Članica sam uredništva Sveučilišnoga glasnika od njegova prvoga broja. Budući da na poslovima međunarodne suradnje u Rektoratu Sveučilišta u Osijeku radim dvadeset i dvije godine, a na dnevnoj sam bazi u kontaktu s kolegama na brojnim inozemnim sveučilištima, dat ću osvrt na važnost te tiskovine u odnosu na međunarodne aktivnosti i na internacionalizaciju osječkoga Sveučilišta.

Na europskim se sveučilištima međunarodne aktivnosti, među ostalim, predstavljaju i u publikacijama poput našega Glasnika. Kada je prije nekoliko godina pokrenuta inicijativa za izdavanjem Sveučilišnog glasnika, svesrdno sam ju podržala imajući na umu kako akademsku zajednicu treba predstaviti široj populaciji u gradu Osijeku, a elektroničkim izdanjem i šire. Prisjećam se kako u početku nije bio lagan zadatak animirati kolege da napišu pokoju rečenicu za Glasnik. No s vremenom nam je pisanje priloga postala rutina i zadovoljstvo, a i našim suradnicima na sastavnicama. Danas, kada je Sveučilišni glasnik stigao do svojega 50. broja, nakon niza dinamičnih sastanaka članova uredništva te dogovora što i kako predstaviti, studenti i znanstvenici osječkoga Sveučilišta samoinicijativno se javljaju i šalju priloge. To znači da smo postigli zacrtani cilj, a to je uključiti u rad Glasnika sve sastavnice i predstaviti njihov rad na najbolji mogući način.

Mišljenja sam kako je Glasnik sadržajno i tehnički dobro koncipiran, a s motrišta međunarodnih aktivnosti on je izvrsna platforma za predstavljanje onoga što radimo. U početku sam priloge iz područja međunarodne suradnje Sveučilišta pripremala sama, no danas sa zadovoljstvom mogu reći kako sam u ovih nekoliko godina uspjela motivirati cijeli tim Službe za međunarodnu suradnju Sveučilišta da prilozima za Glasnik predstavi najbitnije međunarodne aktivnosti koje su sve brojnije i zaslužuju da se o njima piše.

Sveučilišnom glasniku želim još mnogo izdanja i dobrih priloga koji će akademsku zajednicu osječkoga Sveučilišta približiti svim njezinim članovima te široj populaciji.