Magazin
IZ ARHIVA MUZEJA SLAVONIJE: RAZOTKRIVANJE PROŠLOSTI

Na pravoj strani Dnjepra
Objavljeno 28. svibnja, 2022.
Dokument s kojeg je skinuta prašina: Ukrajinsko pitanje ima svoj politički i ideološki kontinuitet

Slavni arapski povjesničar Ibn Haldun iz 14. stoljeća oblikovao je teoriju cikličkog poimanja povijesti. Vjerovao je da se ciklusi mijenjaju kada "rastu troškovi civiliziranih stanovnika te umjerenost zamjenjuju rasipnošću. U tome ne znaju granica budući da su njima ovladali utjecaj navika i njihova neumjerenost, te troše svu stečevinu i jedan za drugim padaju u nuždu i bijedu i sasvim osiromaše. Sve je manje onih koji traže trgovačku robu, tržnice su pune robe koja nema prođe i stanje u gradu postaje sve gore i gore. Uzrok je svemu tome zloporaba civiliziranosti i obilja. A to se loše stanje širi na sve u gradu, na tržište i na čitav ‘umran toga grada".



Neki misle da je u Europi posljednji takav ciklus završio Prvim i Drugim svjetskim ratom. Zatim je krenuo drugi ciklus, kojega koči neodbačeni nacističko-komunistički "rep" načičkan bezbrojnim ratnim amblemima koji se učinkovito koriste za upravljanje posredničkim i izravnim sukobima ekonomski, tehnološki i vojno najjačih sila poput SAD-a i Rusije. U Ukrajinskom se ratu tako osim općepoznatih insignija Drugog svjetskog rata naveliko manipulira i ostalim propagandnim alatima poput usađenih predrasuda, subliminalnih poruka i lažiranja povijesti. Oko tog kompleksnog posla u vojni je stroj upregnut čitav raspon stručnjaka koji svoj potencijal predaju jednoj od zaraćenih strana. Stoga je u ovoj poodmakloj fazi osmogodišnjeg Ukrajinskog rata izmaštano i ispričano bezbroj priča i analiza od kojih je posebno zanimljiv članak Timofeja Bordačeva, člana ruskog debatnog kluba Valdai, pod nazivom "Europa i atomska bomba". U njemu Bordačev zaključuje da bi Njemačka mogla steći atomsku bombu zbog poteza koji čine Moskva i Washington. Ta bi bomba bila možda nazvana "europskom", ali ta etiketa ne bi bila važna kao što ni primjerice Europska središnja banka zapravo nije europska, nego njemačka, piše ruski znanstvenik.

BLJESAK IZ TAME


Dakle, osim na trenutačnim odnosima, Bordačev svoju analizu temelji i na iskustvima Drugog svjetskog rata, kada je Njemačka poistovjetila Europu sa sobom sve kako bi ostvarila političke ciljeve poput nadiranja na istok (njem. Drang nach Osten). Istražujući arhiv u osječkom Muzeju Slavonije, povezan s Drang nach Osten i Ukrajinom, našli smo nekoliko vrlo zanimljivih dokumenta Europske obavještajne službe - EOS (Europäischer Nacrichtedienst). Iz boja 24., napisanog u Berlinu 26. rujna 1941., prenosimo slikovito još i danas itekako suvremeno poglavlje Dnjepar:

Dakle, EOS navodi sljedeće:

- Dnjepar je najveća i najvažnija rijeka Ukrajine, koja zemlju dijeli na dva dijela. Ukrajina s desne strane njegovog toka danas je već oslobođena dok ona s lijeve strane čeka svakim danom oslobodjenje od nečuvenog boljševičkog terora.

Dnjepar igra vrlo značajnu ulogu u povijesti ukrajinskog naroda. U prastarim vremenima bio je Dnjepar pradomovina čovječanstva i na njegovim su obalama živjeli pradjedovi svih europskih naroda. U kameno doba nalazile su se na strmim obroncima na desnoj obali rijeke špilje pretpovijesnih stanovnika Ukrajine. Služili su se kremenom paleći vatru, na kojoj su onda kovali oružje. Danas još nalazimo u špiljama na obali Dnjepra kosture od mamuta, jelena i divljih konja, kao i pepeo, sve to kao nesumnjivi dokaz života neolitskog čovjeka u tim krajevima. Najtočnije i najtemeljitije ispitali su arheolozi t. zv. kulturu Trepilje. To ime dolazi od mjesta Trepilja, koje leži nešto južnije od Kijeva na ušću rijeke Stune. Obilježje ove kulture jeste likovna keramika, koja potječe još iz godine 2.500 prije Krista i ide sve do bakrenog doba.

