Sad kad su izbori gotovi, kakva bi bile ocjena protekle kampanje, napose u komunikacijskom i retoričkom smislu, koliko je sve bilo očekivano i predvidljivo, ili smo čuli i vidjeli i nešto novo, tko se posebno iskazao, a tko razočarao..., neka su od pitanja na koja smo odgovore potražili od izv. prof. dr. sc. Gabrijele Kišiček, pročelnice Odsjeka za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

- Kampanja je bila žestoka, negativna i izrazito emotivno angažirana, ali s premalo konkretnog sadržaja. No čini se da je upravo to kontinuirano apeliranje na emocije potaknulo birače, jer izlaznost je zaista bila impresivna. I čini se kako se svi mi, s neke distance promatrača, žalimo na nedostatak sadržaja, ali još jednom je potvrđeno koliko su emotivni apeli snažni i koliko utječu na javni diskurs. Dakle, neovisno o izbornim rezultatima, kampanja je postigla svoj efekt velikom izlaznošću. Najveće iznenađenje bio je angažman Zorana Milanovića, ali nakon što je prošao taj prvotni šok, iznenađenje definitivno nije bila njegova retorika. Dvije osobe koje su dominirale kampanjom bile su Zoran Milanović i Andrej Plenković, uz uključivanje Olega Butkovića na kraju. No njihova je dominacija u sjenu bacila sve druge političke aktere. Nitko se, doduše, nije bunio protiv Peđe Grbina u sjeni. On svojom retorikom nikada i ne može biti u centru političke komunikacije, pa posljedično ni političkih zbivanja. Ali nisu dovoljno do izražaja došli ni Nikola Grmoja ni Sandra Benčić, koji sami po sebi jesu prilično dobri retoričari, ali jednostavno ih je kakofonija obračuna Plenković-Milanović nadglasala. Grmoja je imao tu "nesreću" da se njegova objava kandidature poklopila s bombastičnom najavom Zorana Milanovića. I tako je, čini se, tijekom cijele kampanje bio nekako na marginama.

Službeni rezultati DIP-a navode da HDZ-u pripada 61 mandat, a Rijeke pravde okupljene oko SDP-a dobivaju 42 mandata. Iza njih su Domovinski pokret s osvojenih 14 mandata, Most dobiva 11, a Možemo! 10 mandata... Očekivani ili neočekivani rezultati, vaš komentar?

- Iz komunikacijske perspektive meni je najveće iznenađenje izbora Domovinski pokret. Oni kao da prkose postulatima političke retorike - nisu vješti u komunikaciji, nemaju originalne sadržaje i prisutnost na društvenim mrežama, nemaju karizmatičnog lidera, a opet su postali iznimno važna politička stranka u ovom trenutku. Neki kažu kako desnica jača svagdje u Europi, međutim, teme koje su u fokusu europske desnice, poput migrantskih politika, kod nas su prošle ispod radara. Sporadično smo slušali nešto o tome, o vojsci na granicama i sličnom, ali daleko manje negoli sam očekivala. Mi se još uvijek bavimo Srbima. Koji su, eto, i sad kamen spoticanja. Ili pobačajem. To je tema o kojoj se, primjerice u Nizozemskoj ili Francuskoj već desetljećima ne raspravlja, a tamošnje desne stranke itekako jačaju.

Kakva je sad retorika, nakon izbora, pojedinih stranaka, ima li euforije, uzburkanih strasti, kod nekih i razočaranja...? Retorika s Milanovićem SDP-u se nije baš isplatila...

- Brojke pokazuju da Rijeke pravde, toliko inspirirane Zoranom Milanovićem, nisu uspjele kapitalizirati snagu predsjednika. No teško je reći koliki bi broj mandata u konačnici bio bez njegove intervencije. Od prošlih izbora i tijekom Grbinova vodstva došlo je do osipanja stranke i pada njezina rejtinga. Jednostavno, Peđa Grbin nije bio osoba koja je ulijevala povjerenje građanima i lijevo biračko tijelo sve se više okretalo stranci Možemo!. Bi li Možemo! dobio još više mandata da nije bilo Milanovićeva upletanja? To sad ne možemo znati, ali moj je dojam da su ljudi glasujući za Rijeke pravde glasali za Zorana Milanovića. No ovim izbornim rezultatima zasigurno je najviše razočaran upravo Zoran Milanović. Iako deklarativno ne gubi nadu, ipak je malo vjerojatno da će se njegov plan, o kojem je govorio na početku kampanje, ostvariti. I ipak se pokazalo da ne može baš cijela retorika biti bazirana na anti-HDZ sloganima. Potrebno je pokazati da nakon rušenja, pobune i revolucije ima netko tko će znati preuzeti i voditi državu. Ovakav anarhistički pristup - rušimo, pa što bude bude, stvara osjećaj nesigurnosti. Emocije su dobre, kao što sam rekla, ali malo racionalnosti ipak je potrebno. Vi kod Zorana Milanovića to niste mogli čuti u kampanji. Ideje, planove i programe u nekim trenutcima pokušao je predstaviti Peđa Grbin, ali on je postao toliko marginalan u kampanji da nije mogao ni privući, a kamoli zadržati pozornost građana. Cijela retorička strategija Rijeka pravde bila je konfuzna, nestrukturirana i nije odavala sigurnost i stabilnost koje bi građane potaknule da im u većem broju daju glas. Želja za promjenom u njihovoj je retorici bila jasna, ali da će promjena biti nabolje, to se premalo isticalo.

