Mitovi mračnih šuma, ukletih dvoraca, vještica, palih kraljeva i zaboravljenih heroja dio su priče albuma "Monster Mind Consuming". Riječ je o novom, petom studijskom albumu grupe Manntra, ujedno njihovom drugom izdanju namijenjenom za inozemno tržište. " ‘Monster Mind Consuming‘ izlet je u svačiji um, priča o sukobu između vlastite autodestrukcije i kreacije. Ovo je album teškog zvuka i pitkih melodija", kaže frontmen Manntre Marko Matijević Sekul, kojemu smo postavili nekoliko pitanja.

Što bi izdvojio kao highlightse dosadašnje karijere benda? Na koji si od vaša prva četiri albuma najponosniji? S druge strane, ima li nešto što bi rado promijenio da možeš vratiti vrijeme?

- Mislim da je highlight taj trenutak kad smo konačno krenuli na inozemno tržište. Doduše, nije se dogodio jedan trenutak, tu je bilo više manjih koji su nas donijeli do tamo. Bilo je puno krvi i znoja, a, kako vidim, još puno više toga nas čeka u budućnosti jer je "vanjski svijet" nemilosrdan. Ja sam ponosan na naš prvi album "Horizont" jer je to bilo prvi put da sam se okušao u produkciji i miksanju. Praktički dotad nisam radio ništa drugo nego razne demo snimke i tad smo prvi put napravili nešto ozbiljnije - pjesmu "Kiša" s kojom je sve počelo. Trenutno sam najponosniji na "Monster Mind Consuming", mislim da je to najbolje od Manntre do danas. Da mogu vratiti vrijeme, možda bih izbjegao neke stvari ili napravio prečice. Ali mislim da je svima koji kreću iz Hrvatske put težak te da, nažalost, nema nekih prečica za vanjski svijet.

Tko čini aktualnu postavu Manntre i koliko dugo je ta postava na okupu? U kojoj se mjeri Manntra promijenila u odnosu na početke benda i smatraš li da ste sada najzrelija, najbolja Manntra dosad?

- Od početka smo tu ja, bubnjar Andrea Kert i Marko Purišić na gitari, i to čini jezgru benda. Nekad je tu bio i originalni basist Zoltan, no on je, nažalost, otišao u jednom trenutku iz benda. Tad su nam se pridružili brat i sestra Kolarić, Maja i Boris. Naravno da je Manntra najzrelija nego ikad. To je u startu zato što sviramo puno godina, učimo i idemo na turneje, gdje možemo vidjeti kako izgledaju i sviraju ozbiljni strani bendovi i zaista smo imali tu sreću da smo mogli stalno nešto učiti od njih. Ali naravno da smatram da je put još dug do onog ultimativnog cilja i da kao bend moramo još puno toga proći (i kao pojedinci) i to je čar toga.

Kako nastaju vaše pjesme? Koliko često i gdje održavate probe?

- Probe smo prije pandemije imali na tjednoj bazi, a sad nismo jako dugo jer, nažalost, nema razloga, odnosno turneja. Ali se radujemo ljetu, kad imamo poprilično gust raspored nastupa te planiramo uskoro krenuti u ponovne, ozbiljne vježbe, s time da smo već imali nekoliko susreta i sve je bilo kao da nismo svirali par dana, a ne mjesecima. Probe održavamo u mom studiju Beton Music u Zagrebu kad nisam bukiran tuđim projektima. Tamo je dobra akustika i to je udobno mjesto te možemo na licu mjesta snimati ideje, a i albume snimamo tamo. Kreativni proces ide tako da netko smisli neki hook, neku ideju te s tim dođe u studio, gdje onda počnemo svi skupa bacati ideje u jedan lonac. Na kraju je na meni da, kao producent, napravim prljav posao. (smijeh)

Predstavi nam vaš najnoviji singl "Heathens".

- "Heathens" govori o sukobu između dobra i zla u svakom od nas. Nekad je dobro pustiti da ono zlo pobijedi ako njime možete vladati i iskoristiti ga da njime napravite na kraju nešto dobro. Zvuči čudno, ali je tako. Zamislite da ste gnjevni zbog nečega - možete odabrati da idete napraviti nešto destruktivno i opasno ili možete taj gnjev iskoristiti i napraviti nešto dobro. U ovom slučaju možeš ići ljutito i energično trenirati sam sa sobom - na kraju si napravio uslugu sebi i svom tijelu, ili te ljutnja može motivirati da budeš bolji u nečemu i da stigneš do cilja. Poanta je da svi mi imamo tonu izgovora zbog naših neuspjeha, ali da je jedini pravi krivac za to upravo naš um i naše samosažaljenje.

Tko potpisuje režiju spota za "Heathens" i jeste li zadovoljni rezultatom? Na kojoj je lokaciji snimljen i imate li neku anegdotu sa snimanja?

