Anne (Olivia Colman) posjeti oca Anthonyja (Anthony Hopkins) u njegovu stanu nakon što se on sukobio sa svojom nedavnom skrbnicom. Anthony pati od demencije i neprestano zaboravlja važne životne događaje i gdje su stvari u stanu, uključujući i sat, unatoč tome što ga ostavlja na istom mjestu svaki dan. Ispriča Anne kako mu je skrbnica ukrala sat i kako se zbog toga sukobio s njom te joj zaprijeti da nikada neće svojevoljno napustiti svoj stan. Anne kaže ocu o svojim planovima da napusti London i preseli se u Pariz kako bi živjela sa svojim novim dečkom, na što Anthony zbunjeno upita za njezina supruga Jamesa, s kojim Anne nije već pet godina u braku.

Uvijek ga je milina gledati, Anthonyja Hopkinsa, mislim, tu njegovu gracioznost kojom pristupa svakoj ulozi, bez obzira na to glumi li poludjelog znastvenika koji je živio s primatima u groznom "Instinktu", svećenika egzorcista u "Obredu", Hannibala Lectera, starog Zorroa, Dicka Nixona ili dok podučava Marka Wahlberga i Lauru Haddock o skrivenoj povijesti svijeta i transformera u akcijskom spektaklu Michaela Bayeva o omiljenim dječjim igračkama. Promatrati ga, kao uostalom i sve glumce u ovom filmu, upijati svu tu mimiku kojom odnosi svoj lik na jedan potpuno viši nivo, u adaptaciji hvaljene i nagrađivane kazališne drame "The Father" Floriana Zellera, koji je napisao scenarij i sam ga režirao, vrlo je često bolno i uznemirujuće iskustvo, što gledatelje ne ostavlja ravnodušnim. Intrigantan pogled na starenje i demenciju psihološka je komorna drama koja povremeno izgleda kao kazališna predstava prenesena na film, no to je samo besmislena crtica koja ne može umanjiti činjenicu da je "The Father" moćan i srceparajući film, koji puno toga duguje svojim glumcima, od kojih su Hopkins i Colmanova s razlogom nominirani za Oscara, ali i suptilnoj Zellerovoj režiji, kojemu je ovo debitanatsko ostvarenje.