TvObzor
DR. JOHN

Dubinska ozračenost voodoo-misticizmom i glazbenim nasljeđem New Orleansa
Objavljeno 15. siječnja, 2021.

Kada je riječ o isprepletanju različitih etničkih skupina i kultura, nigdje u Sjedinjenim Američkim Državama, a moguće i u svijetu, stanje nije egzotičnije nego što je to u Louisiani i New Orleansu. Naime, ondje se razvio uistinu jedinstven melting pot američkih domorodaca te europskih, primarno francuskih i španjolskih, zatim afričkih, karipskih i naposljetku azijskih i latinoameričkih doseljenika. To je, naravno, dovelo do stvaranja autohtonog kulturnog identiteta, čiji je najprepoznatljiviji dio glazba. Kroz cijelu svoju dugogodišnju karijeru Dr. John ostao je najpoznatiji ambasador glazbe New Orleansa.

Pravim imenom Malcolm John Rebennack Jr., Dr. John rođen je 1941. u New Orleansu. Prvi doticaj s glazbom omogućio mu je otac upoznavši ga s opusom velikana jazza poput Louisa Armstronga i njegova mentora Kinga Olivera. No Malcolm nije proveo djetinjstvo okružen isključivo glazbom s ploča. Zvuci lokalnih religioznih napjeva i frenetičnih ritmova okultnih plesova iz neposrednog okruženja također su pridonijeli oblikovanju njegovih početnih ambicija. Stoga se njegova estetika od samih početaka formirala unutar karakterističnog kolaža različitih kultura i rasa, zvukova i boja, okusa i mirisa. Od starta je, dakle, bio dubinski ozračen voodoo-misticizmom i glazbenim nasljeđem New Orleansa u rasponu od jazza, R’n’B-ja, funka, swamp bluesa, boogie-woogieja, rock and rolla do cajuna i zydeca.

Dr. John diskografsku je karijeru započeo krajem 50-ih svirajući kao studijski glazbenik gitaru i klavijature te skladajući i producirajući za druge izvođače, uglavnom svoje sugrađane. Ranjavanje pištoljem, zbog kojega je morao odustati od gitare, kao i problemi sa zakonom i ovisništvom, gotovo mu je uništilo karijeru, no, preselivši se u manje intenzivno okruženje Los Angelesa, gdje se skrasio kao session glazbenik, sredinom idućeg desetljeća konačno je započeo samostalni rad. Svoj jedinstveni alter ego Dr. John (sa živopisnim dodatkom “The Night Tripper”) prvi je put predstavio 1968. na ovitku uspješnog prvijenca “Gris-Gris”, jedne od ključnih točaka njegove cjelokupne glazbene avanture. Album - zatvara ga često obrađivana pjesma “I Walk on Guilded Splinters” - bio je zadivljujuća mješavina psihodelije, kreolske glazbe i svih gorespomenutih glazbenih stilova njegova rodnog kraja.

Isti predlošci našli su se i na nadolazećim izdanjima “Babylon” (1969.), “Remedies” (1970.) i “The Sun, Moon & Herbs” (1971.), na kojem su gostovali Mick Jagger i Eric Clapton. Slavu mu je, pak, donio “Dr. John’s Gumbo” iz 1972., koji je kritika jednoglasno proglasila neprijepornim remek-djelom roots glazbe. Uspjehu albuma kumovao je hit-singl “Iko Iko”, svakako zaslužan i za solidan komercijalni uspjeh sljedećeg, izvrsnog, studijskog ostvarenja “In The Right Place” (1973.). U bogatoj diskografiji Dr. Johna itekako su zanimljivi i “Dr. John Plays Mac Rebennack” (1981.), odrađen samo uz klavirsku pratnju, “Anutha Zone” (1998.), u suradnji s Paulom Wellerom i članovima Primal Screama, Supergrassa, Portisheada i Spiritualizeda, “Mercernary” (2006.), “Tribal” (2010.) i “Locked Down” (2012.), čiju produkciju potpisuje Dan Auerbach.

Kako je njegova obitelj u lipnju 2019. otkrila medijima u službenom priopćenju, Dr. John je preminuo u 78. godini od posljedica srčanog udara. Iako nikada nije dosegnuo komercijalni uspjeh poput mnogih poznatijih glazbenika s kojima je povremeno surađivao i unatoč tome što šira publika pamti samo nekoliko njegovih manjih hitova, doprinos je ovog velikog glazbenika kulturnom nasljeđu New Orleansa te američkoj i svjetskoj glazbenoj baštini 20. i djelomično 21. stoljeća neprocjenjiv. Osvojio je šest nagrada Grammy te je u ožujku 2011. uvršten u Rock and Roll kuću slavnih. Odigrao je zapaženu ulogu u legendarnom koncertnom dokumentarcu “The Last Waltz”, a glazbene je dionice odsvirao za Arethu Franklin, Franka Zappu, The Rolling Stonese, Vana Morrisona i mnoge druge kolege, čijem je stvaralaštvu dao trajan kreativni pečat.

Piše: Danijel MIKLIĆ
Možda ste propustili...