Učionica
RAZGOVOR: MALCOLM LOVE

Znanstvenicima i istraživačima trebamo pomoći u razvijanju vještina za bolju komunikaciju s javnošću
Objavljeno 14. listopada, 2019.
BRITANSKI KOMUNIKACIJSKI TRENER I PREDAVAČ ZNANSTVENE KOMUNIKACIJE NA UNIVERSITY OF WEST ENGLAND (BRISTOL)

U prostorijama Rektorata Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku 10. i 11. rujna 2019. održana je dvodnevna interaktivna radionica Science Communication koju je, u okviru projekta Europska noć istraživača 2019., British Council organizirao u suradnji sa Sveučilištem u Osijeku.

Radionicu na temu komunikacije i popularizacije znanosti, namijenjenu u prvom redu mladim znanstvenicima i istraživačima sa Sveučilišta u Osijeku, vodio je Malcolm Love, ugledni britanski komunikacijski trener, dugogodišnji novinar i predavač znanstvene komunikacije na
University of West England (Bristol) te voditelj sličnih radionica u Velikoj Britaniji i inozemstvu. Tim povodom razgovarali smo s njim za Sveučilišni glasnik.

Od 10. do 20. rujna 2019. u četirima hrvatskim gradovima (Osijeku, Zagrebu, Splitu i Rijeci) održali ste dvodnevne radionice na temu komunikacije i popularizacije znanosti. Koliko ste zadovoljni onim što je napravljeno tijekom radionica?

-S obzirom na to da sam osmislio i vodio radionice – moram reći da sam zadovoljan ostvarenim! British Council promovirao je radionice realizirane sredstvima Europske unije koja su dodijeljena u vezi s Europskom noći istraživača. British Council diljem svijeta ima dugu povijest i stručnost u promicanju znanstvene komunikacije. Zapravo je riječ o treningu po uzoru na onaj koji sam kreirao za FameLab International Masterclasses. FameLab je još jedan znanstveno-komunikacijski projekt koji British Council sponzorira i promiče diljem svijeta. Na tim radionicama ponudili smo istraživačima nekoliko vještina javne komunikacije. Moj je cilj bio da ljudi iziđu dovoljno motivirani, ohrabreni i obučeni isprobati nove stvari. Bavili smo se vještinama „stajanja pred živom publikom” – vrstom vještina koje su potrebne za javni govor, prezentiranje, moderiranje, organiziranje javnih događanja i slično. Radili smo na medijskim vještinama poput one kako napraviti intervju. No, također smo cjelokupno pitanje „javne komunikacije” stavili u kontekst – s važnim dijelom posvećenim načelu „javnoga angažmana” – odnosno, što on znači i zašto to trebamo raditi.

Osnovna namjena radionica bila je istraživače i znanstvenike, u prvom redu iz područja prirodnih i tehničkih znanosti, upoznati s važnošću komunikacije i popularizacije njihova rada. Koliko ste, prema vlastitoj ocjeni, uspjeli u tome?

-„Koliko uspješno” zapravo je pitanje za sudionike. No bio sam oduševljen razinom angažmana i entuzijazma skupina. Vjerujem da smo nekako išli prema našim ciljevima. Prvi je bio potaknuti istraživače da pronađu načine kako UKLJUČITI javnost. To je mnogo više od puke popularizacije. Ne prigovaram izrazima poput „popularizacije” – to je sigurno dio onoga što se mora dogoditi, ali samo dio. Moramo biti oprezni kako ne bismo imali jednosmjeran model komunikacije. Drugim riječima, moramo se odmaknuti od modela u kojem istraživači (koji znaju) govore pripadnicima javnosti (koji ne znaju). To je jednostavno pogrešan model. Prije svega, javnost porezima plaća istraživanja, tako da oni pripadaju svima nama. To su istraživanja koja pripadaju zajednici. Dakle, ciljevi uključuju i slušanje ideja koje ljudi imaju o (primjerice) smjerovima istraživanja što uključuje raspravu i dijeljenje strahova, zabrinutosti, frustracija, nade i ideja o znanosti i tehnologiji i slično.