Sada je u tijeku pregovaračka kombinatorika tko će s kim do potrebne većine u Saboru - 76 potpisa, nužnih za sastavljanje vlade, s kojima se ide predsjedniku RH, koji daje mandat. Je li tu HDZ s koalicijskim partnerima u prednosti? Jesu li i tu sad moguća neka iznenađenja...?

- Pa HDZ jest u prednosti jer ima najveći broj mandata. Usto, treća politička opcija bliža je HDZ-u negoli SDP-u. No samo ta startna pozicija je bolja. To ne znači da su preokreti nemogući. Mnogo će ovisiti o pregovaračkim vještinama obiju strana. Ili, bolje reći, svih mogućih strana. Moj je dojam, na temelju retorike DP-a, da su oni vrlo isključivi, kategorični i da će s njima biti teško razgovarati. Iako Mislav Kolakušić nije njihov član, njegova isključivost i floskule o volji građana, izdaji birača i zazivanje novih izbora mnogo govore o retoričkom habitusu tog stožera. Politička zrelost podrazumijeva razgovore, pregovore, dogovore i u konačnici kompromise. Isključivost nije vrlina političke retorike. Jer, de facto, retorika kao umijeće uvjeravanja tada i gubi svoj smisao. Što ćete i koga uvjeravati ako ne želite ni ući u razgovor? Beskompromisnost može funkcionirati u smislu držanja do određenih vrijednosti, svjetonazora, i ona je pohvalna u sferi etičnosti. No političke odluke se odnose i na sferu praktičnosti i pragmatičnosti, gdje je beskompromisnost prepreka ostvarenju bilo kakvih zacrtanih planova i programa.

Politički "autsajderi" dobro dođu kako bi političkoj sceni donijeli svježinu, nove ideje, poglede i perspektive, ali za odgovorno, stabilno vladanje i upravljanje zemljom potrebno je političko iskustvo i zrelost.

Kako će se odvijati proces pregovaranja, kakve su kombinacije moguće, koje su realnije, a koje u sferi iluzije?

- Mislim da SDP i Zoran Milanović još ne gube nadu u mogućnost sastavljanja vlade. Na stolu su i neke mogućnosti o manjinskoj vladi. Pa čak i nekoj velikoj anti-HDZ koaliciji. No sve mi se to čini teško ostvarivo. Što je više opcija, lidera, to je više osobnosti i retorika. Heterogenija je skupina ljudi koji se moraju suglasiti. A to otežava pregovarački proces i smanjuje šanse za dogovor.

DP će u svojim pregovorima s HDZ-om iskoristiti svoju relativno veliku pregovaračku moć. Oni su sada doživjeli svoj politički vrhunac, politički moćnu poziciju, kakvu dosad nikada nisu imali. I toga su svjesni. Andrej Plenković je retorički vješt i politički iskusan, ali ni njemu ta pozicija nije jednostavna. On je inherentno arogantan i poslovično bahat te sklon dociranju, a sada svoju retoriku mora modificirati i prilagođavati nekome koga, zasigurno, vidi ispod svoje razine. Mislim da će DP bar neko vrijeme iskoristiti za uživanje u toj poziciji "najtraženijih", ali onda će morati donijeti odluke i smisliti načine kako te odluke prezentirati javnosti. I još je jedan moment nezanemariv, DP je sastavljen od ljudi koji su otišli iz HDZ-a (svojevoljno ili ne), tako da će taj aspekt uživanja u moći, same pregovore vrlo vjerojatno produžiti za bar još koji dan.



Mogu li se nepomirljivi stavovi, retorika i komunikacija prije izbora pretvoriti u pomirljive preko noći? Zov vlasti ipak je neodoljiv...

- Naravno da se predizborna retorika razlikuje od one u neizborno i postizborno vrijeme. Strasti se smiruju kada treba donijeti odluke, posebice one s dugoročnim učincima. Vjerujem da ono što se u kampanji prezentiralo kao "nepomirljivo" nije doista nepomirljivo, mislim da se za te razlike koje su se u kampanji činile nepremostive ipak može napraviti most. U retorici postoji taktika uvjeravanja koja se naziva argument abutile, koji podrazumijeva da interesi vladaju stavovima. Ako se za protagonista pregovora ukaže interes, lako će odustati od svog stava. A ako se ta taktika još i retorički vješto upakira, postaje vrlo učinkovita. DP će naći interes u ulasku u vladajuću koaliciju, svojim će biračima tu odluku "opravdati" time da će iz te pozicije lakše ostvariti ono što je programom obećao. Dakle, i oni će kod birača "igrati" na interes. Sve će se pretvoriti u opći i zajednički interes građana i dobrobit Hrvatske. I to je to. Jednostavan retorički recept kojim će se predstaviti potencijalna koalicija. Ne želim prejudicirati, ali velika je vjerojatnost da će se stvari tako odigrati. No moguće je da do tada prođe više od nekoliko teških i mučnih dana. (D.J.)