TvObzor
THE OBALA - JADRAN VUŠKOVIĆ, BORIS HREPIĆ I ZORAN UKIĆ

Užitak je raditi s ljudima kojima glazba nije samo posao, nego poziv
Objavljeno 26. lipnja, 2020.
Odmah smo “kliknuli” i dvadesetak godina unatrag premostilo se u trenu

Nekadašnje članove Daleke obale - Jadrana Vuškovića, Borisa Hrepića i Zorana Ukića krajem prošle godine povezala je promocija obljetničkih vinilnih reizdanja i luksuznog box-seta u zagrebačkom Hard Placeu. Nakon gotovo dvadeset godina zajedno su odsvirali nekoliko pjesama i kemija je ponovno proradila! Na krilima inspiracije ušli su u Sound Station studio, gdje su snimili čak tri nove pjesme. Svjetlo dana prva je ugledala pjesma “Lipi dani”, koja - na veselje brojnih obožavatelja Daleke obale - donosi prepoznatljivi zvuk dalmatinskog rocka koji nas vraća u stare, lijepe dane, uz poruku da su pred nama neki novi dani okupani suncem i optimizmom. S njom je stigao i prateći videospot koji je zabilježio sjajnu atmosferu tijekom snimanja u studiju, a više o svemu tome, kao i o vremenu provedenom u Dalekoj obali, ali i o sadašnjem odnosu s legendarnim frontmenom Marijanom Banom, ispričali su nam Jadran, Hrepa i Zoki.

Po čemu najviše pamtite Daleku obalu i razdoblje života provedeno u bendu? Imate li najdražu pjesmu Daleke obale?

Zoki: Bili su to lijepi dani mladosti, radosti i rock’n’rolla! Najdraža mi je uvijek ona koja je taj dan prva na rasporedu.

Jadran: Osobno Daleku obalu najviše pamtim po izrazito emotivnim koncertima i brojnim putovanjima vezanim uz njih. Upoznali smo našu domovinu uzduž i poprijeko. Najdraža pjesma... e to je doista teško pitanje. Kad pomislim na jednu, odmah mi padne na pamet druga, i tako je svaki put.

Hrepa: Iako su devedesete bile turbulentne godine, meni su, baš zbog Daleke obale, ostale u lijepom sjećanju kao godine kad smo putovali i našim pjesmama uveseljavali ljude diljem naše domovine.


POZITIVNA VIBRA
Žalite li za raspadom i smatrate li da biste “probleme” zbog kojih ste se razišli premostili da ste tada imali sadašnju zrelost?

Jadran: Čini mi se da je to došlo nekako prirodno. Zasićenje potiskuje glazbu u čovjeku, a glazba i pozitivna vibra ono je što nas drži dandanas, u svakoj našoj postavi.

Hrepa: Sigurno da mi je žao, ali to je tada tako trebalo biti. Danas, bar iz moje perspektive i iskustva koje sam stekao baveći se neprestano ovim poslom, učinio bih više da do toga ne dođe. Ako ne zbog nas, onda zbog publike koja nas, očito, treba.

Zoki: Ne žalim ni za čim jer ne bismo imali sadašnju zrelost da nismo sve to prošli.

Kakav je bio osjećaj kada ste, nakon toliko godina, u studenome prošle godine u Hard Placeu ponovno zajedno zasvirali?

Zoki: Fenomenalan!

Jadran: Kao da nije bilo stanke. Odmah se dogodilo “ono nešto”.

Hrepa: Osjećaj je bio itekako poznat i jednostavan. Odmah smo “kliknuli” i u trenu se premostilo dvadesetak godina unatrag.

Koliko vam je dugo trebalo da donesete odluku da nastavljate dalje kao The Obala i kako je došlo do dogovora?

Hrepa: Nije to produkt nikakvog studioznog razmišljanja, dogodilo se u trenutku kad je sve sjelo na svoje mjesto.

Zoki: Ništa nismo odlučivali. Mi funkcioniramo na neki iracionalan način.

Jadran: Hrepa je napisao pjesmu ‘Lipi dani’, Zokiju i meni se svidjela i željeli smo je svirati. The Obala je dobro ime za ovu kombinaciju u kojoj smo, ovaj put, trojica iz Daleke obale.

