ĐAKOVO

Ekološka svijest, razdvajanje otpada, briga za okoliš - započinju već kod kuće. Ono što o tome naučimo u obitelji, prenosimo u društvo. S tom mišlju peteročlana đakovačka obitelj Kelbas uključila se ovoga ljeta u volonterski program koji Nacionalni park Krka provodi već niz godina, a ove je godine, i to u okviru projekta "Nepoznata Krka: skrivena blaga srednjeg i gornjeg toka rijeke Krke", taj NP uz uobičajene programe uvrstio i nešto novo.

I ljepota i otpad

Pozvani su ronioci koji su trebali očistiti od ljudskog nemara vode NP-a Krka, a na taj se poziv prijavo ERIK Sava - Ekološko-ronilačko-istraživački klub Sava iz Slavonskog Broda, čiji su članovi i ekološki osviješteni Kelbasi: tata Mihael, mama Ivana, te sva tri sina - David, Benjamin i Emanuel. Svi rone - tata i mama više godina, a odnedavno i najstariji David s bocom, dok Benjamin i Emanuel rone na dah sve dok ne steknu starosne uvjete za polaganje za ronjenje s bocom. Osim uživanja u ronjenju, ponajviše u moru, ali i u rijekama i jezerima, više godina i volontiraju na ovakvim ekološkim i sličnim akcijama.

- Članovi smo nekoliko ronilačkih klubova, a tako i mladog ERIK Sava, kojem je, osim tečajeva ronjenja i razvoja sporta - plivanja, ronjenja, ronjenja na dah - među glavnim ciljevima edukacija u svrhu promicanja i razvoja volonterstva, zaštite okoliša, očuvanja prirodne baštine, zaštite voda i mora te podizanja svijesti i aktivnosti za smanjenje otpada i povećanje recikliranja. Da sve ne ostane samo na riječima, ERIK Sava potvrdio je i svojim radom. U kratkom vremenu ERIK je, osim rekreativnih i turističkih ronilačkih izleta, organizirao više ekoakcija na vodama. U rad smo uključili i najmlađe te smo s učenicima dviju škola i vrtićem proveli radionice gdje su djeca upoznata s važnosti očuvanja okoliša, čarima ronjenja, slobodnog penjanja te volontiranja. Logičan slijed bio je uključivanje u jedan opsežniji volontersko-ekološki program, a organizirao ga je upravo NP Krka - kaže Mihael.

Kelbasovi kažu da je za njima nekoliko dana predivne volonterske i ekoavanture; zaronili su na više lokacija unutar NP-a Krka - u jezero Brkljan, Visovac, Roški slap... Volonteri su bili kako ronioci pod vodom tako i oni na obali, a cilj je bio samo jedan: prikupiti što vise otpada.

- Vidljivost u jezeru dobra je dok ne zamutimo sediment, a temperatura 15-ak °C. S jedne strane opčinjeni ljepotom jezera i rijeke, ali s druge puni nevjerice da se tu mogu naći posljedice ljudske nebrige. Iz jezera smo uklonili boce, papuče, gume, limenke, plastične vrećice, pa i krupniji otpad. Dio ronilaca ronio je u kanjonu uzvodno do Bilušića buka, a dio na jezeru u okolici usisne brane HC Miljacka. Ovdje primjećujemo da u toku rijeke iznad jezera ima puno više otpada nego u samom jezeru te da je glomazniji. Uklonjena su dva hladnjaka, dijelovi automobila, još guma, još plastike. Ronioce su budnim okom pratili i asistirali im djelatnici NP-a u kanuima te pripadnici HGSS-a Šibenik - kaže Mihael.

“Djeca to pamte"

Sin David, trenutačno najmlađi ronilac u ovoj ekoakciji, srednjoškolac koji početno nije bio oduševljen da ide volontirati u NP Krka, no već na početku akcije bio je oduševljen tom idejom, uz instruktura i predsjednika ERIK Save Marija Tandarića pronašao je odbačeni hladnjak te potopljeni čamac, tj. pasaru, od stakloplastike, što je, kaže Mihael, prava ekološka atomska bomba.

- Pronašli smo i vreću još iz ex YU, no najlon je u izuzetno dobrom stanju, što potvrđuje da je plastika u vodama ogroman problem - kaže Mihael.

Iako maloljetni članovi ne mogu službeno volontirati u NP-u Krka, uz roditelje su Benjamin i Emanuel s velikim žarom bili od pomoći.

- Osim volontiranja u čišćenju, imali smo mogućnost i čast detaljno obići cijeli NP. Uz stručno vodstvo otkrili smo gotovo sve slapove Krke, otočić Visovac te tajne franjevačkog samostana, arheološke zbirke Burnum, istoimeni amfiteatar iz 1. st., potom Hram prirode i Laboratorij prirode koji su u sklopu Ekokampusa Krka. Pod stručnim vodstvom obišli smo najpoznatiji - Skradinski buk, dobivši i zahvalnice te potvrde o volontiranju od ravnateljice Nelle Slavice - kaže Kelbas.

- Za nas kao obitelj to je jedno predivno iskustvo u kojem, osim ljubavi prema ronjenju, pridonosimo društvu volontirajući te kod djece razvijamo svijest o brizi za okoliš - kaže mama Ivana, dodajući da djeca to pamte, prenose u svoje društvo i okolinu, među vršnjake i prijatelje u razredu i školi.