Već godinama u široj se javnosti lome koplja po pitanju odnosa javnog i privatnog zdravstva. Naime, građani uglavnom smatraju da uslugu, za koju plaćaju nemale doprinose, trebaju dobiti u javnom zdravstvu, i to pravovremeno, dok iz Hrvatske liječničke komore i HUBOL-a upozoravaju kako bi ograničavanje privatnog rada moglo imati kontraefekt – odljev liječnika, a samim time i još dulje liste čekanja.

Stoga, posebna je pozornost usmjerena na nedavno predstavljen Prijedlog pravilnika o dopunskom radu liječnika, koji bi do srpnja trebao biti upućen u e-savjetovanje, a kojim se predviđaju stroža pravila za dopunski rad u privatnoj zdravstvenoj ustanovi, odnosno dopusnica se neće moći dobiti za usluge na koje se na odjelu liječnika koji traži dopusnicu čeka duže od 150 dana. Uvode se jasni kriteriji i sustav bodovanja, a dopusnicu će moći dobiti liječnik s najmanje pet godina staža u djelatnosti u kojoj traži odobrenje, ako je u zadnja tri mjeseca ostvario najmanje prosječno izvršenje na razini djelatnosti i izvršenje u kliničkim pregledima i dijagnostici.

Zdravstvena ustanova će morati pratiti dinamiku promjene lista čekanja što će biti kriterij za bodovanje i izdavanja dopusnica. Sustav bodovanja previđa i da će negativne bodove za izdavanje dopusnica dobivati liječnici na rukovodećim pozicijama te oni u znanstveno-nastavnom zvanju.

S obzirom na nove kriterije, ministrica zdravstva Irena Hrstić očekuje da pravilnik neće toliko utjecati na ukupno broj izdanih dopusnica, ali će utjecati na transparentnost i ispravno praćenje izvršenje usluga u bolnicama.

Premašuju normative

O ovoj gorućoj temi razgovarali smo sa Zorislavom Šuškom, dr. med., specijalistom interne medicine, užim specijalistom kardiologije, koji je zaposlen u Općoj bolnici Zadar i koji 20 godina, jednom tjedno, radi u privatnoj poliklinici. Uz to, dr. Šušak itekako je poznat i kao sportski kardiolog koji je radio u KK Zadru i KK Puntamici, ali i kao liječnik zaslužan za brojne stručne i preventivne inicijative.

– Tijekom tih 20 godina, koliko odrađujem i svoje dužnosti u OB Zadar i privatno, mijenjali su se razni ministri i ravnatelji, a za razliku od svih njih, ja imam iskustva i u javnom i privatnom zdravstvu i tvrdim kako se lista čekanja ne bi ni na kakav način smanjila kada bi se ukinule dopusnice za privatni rad. Razlog je to što smo svi mi već maksimalno iskorišteni, po novom programu, CEZIH-u, lijepo se može vidjeti koliko tko radi, imamo normative koje već i premašujemo što se vidi u poslovanju naše bolnice, započinje dr. Šušak i ističe kako bi se voditelji odjela svima koji odrađuju preko 200 sati, uz druge obveze u bolnicama kao što su, primjerice, sistematski pregledi i sl., zapravo trebali zahvaliti te da nema razloga da se bilo kome zabranjuje da van svog radnog vremena radi nešto drugo.

Međutim, ipak, kako nastavlja dr. Šušak, kolegama koji jedini na svom odjelu rade određenu metodu ili pak zahvat ne bi se trebao dozvoliti privatni rad. Isto tako, ako privatno izvode metodu ili zahvat, a to ne rade u bolnici, također ne bi trebalo dopustiti da rade privatno.

– U medicini je najvažniji transfer znanja i to je još jedino nenaplativo. Silno je bitno da mlađi uče od nas starijih, da se radi zajedničkim snagama, ljudski resursi su najvažniji. Lako je kupiti uređaje, treba netko znati raditi s njima, govori dr. Šušak i naglašava kako na svim odjelima određene metode i operacije treba raditi više ljudi kako bi zajedno mogli odgovoriti na potrebe.

Povjerenje najvažnije

A provjeriti metode i zahvate, s obzirom na kompletnu digitaliziranost danas, nije teško, stoga sve je na voditeljima odjela koji su, smatra dr. Šušak, uz dužno poštovanje ravnateljima, ključan segment koji bi trebao odlučivati tko može ugroziti rad odjela.

– Imali smo velike, karizmatične šefove odjela koji nisu iza sebe ostavili taj transfer znanja, u medicini ne bi smio postojati »one man show«, dodaje slikovito ugledni kardiolog.

U svakom slučaju, ističe, na Odjelu kardiologije itekako su ponosni jer su metode i tehnike rada, kao i tehnologija, duplo bolje nego u privatnom sektoru.

– A savjest nam je mirna i jer u privatnom i javnom zdravstvu nije ista vrsta pacijenta. Uvijek su u bolnicama teži slučajevi, pacijenti s nizom teškoća, a privatni dio vezan je za pacijente lakše prirode, govori dr. Šušak i dodaje da zadarska bolnica ni po čemu ne zaostaje za privatnim ustanovama.

Doduše, liste čekanja na ovom odjelu jesu duge i to će se teško promijeniti, kako objašnjava, jer sve se radi od baze, od liječnika opće medicine, dok su im nekoć velika pomoć bili domovi zdravlja i hitna medicina.

– No, na listama čekanja dvije su vrste ljudi, oni kojima je zaista hitno i oni koji su kronični pacijenti za koje imamo planirani tijek praćenja. To dvoje treba odvojiti. Isto tako, smatram da je jako dobro što su pacijenti vezani za ime liječnika, oni mogu odabrati kojeg liječnika žele, u čije ruke daju svoje zdravlje. Povjerenje je najvažnije, kazuje dr. Šušak i ističe da čovjek čini specijalizaciju, a ne specijalizacija čovjeka.

Mladi i medicina

A kada je riječ o specijalizacijama, dr. Šušak komentirao je kako mladi u Zadarskoj županiji jako vole medicinu, velik je broj onih koji je upisuju i na svu sreću završavaju, s jako dobrim ocjenama i u određenom vremenskom periodu.

– Svi trebamo držati do svoje struke, svaka je specijalizacija jednako važna. Da nije, ne bi ni postojala. Ali, potreban je dugogodišnji rad za stvaranje imidža kod određenih struka. Imamo jako dobre odjele, šefove i najvažnije – transfer znanja, kazuje dr. Šušak.

Ipak, ističe da bi, kako kaže, bio red da zainteresirani mladi liječnici pokucaju na vrata odjela, da se predstave i da se upoznaju s poslom koji žele raditi, da vide metode i tehnike i da budu sigurni da je to za njih.

– Sve su to mladi s jako dobrim ocjenama i često je sve na osobnom sudu. Da bi osobni sud bio što bolji, bilo bi idealno da rade s nama u Objedinjenom hitnom prijemu, da vidimo kakvi su u poslu, kakvi su u odnosu s pacijentima, a i da oni sami vide je li ta željena specijalizacija stvarno za njih, zaključuje dr. Šušak.