Ispravan angažman podrazumijeva dvosmjernu komunikaciju. Stručnjaci rade svoj posao u kontekstu zajednice. Zajednica koristi, financira i na nju (ponekad duboko) utječe rad stručnjaka. Razmislite o istraživanjima koja pomažu razviti lijekove, izliječiti bolesti, osmisliti načine prijevoza, načine mjerenja ili možda pomoći ublažavanju klimatskih promjena. Razmislite o istraživanjima koja bi mogla utjecati na našu hranu, životni stil i slično. A što je s nevjerojatno skupim projektima poput istraživanja Sunčeva sustava ili mapiranja vidljivoga svemira ili pak istraživanja srži same prirode (kao što je posao koji se obavlja u CERN-u)? Od vitalne je važnosti da istraživači komuniciraju ne samo ono što rade, već i da objašnjavaju kako ljudi otkrivaju stvari i gomilaju pouzdano znanje. To je posebice važno u vremenu „lažnih vijesti” i određenih političkih tendencija ignoriranja (ili izmišljanja) činjenica. Drugi je cilj radionice pomoći istraživačima da razviju neke vrijedne vještine koje će im trebati da bi bolje komunicirali. Fokusiram se na dva ključna područja – „govor tijela”, kao glavni element predavanja, a zatim i na „pričanje priča” kao vrijedan način razmišljanja o sadržaju.

Koji su najveći problemi znanstvenika i istraživača iz područja prirodnih i tehničkih znanosti u komunikaciji s javnošću te javnom prezentacijom i popularizacijom njihova rada?

-Doista se nadam kako će istraživači, koji su motivirani šire komunicirati, osjetiti potporu i ohrabrenje svojih sveučilišta. Kada tek počnu raditi, teško im je komunicirati s ljudima koji godinama nisu učili akademske koncepte i koji se ne koriste posebnim žargonom. Također, većina zaposlenika u akademskom sektoru nema iskustva s RASPRAVLJANJEM o svojem radu s bilo kime izvan svojeg fakulteta, a kamoli s pripadnicima opće javnosti. Koncept SLUŠANJA stavova zajednice potpuno im je stran.

Postoje li neke razlike između znanstvenika i istraživača iz područja prirodnih i tehničkih znanosti u Hrvatskoj i u drugim državama?

-Neke zemlje imaju više iskustva s „javnim angažmanom”, ali, naravno, nema apsolutno nikakve razlike među ljudima.

Na koji se način navedeni problemi mogu ispraviti kod istraživača i znanstvenika?

- Mogu se ispraviti: 1.) iskorištavanjem prigoda za usavršavanje komunikacijskih vještina; 2.) iskorištavanjem prigoda za upotrebu tih vještina i stjecanje iskustva; 3.) pronalaženjem istomišljenika, „zaljubljenika u angažman” kako bi jedni drugima davali ideje i ohrabrenje; 4.) promatranjem onoga što komunikatori već rade u Hrvatskoj (događaji kao što su Europska noć istraživača i Festival znanosti u Hrvatskoj dobro su mjesto za početak, no ideje i nadahnuće mogu se pronaći i u drugim zemljama koje imaju mnogo iskustva u javnom angažmanu); 5.) poduzimanjem koraka za planiranje i ostvarivanje jednostavnih događaja, a zatim nadogradnja toga iskustva i razvijanje ideja.
Razgovarao: Tomislav LEVAK
Kratki savjeti za borbu s tremom

Jasno je kako ne postoji „čarobni štapić“, ali, molim Vas, dajte nekoliko kratkih savjeta osobama koje imaju problema s javnim nastupom, osobito tremom.

-Nema zamjene za kvalitetnu pripremu, a zatim i vježbanje dok vam ne postane ugodno javno nastupati. Svima koji imaju problema s javnim nastupom, osobito tremom, predlažem da nauče neke prijenosne tehnike opuštanja, primjerice „joga disanje”. To je vrlo jednostavna metoda u kojoj se usredotočite na disanje, prepoznajete anksiozne misli, ali vraćate um disanju. Dobar je način da se opustite, ali i da budete budni i spremni. Zatim slijedi vizualizacija, moćna tehnika gdje u opuštenom stanju zamišljate kako stojite i počinjete govoriti. Zamišljate realno iskustvo, ali gledate sebe kao dovoljno samopouzdane i kako radite dobar posao tijekom prezentacije. Što češće to možete napraviti i što više detalja možete zamisliti – učinak će biti jači kada to stvarno napravite. Drugi se savjet često definira kao „pravi se sve dok ne postane stvarno”. Neuroznanost podržava tu ideju i pristup. Znajte da kada osjećamo nervozu, djelujemo nervozno, ali istinito je i suprotno – ako djelujete samouvjereno, počinjete se osjećati samouvjerenije.
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana