U listopadu se u rimokatoličkim crkvama svakodnevno održava marijanska listopadska pobožnost kojom se molitvom krunice i litanija prije mise časti Majka Božja, a posebno važno vjernicima je hodočastiti u marijansko svetište. U duhu hvalospjevnog čašćenja i zahvale Bogu retfalačka je Župa Uzvišenja sv. Križa okupila župljane i vjernike osječkih župa hodočasteći u Austriju, gdje su pohodili najpoznatije marijansko svetište Velike Majke Austrije (njem. Magna Mater Austriae) u Mariazellu u Štajerskoj i Beč. Hodočašće je to posebnije jer traje Sveta jubilejska godina.

Marija u ćeliji

Više od stotinu "hodočasnika nade" u pratnji retfalačkog župnika, preč. Ivana Jurića sudjelovalo je na blagdan sv. Franje Asiškog u marijanskim pobožnostima i misnim slavljima u marijacelskoj bazilici. Pobožno, uz zvonjavu zvona sa 90-metarskoga zvonika, Osječani su ušli na sveta vrata i u oprosnoj godini molili Molitvu jubileja. Razgledali su baziliku s 12 pokrajnjih kapela, divili se velikim orguljama iznad ulaza i velebnom gotičkom portalu u čijoj je sredini baldahinski oltar (podigao ga je hrvatsko-ugarski kralj Ludovik Anžuvinac u znak zahvale velike pobjede u bitci nad Turcima). Osobne prošnje i zagovor upućeni su ispred Milosnog oltara u kapelici milosti smještenoj u srcu bazilike s pogledom na starodrevni romanički kip Majke Božje Marijacelske (nazvan Velika Majka Austrije) izrađen od lipova drva u 12. stoljeću, urešen u svečano srebrno-zlatno ruho Naše Gospe, koji je mnogima posredovao čudesa, ozdravljenja i milosti. Ove godine svetište slavi 868 godina postojanja. Legenda kazuje kako je benediktinski redovnik ponio drveni kip Gospe na put u novo misijsko područje. Kad mu je stijena zapriječila put, pomolio se Majci Božjoj i stijena se čudesno raspuknula. Na odredištu je redovnik kip postavio na deblo i ondje sagradio svoju ćeliju – malu kolibu koja mu je služila kao kapelica i smještaj. Iz naziva "Maria in der Zelle" (Marija u ćeliji) nastalo je ime Mariazell i kroz stoljeća pronosio se glas o čudesnomu kipu koji je privlačio i privlači vjernike sa svih strana svijeta u mjesto molitve i duhovne okrpe u gotičkoj bazilici s tri prepoznatljiva tornja.

Predali život Bogu

Zahvalni za Gospu Marijacelsku, utječući se njezinu zagovoru, Osječani su sudjelovali u pobožnosti i svečanoj večernjoj misi, uz puhačku i liturgijsku orguljsku glazbu i pjevanje, na njemačkom jeziku sa župljanima Župe Petzenkirchen. Misu je predslavio rektor Benediktinskog samostana, superior u Mariazellu o. Michael Staberl, OSB, u zajedništvu s Ivanom Jurićem i svećenicima. Nakon mise održana je pobožnost, svećenici su upalili svijeće u rukama vjernika i sudjelovali u svečanoj procesiji s marijanskim stjegovima koje su nosili Retfalčani. Čašćenju su se pridružili župljani Župe Ebersdorf te je uz marijansku pjesmu i molitvu "Procesija svjetla" ophodila baziliku. Nakon završetka procesije u bazilici je o. Badslav Steiner pozdravio hrvatske hodočasnike iz Osijeka te se osjetila povijesna i duhovna povezanost dvaju naroda, a dobrodošlici se pridružio o. Sebastian Augustinov, koji je s njemačkog jezika prevodio na hrvatski. Preč. Ivan Jurić s o. Sebastianom predmolio je na hrvatskom molitvu "Zdravo Kraljice" i zapjevao s osječkim hodočasnicima pjesmu Rajska Djevo. Svečanost je završila klanjanjem i blagoslovom s Presvetim.

Drugi dan hodočašća u Mariazellu otvoren je jutarnjom misom na hrvatskom jeziku u benediktinskoj (podzemnoj) velikoj dvorani. Misno slavlje predvodio je i propovijedao preč. Jurić. Liturgijsko pjevanje župnih pjevača vodila je redovnica Družbe sestara Naše Gospe, s. Vianea Pezer, a u misi su sudjelovali retfalački liturgijski čitači Martina Bošković i Vladimir Štulac.

Predvoditelj slavlja istaknuo je kako je vjera predanje i s predanjem valja otkrivati Božju volju u vlastitom životu, u Gospinu svetištu predati život Bogu i promisliti "što je to što predaješ Bogu jer ti je nepoznanica, ne razumiješ i tebe muči". U propovijedi, nadahnut evanđeoskim odlomkom (Lk 17,5-10), razložio je značenje Gospodine, umnoži nam vjeru! u osobnom životu, poučivši kako "nadahnuće vjere i djela vjere valja tražiti u Božjoj riječi, poput umjetnika koji su stvarali remek-djela kršćanske duhovnosti viđena u marijacelskoj bazilici te prisutna u bečkoj sakralnoj arhitekturi i umjetnosti, ostavštini onih koji su u sebi imali Božju riječ, mladost duha kršćanstva koje nikada ne stari". Misa je završila gromoglasnim pjevanjem Rajska Djevo. Hodočasnici su s duhovnikom molili na nakane Svetoga Oca u oprosnoj Svetoj jubilejskoj godini.

