Na ta i neka druga važna pitanja za ovotjedni Magazin osvrće se Matej Hittner, predsjednik Centra za javne politike i ekonomske analize (CEA).

- Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) uvijek je bio i ostat će na snažnim konzervativno-liberalnim pozicijama koje zagovaraju vladavinu prava, sigurnost, slobodu poduzetništva te osobne slobode. Privatnom sektoru ne treba pomoć, već institucionalni okvir za što više ekonomske slobode. To znači jačanje institucija kroz mršavljenje i stezanje uloge države, što uključuje i smanjenje poreznog opterećenja i prateće smanjenje rashodovne strane. Potrebno je objelodaniti sfere države koje potiču lov u mutnome poput ispolitiziranih državnih tvrtki te arhaičan sustav lokalne i područne samouprave koji je zreo za drastičnu racionalizaciju. Privatizacija mnogih državnih tvrtki omogućila bi dodatni sloj nadzora od malih i institucionalnih investitora te otupila utjecaj političara pri poslovanju i kadroviranju. Isto tako, smanjenje broja gradova, općina i županija te prepuštanje više ovlasti i imovine istima od strane središnje države pridonijelo bi uštedama te učinkovitijem zadovoljavanju javnih potreba na lokalnoj razini.



- Potrebno je gdje je moguće prebaciti zadovoljavanje javnih potreba s javnoga na privatno. Neke se stranke zauzimaju primjerice za vaučere u obrazovanju i zdravstvu, ili bar povrat poreza nakon korištenja privatnog zdravstva, pogotovo kada su duge liste čekanja. Na magnetske pretrage se u javnom zdravstvenom sustavu čeka mjesecima, a u privatnom sektoru čeka se danima. Država nam pruža zdravstvene i obrazovne usluge jer joj plaćamo za njih. Ipak, to ne znači da ih ne bi smjela pružiti koristeći privatni sektor kao kooperante, pogotovo ako time štedimo mjesece čekanja. Tu se otvara i pitanje opravdanosti monopola HZZO-a nad primarnim zdravstvenim osiguranjem. Dakle, uvođenje tržišne konkurencije i realne socijalne jednakosti u obrazovni i zdravstveni sustav za nas je bitno kao poticaj jačanju uloge privatnog sektora pri izgradnji blagostanja.

Što se tiče reforme poreznog sustava, gotovo je neizbježno da će se morati uvesti moderan porez na nekretnine, koji će zamijeniti komunalnu naknadu i porez na kuće za odmor te koji će omogućiti smanjenje poreza na dohodak i poticati odgovorno upravljanje te aktivaciju zapuštenih nekretnina, kako kuća i stanova, tako i poljoprivrednih površina. Nadalje, Zakon o radu trebao bi ići u smjeru danskog modela fleksigurnosti.

Uzori u reformama trebaju nam biti Estonija, Danska, Singapur i druge države gdje je gospodarstvo slobodnije, a kvaliteta života osjetno bolja. Hrvatska je već mnogo toga učinila u dizanju ekonomske slobode i treba nastaviti jer je trenutni intenzitet ipak tek umjeren. Ide se nabolje, ali i dalje kaskamo za primjerice Češkom i baltičkim zemljama.



- Uz navedene i druge reforme, prioritet mora biti nastavak snažnog transatlantskog partnerstva Hrvatske kao članice EU-a sa SAD-om i NATO savezom. Pritom geopolitička podrška Izraelu, Ukrajini i Tajvanu, kao zemljama na prvoj fronti obrane slobode, mora biti ultimativna. Bitno je razviti trajnu distancu spram Rusije, Kine, Irana i drugih autoritarnih sustava sve dok na ikoji način pokušavaju ugnjetavati susjede i dominirati globalnim poretkom. Hrvatska je privilegirana što je dio zapadnog svijeta, koji je ujedno najprosperitetniji i najslobodniji te se treba čuvati prizemnog populizma koji zagovaraju razni tzv. suverenisti, čije nam prkošenje ništa dobro ne bi donijelo. Hrvatskoj je potreban Zapad, a ne obrnuto, te s time na umu trebamo težiti biti kao Slovenija i Češka umjesto kao Srbija. S tim rečenim povećani geopolitički rizici zahtijevaju nastavak ulaganja u obranu, i iznad 3 % BDP-a, prema uzoru na Poljsku. Prioritetna su ulaganja u protuzračnu obranu, bespilotne letjelice, specijalne postrojbe, kibernetičku sigurnost i obavještajne kapacitete. Izdvajanje za obranu nacionalna je polica osiguranja te razborita odluka u ovim opasnim vremenima.

U području energetike važna je odluka o proširenju kapaciteta LNG termina koji je naš izuzetno potentni geopolitički adut u okviru Inicijative tri mora, jer se kroz njega omogućuje energetska sigurnost središnje Europe. Potrebno je drastično ubrzati odobravanje gradnje solarnih i vjetroelektrana te nastaviti s projektima hidroelektrane Kosinj i proširenja kapaciteta NE Krško.



- Nastavno na prethodno, naš Centar za javne politike i ekonomske analize (CEA) radi na analizi rizika povezanih s ESG modelom (environmental, social, and governance) koji se sve više nameće privatnom sektoru. Uskoro ćemo predstaviti analizu. Dok je ESG kao fenomen već poznat i može donijeti koristi za poslovanje, društvo i okoliš, fokus naše analize je istražiti rizike povezane s mogućim posljedicama odnosno nuspojavama primjene ESG-a u praksi. Naime, ESG u provedbi otvara prostor za društveni inženjering koji kompanijama nameće sve radikalnije akcije usmjerene na poticanje društvene “pravde” (social justice), rodnu ideologiju, klimatski alarmizam i stvaranje “woke” kapitalizma čiji stvarni cilj nije stvaranje boljeg i slobodnijeg društva, već progresivne utopijske “moralnosti” pod krinkom borbe za planet i društvenu pravdu.