U povijesnim vremenima, u vremenima grčke kulture, bio je Dnjepar najvažnija zona naseljavanja i najuplivnija zona grčke kulture. To naročito vrijedi u prometnom pogledu. U apokrifskim zapisima se kaže, da je sv. apostol Andrija svoja proročanska putovanja iz Grčke u zemlju pustoši poduzimao služeći se vodenim putem Dnjepra i kada je došao u okolicu Kijeva blagoslovio ju i obećao, da će božja milost počivati nad ovom zemljom. (Vjerojatno je već onda postojao neki grad, gdje danas leži Kijev). U doba grčke kulture bio je Kijev središte trgovine, sabiralište i mjesto oporavka raznih trgovaca i poslovnih ljudi, koji su odavde mogli dalje putovati prema Sjeveru ili prema Jugu. Slijedeće mjesto oporavka poslovnih ljudi bio je otok sv. Eleutheriusa, današnji Beresanj, odakle se odvija živahan promet na Crnom moru do Carigrada, kojega su Ukrajinci nazivali Cargorod. Na sjeveru dijelio se put u dva pravca: prvi je vodio Dvinom do rijeke Lavatlj, Ilmanskom jezeru prema Novgorodu, koji je bio važno središte trgovačkog života, a odatle je put išao dalje rijekom Volhov k jezeru Ladoga i s Nevom do Finskog zatona; drugi je put vodio do izvornog područja Dnjepra preko Dvine k Baltičkom moru.

Za vrijeme opstanka kozačke države dobio je Dnjepar nada sve veliko značenje kao vodeni i trgovački put. Treba naime znati, da je on to bio izgubio za vrijeme nasilne vladavine Tatara, koji su bili pokorili sva južna stepska područja Ukrajine i za trgovinu odrezali sve trgovačke i prometne puteve.

TEORIJA KRVI I VODE


U dokumentu dalje piše:

- Značenje Dnjepra je za Ukrajince naročito poraslo ne samo kao trgovački put, nego i kao sjedište najplemenitijih ljudi osnivanjem viteškog reda po Knezu Dimitriju Višnjeveckom u godini 1552. Ovaj viteški red stao je na obranu Ukrajine protiv Tatara i Turaka s jedne strane, a s druge strane protiv Moskalje i Poljaka i postao je vremenom tvrdjava ratobornog kozačkog viteštva po strogim zakonima časti, vjere i hrabrosti.

To je u svojim pjesničkim djelima najbolje opjevao Taras Ševčenko kazujući za Dnjepar: "Širok si i snažan. Mnogo si krvi već odnio u more, a i dalje ćeš tamo nositi krv kozaka. Htio si plavo more crveno da obojadišeš, ali Ti nije uspjelo. Ove noći ćeš se opiti i djavolska će svečanost da zavlada cijelom Ukrajinom. Proteći će mnogo krvi šljahte i kozak će opet oživiti. Hetmani će se opet probuditi u svojim zlatnim kabanicama. Sloboda će se probuditi i kozak će pjevati: ‘Ni židov, ni Poljak‘ u stepama Ukrajine".

Ove proročanske riječi nalaze danas svoju potvrdu kada su se na obalama Dnjepra sukobile dvije sile, dvije ideje, koje vode krvavu i odlučnu borbu do uništenja.

Dnjepar je po veličini treća rijeka u Europi sa svojih 2265 km duljine. Izvor mu je u valdajskoj visoravni, gubernija Smolensk, i već je počam od mjesta Dorohobuča u Bijeloj Rusiji plovan. Kod Kijeva dostiže Djepar širinu od jednog kilometra. U proljeće, kada snijeg kopni, onda on poplavlja lijevu obalu na deset kilometara. Dnjepar je plovan u duljini od 2.000 km od Oršija do Kerzona. Plovne rijeke koje utječu Dnjepar jesu Desna do Brnjanska, Soša do Homela, Berezina do Bobruiska, Inhulec i Prepjat do Pinska. Od Pinska do Berešća kanalom Dnjipro-Bušskij stvorena je mogućnost spajanja bazena Crnog i Baltičkog mora.

Vrlo je važno privredno značenje Dnjepra, kao i veze i transportni put između sjevernog i šumovitog dijela Ukrajine i njenog južnog stepskog poljoprivrednog dijela. Poteškoće za promet stvara činjenica, da Dnjepar zimi na nekojim mjestima zamrzne, a ljeti opet nastaju plićaci. Odstranjenjem toga problema počelo se baviti odmah poslije rata. Vodena energija Dnjepra iskorištava se u svrhe elektrifikacije i već je bilo toga dosta učinjeno, samo su boljševici sa svojim poznatim gospodarstvom i nemarom sve zapustili.

U toku dogodjaja i povijesti stari je Dnjepar vidio mnogo toga kako dolazi i odlazi. Današnja odlučna borba dvaju svjetova, koji na njegovim stoji jedan protiv drugoga, odlučit će, da će on opet postati slobodna rijeka Nove Europe, najbolja veza između Baltičkog i Crnog mora, sveta rijeka slobodne Ukrajine, koji obje obale opet spaja...

MIT O GRADU ODESI


Ovaj nacionalsocijalistički opis Dnjepra djelatniji je nego ikada dosad, a u smislu cikličkog poimanja povijesti Ibn Halduna neoprostivo bi bilo iz biltena Europske obavještajne agencije broj 22. od 6. rujna 1941. izostaviti zanimljivi nacistički opis Odese, grada koji Putin također nastoji osvojiti u ratu s Ukrajinom:

"Odesa pruža izgled medjunarodnog grada kao i sve ostale svjetske luke, ali ona je u stvarnosti ukrajinski primorski grad sa svim narodnim obilježjima i radi toga se ona razlikuje od ostalih luka Istočnog Sredozemnog mora i bliskog Levanta.

Posebno obilježje daje Odesi širina grada i neposredna veza sa zaledjem i njegovim bogatstvima, koje ona unovčuje. Naročito je živahna izmjena seoskih proizvoda s onima iz grada. Izmjenjuju se sirovine s industrijskom robom kao i u starom Odesosu. Domaća industrija sa sjedištem u Odesi nije za podcjenjivanje. Važna je preradba metala, teška, srednja i fina industrija gradnje strojeva. U Odesi je sagradjena i prva tvornica aeroplanskih motora. Nadalje su tu tvornice automobila i industrija brodogradnje. Lijepo je razvijena i kemijska industrija kao i učinjenje kože, prerada drveta, proizvodnja gradjevnog materijala i tekstilna industrija. Na visokom stupnju stoji industrija živežnih namirnica, naročito konzervi, a i tvornice duhana su na visokom stupnju. Naročito je razvijeno ribarstvo.

Prije je izvoz žita, kože i šećera išao grčkim i talijanskim ladjama, a uvoz je išao ruskom crnomorskom trgovačkom flotom. Najveći se dio ipak uvozio pomoću francuskog engleskog i grčkog brodovlja."

Kao što se vidi iz povijesnih izvora, “Ukrajinsko pitanje” ima svoj politički i ideološki kontinuitet i tu nema dobrih i loših dečki, nego samo teritorijalni interesi za koje će se zračene strane boriti u cikličkoj povijesti do iznemoglosti.

Dario Majetić
Sadržaj jednog od brojeva Europske obavještajne agencije
 
U nekoliko brojeva Europske obavještajne službe (Europäischer Nacrichtedienst) iz 1941., osim opisanih poglavlja može se čitati i o Vođenju rata u Sovjetskoj Uniji, dvije godine racionalizacije živežnih namirnica, temu Jeli još danas osigurana opskrba Engleske živežnim namirnicama itd. O stranim radnicima u Njemačkoj napisano je: “Zaposlenje stranih radnika u Njemačkoj zadnjih se mjeseci znatno povećalo. Zastupane su gotovo sve narodnosti našega kontinenta, sa sjevera i sa juga, sa istoka i sa zapada. Svi oni suradjuju na izgradnji njemačke privrede, što nije samo ratna posljedica, nego mjere poduzete po njemačkoj vladi još prije izbijanja rata. (D.Ma./Knjižnica Muzeja Slavonije)

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

ISTRAŽIVANJE: TURISTIČKA SEZONA BILJEŽI REKORDE. ŠTO KAŽU EU TURISTI?

Hrvatska je apsolutni hit!

2

ŠTEDNJA I MENTALITET

Neven Vidaković: Najvišu cijenu platit će obični građani

3

ŠTEDNJA I MENTALITET (I)

Prilagoditi se vremenu
u kakvom živimo