- Redatelji su Matteo Prodan i Ivan Čolić. To je već uhodan tim koji radi na relaciji Istra - Beograd. S time da smo snimali spot tijekom najvećih restrikcija, da nas je kiša zapravo smočila tijekom snimanja. Na vanjskim scenama nije trebala biti oluja, ali ona je sama došla. Svaku smo scenu morali prilagođavati uvjetima i mogu reći da je rezultat više nego zadovoljavajući. Anegdota je da su scene u blatu trebale bit dublje, ali pošto je noć prije pala kiša, blato je postalo tvrdo te smo morali organizirati radnu akciju i produljiti snimanje za nekoliko sati jer se blato toliko sasušilo od sunca da nije bilo načina to učiniti brže. Također, oluja je razbila cijeli set, tako da smo na kraju morali to sve nekako skrpati i improvizirati.

Kakve su reakcije vaših pratitelja na "Heathens" i koliko vam to znači? Koliku, pak, važnost pridajete mišljenju glazbenih kritičara?

- Pa kritike su super. Jako puno ljudi govori da im je to najbolja pjesma do sada. Naravno da ti to puno znači jer, kako kažu, bend vrijedi onoliko koliko ti vrijedi posljednja pjesma, sportaš onoliko koliki su bili njegovi posljednji rezultati. Mislim da glazbeni kritičari nemaju više utjecaj kao nekada, prodaja je postala kolekcioniranje fanova, tako da njihova dobra riječ, isto kao i loša, neće utjecati baš previše na budućnost nekog izvođača, ali da ti je drago pročitati nešto lijepo o tvom radu - naravno da je. Danas internet odlučuje i daje kritike, svatko može reći što misli. Na kraju dana izvođač vrijedi onoliko koliko ima slušatelja, a ne dobrih ili loših recenzija.

Po čemu se "Monster Mind Consuming" najviše razlikuje od vaših prethodnih izdanja? Koliko dugo je nastajao i koja je ekipa radila na njemu?

- Razlikuje se u tome što je snimam tijekom pandemije. Nadam se da nikad više neće biti nešto tako, ali s druge strane, to album čini posebnim, mračnim, energičnim i himničnim. Bend je radio sam na njemu - ja kao producent aranžer, uz pomoć svih članova Manntre - na već provjeren način, koji sam prije opisao. Imati studio je divna stvar jer stalno možeš isprobavati ideje i vidjeti što funkcionira, a što ne. Album je nastajao nešto manje od godinu dana, ali se u jednom trenutku zbog pandemije sve malo odužilo.

Rad na idućem albumu zasigurno će vam olakšati financijska podrška Hrvatskog društva skladatelja. Približi nam malo tu priču oko nagrađenog projekta MANNTRA #3. Što je sve uključeno u njega? Kako komentiraš činjenicu da ste prvi metal-bend koji je dobio natječaj International i smatrate li da će to potaknuti neke promjene nabolje u smislu da će neki kod nas manje zastupljeni žanrovi dobiti više prostora?

- Da, riječ je o albumu koji planiramo izdati u 2022. U projekt MANNTRA #3 uključeno je snimanje dva spota te popratna promocija albuma i turneja. Jako se veselimo početi raditi na tom projektu! "Monster Mind Consuming" dao nam je veliku želju da što prije snimimo idući album, a ova je potpora došla u najbolje vrijeme - kada bendovi i izvođači spajaju kraj sa krajem - te će nam upravo to omogućiti. Apsolutno smo počašćeni što smo prvi metal-bend! Uvjeren sam da HDS želi promjene u tom smislu te prepoznaje vrijednost drugih žanrova i s ovime je to pokazao. Simpatično je da je baš metal bio prvi od "drugih" žanrova. Vjerujem da je ovo tek početak tih promjena i nadam se da će to otvoriti mogućnosti drugim izvođačima.

Jeste li nabrijani na povratak koncertnim aktivnostima? Kada kreću svirke po Njemačkoj, Austriji i Rusiji, i što očekujete od nadolazeće turneje?

- Kreću u srpnju i nabrijani smo kao nikad! Nadam se da će ova priča oko korone stati do kraja ljeta te da ćemo se moći vratiti starim dobrim, zgužvanim, znojnim koncertima bez straha i restrikcija. Očekujem da će to biti najbolja turneja dosad, ali, opet, ne možemo biti opušteni i smireni upravo zbog toga što nitko ne zna kako će se stvari zapravo odvijati.

Koliko ti nedostaju svirke u vremenu pandemije i kako Manntra proživljava cijelu tu situaciju?

- Na početku mi je dobro došlo da se malo odmorim od stalnog planiranja i akcije, ali nakon mjesec dana počeo sam osjećati kao da je netko ubio dio mene. Sada vidimo svjetlo na kraju tunela - ili se bar nadamo da ga vidimo - pa moral iz dana u dan raste. Priznat ću da nije bilo lako kao glazbeniku sve ovo vrijeme, a nije ni sad lako dok se stvari ne vrate koliko-toliko na staro.

Imaš li neku poruku za ljubitelje žestoke glazbe u Slavoniji?

- Kako ne! Slavonija je uvijek bila utvrda rock ‘n‘ rolla u Hrvatskoj. Ostanite srčani kao dosad, bojkotirajte cajke i budite hrabri kao i uvijek!