Pod "biti pismen" nekada je podrazumijevalo znati čitati i pisati, razumijevati informacije koje se plasiraju u javnom prostoru. No jasno je kako danas, u ova moderna i užurbana vremena, pismenost ima mnogo kategorija - informacijska pismenost, medijska pismenost, digitalna pismenost, financijska pismenost...

Ipak, i dalje se pismenost veže uz najmlađe, uz učenike koji početkom svakog rujna (bar kada je u pitanju hrvatski obrazovni sustav) sjedaju u (osnovno)školske klupe.

No i pred njima je sve više pojmova s kojima ih odrasli nastoje što ranije upoznati. Odnosno opismeniti. Jedna je od tema što ranije ih zainteresirati za ekološke teme vezane uz prirodu i zaštitu prirode, potaknuti njihovu ekološku svijest, upoznati ih s važnošću recikliranja, važnosti vode i zraka, tla, te koliki je utjecaj čovjeka na prirodu.

Edukacijom najmlađih želi se potaknuti razvijanje pozitivne navike očuvanja okoliša od najranije dobi, jer osim što će na taj način svoja znanja prenijeti na druge vršnjake, oni će korektivno djelovati i na odrasle.

Odrasli se, pak, u ovom trenutku u kojemu svjedočimo sve izraženijem utjecaju klimatskih promjena, opismenjuju u odgovornom korištenju energije.

Međunarodni dan pismenosti, koji se obilježava 8. rujna, UNESCO-ova je inicijativa, čiji je cilj svake godine podsjetiti međunarodnu zajednicu na status pismenosti i obrazovanja odraslih na globalnoj razini. Ideja o obilježavanju Međunarodnoga dana pismenosti pojavila se u rujnu 1965. godine u Teheranu, na Svjetskoj konferenciji ministara obrazovanja, o temi iskorjenjivanja nepismenosti. Na konferenciji je predstavljena inicijativa za proglašavanjem jednoga dana u godini Međunarodnim danom pismenosti, kako bi se na taj dan slavilo, ali i upozoravalo na važnost pismenosti na međunarodnoj razini. Od pokretanja obilježavanja Međunarodnoga dana pismenosti, šezdesetih godina prošloga stoljeća, pa do danas, shvaćanje pojma pismenosti kontinuirano se razvijalo i mijenjalo kako su se mijenjale i društvene, političke, znanstvene, tehničke i druge okolnosti.

Pojam pismenosti u razvijenim državama tako se sve češće veže uz pojam ključnih kompetencija. Ovdje se radi o temeljnim znanjima i vještinama koje su prepoznate kao preduvjet cjeloživotnom učenju, kompetencijama što ih je potrebno steći tijekom inicijalnog obrazovanja za uspješno učenje tijekom ostatka života. Ako pismenost shvatimo kao nešto što je nužno za bilo kakvo daljnje napredovanje u nekomu društvu, tada izazovi globalizacije, sve brže promjene u društvu i gospodarstvu te pojava novih tehnologija pokazuju da puka vještina čitanja i pisanja nije dovoljna.