Pjesma na hrvatskom

Put iz Mariazella nastavljen je dvama autobusima prema Beču uz stručno vodstvo Romane Radić i Fabijana Marinovića, koji je u šetnji Bečom približio najznačajnije izvana razgledane povijesno-kulturne toponime: Schönbrunn (dvorska rezidencija Habsburgovaca), perivoj s više fontana, palača Hofburg, Trg Marije Terezije, Trg sv. Stjepana, Marijin stup na trgu Am Hof…

U crkvi Am Hof (hrv. Crkva na koru) ili "Crkvi devet (anđeoskih) zborova", koja je 55 godina mjesto molitve Hrvatske katoličke zajednice u Beču, Osječani su okruženi s tristotinjak kipova i slika anđela zapjevali "Do nebesa nek' se ori", pjesmu spjevanu prije 125 godina uz posvetu hrvatske mladeži Srcu Isusovu, a sada otpjevanu u duhu posvete hrvatskoga naroda i hrvatske domovine Presvetom Srcu Isusovu ove jubilarne 2025.! Preč. Jurić približio je povijest jedine crkve u Beču u kojoj se mise slave na hrvatskom jeziku jer, kazao je, "tu služe franjevci predvođeni voditeljem Hrvatske katoličke misije, fra Josipom Korenom iz Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, i školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije". Na tren je vrijeme stalo u osobnoj molitvi za anđeosku zaštitu i ufanje Bogu za biti svjetlo drugima.

Pohođena je i gotička bečka katedrala ili katedrala sv. Stjepana, gdje su se vjernici duže zadržali u pobožnosti i razgledu velebnog interijera, posebice ispred "Friedrichova oltara" nazvanog Wiener Neustädter (hrv. Bečki novomjesni oltar, sagrađen 1447.), zadivljeni triptisima tzv. pokretnog oltara. Naime, ploče s oslikanom scenom 72 sveca su radnim danima zatvorene, no nedjeljom se otvaraju ploče s pozlaćenim drvenim figurama s prikazom događaja iz života Djevice Marije te su Osječani doživjeli milosni susret s duhovnom umjetnošću u srcu Beča. Na povratku u Osijek svi su molitveno zahvalili za hodočašće, župnik za zajedništvo kao i retfalački župljanin Manuel Magdić u ime organizatora putovanja (Hodočašća. hr). Tijekom putovanja duhovna obnova protekla je u molitvi svete krunice s razmatranjima preč. Jurića radosnih i slavnih otajstava, pjesmom i čašćenjem BDM te "Molitvom sv. Franje za mir".

O povijesti štajerskoga svetišta posvećenog Djevici Mariji, nazvanog Svetište Velike Majke Austrije, utemeljenog 1157. godine, govorili su vodiči Radić i Marinović podsjetivši na hrvatsku povijest u Austro-Ugarskom Carstvu ističući kulturno-povijesne označnice Osijeka i Mariazella, gradića s 3,5 tisuća stanovnika koji godišnje posjeti više od milijun hodočasnika.

Poveznica - zavjetni kip

O povezanosti marijacelske bazilike s osječkom donjogradskom župnom crkvom i pripadajućom hodočasničkom kapelicom Gospe Snježne u kojoj se danas nalazi replika Gospe Marijacelske tijekom hodočašća pripovijedao je bivši župnik donjogradske župe Preslavnog Imena Marijina Ivan Jurić, koji je, kazao je, listajući arhive, župnu kroniku otkrio kako je tristoljetno čašćenje Gospe povezano sa 1711. godinom, kada je austrougarski vojnik (vjerojatno grof Ivan Jakov von Eggendorff), u znak zahvalnosti Gospi za svoj spašeni život, u Osijek donio kopiju kipa "Slavne Majke slavenskih naroda" iz Mariazella. Posvećeni kip dotaknuo je čudotvorni mariazellski Gospin kip i smješten je u, tada jedinu, donjogradsku crkvu - kapelu Gospe Snježne. Povijesna vrela ne kazuju u kojemu je ratu osječki hodočasnik sudjelovao, no pretpostavlja se da je riječ o ustanku ugarskih velikaša 1703. predvođenim Ferencom II. Rákóczyjem, koji je završio 1711. potpisivanjem Szatmárskog mira.

“Hodočasteći razmišljamo kako se vojnik odlučio zavjetovati Gospi u Mariazellu zahvaljujući za svoj život, spašen možda baš u tom ustanku, dok se borio na strani cara Karla VI. i kako se na putu u Osijek zaustavio u 570 kilometara udaljenom austrijskom svetištu i zahvalno Gospi zavjetovao da će donijeti njezin kip. Originalni osam stoljetni čudesni Gospin kip s Djetetom Isusom, izrađen je od lipova drva, visok 47 centimetra. Za njega je sagrađena ćelija (lat. cella, a njemački zell) i od tuda naziv Mariazell. Na plaštu Gospina kipa su grbovi zemalja iz kojih vjernici hodočaste Gospi u Mariazell", pojasnio je Jurić te podsjetio: "Istražujući spise i župnu dokumentaciju, doznao sam da se kip iz Mariazella čuva u Nadbiskupiji u Đakovu. Nabavio sam repliku istoga kipa u marijacelskom svetištu koji je u povodu 300. obljetnice donjogradske župne crkve 2014. vraćen u kapelicu Gospe Snježne. Kip je dotaknut o čudotvorni kip i posvećen te hodočasnici na zavjetnom mjestu mole pred njim u obnovljenoj crkvi u Osijeku."