U kakvim ste odnosima s Banom i smatrate li da postoje ikakve šanse da vam se on pridruži jednog dana, pa makar i samo za jednu svirku?

Zoki: U prijateljskim smo odnosima i nitko sretniji od nas da se uključi u rad benda.

Jadran: Banu sam nedavno svirao na kćerinu piru jer je željela nestandardni repertoar, koji ja volim svirati, i on je otpjevao jednu pjesmu. Ako se opet zaželi zajedničkih nastupa, uvijek bih rado svirao s njim.

Hrepa: Nikad ne reci nikad. Upravo sam tri puta, sad i četvrti, rekao nikad. (smijeh) Ali kako sada stvari stoje, šanse su jako male.

U studio ste ušli s namjerom da snimite jednu pjesmu, a na kraju ste snimili tri. Približite nam malo atmosferu iz studija tijekom snimanja.

Zoki: To što smo htjeli, to smo vrlo brzo i napravili, pa nam se pojavio višak vremena. I onda smo ga iskoristili na najbolji način - svirajući, a atmosfera u studiju bila je baš kako treba biti. Taman, pa i više od toga!

Hrepa: Jednu smo kroz razdoblje izolacije pripremali ‘online’, a ostale dvije su se dogodile gotovo na licu mjesta. Atmosfera je bila prekrasna, kreativna i prepuna dobre energije.

Jadran: Jedna stvar vuče drugu. Tome je svakako pridonijela i izuzetna atmosfera u studiju u Dubravi. Užitak je raditi s ljudima kojima glazba nije samo posao, nego poziv.


NOVE PJESME
Tko su autori triju novih pjesama i kako su one nastale? Tko vam se od glazbenika pridružio tijekom snimanja? Kakve su prve reakcije na “Lipi dani”?

Hrepa: Svatko od nas trojice donio je po jednu pjesmu, koje smo zajedno izaranžirali. Nekolicina naših prijatelja nam se pridružila i te dvije pjesme još se dorađuju, a o njima ćemo više uskoro. Sada su nam u fokusu ‘Lipi dani’.

Jadran: Reakcije na pjesmu ‘Lipi dani’ su odlične, a kako su druge dvije pjesme svoju formu dobile u hodu, na njima još treba studijski raditi, a što se tiče izdanja, tu je Dancing Bear. S njima imamo dugogodišnju uspješnu suradnju, pa o tome ne razmišljam, nego se prepuštam njima u ruke.

Kakvo nas to izdanje očekuje ove godine i hoće li na njemu biti još koja nova pjesma uz spomenute tri?

Hrepa: Takve odluke smo prepustili upravo našem izdavaču Dancing Bearu, ali sigurno će biti još novih pjesama.

Kako danas gledate na splitsku glazbenu scenu iz osamdesetih i devedesetih godina i možete li ju usporediti s današnjom?

Zoki: To bi zahtijevalo malo dužu raspravu…

Jadran: Onda je bilo više mjesta na kojima se stalno sviralo te se formirala svojevrsna scena, s publikom koja ju je pratila, pa su se bendovi mogli lakše predstaviti. Smatram da je danas bendovima teže isplivati iz mora informacija kojima smo bombardirani. Kreativce uvijek treba otkrivati i poticati.

Hrepa: Pogled na te godine detaljno sam opisao u svojoj knjizi, to ne može stati u jednu rečenicu. Vremena su se drastično promijenila, ali splitska glazbena ‘vibra’ se ne da. Ima i danas mladih bendova koji bruse neki svoj “splitski đir”.

I za kraj, imate li neku poruku za ljubitelje vaše glazbe u Slavoniji?

Jadran: Normalno da imam! Slavoniju sam najviše upoznao svirajući tamo u ratnim godinama. Volio bih mirnodopski, putujući bezbrižno, opet doživjeti makar mali dio svega onoga lijepog čime ste nas uvijek dočekivali.

Hrepa: Uvijek se rado sjetim lijepih svirki po Slavoniji. I fali mi fiš-paprikaš, jedno od meni najdražih jela.

Zoki: Naravno, uskoro se vidimo! Živili!

Razgovarao: Danijel MIKLIĆ