Ovogodišnje izbore za Europski parlament je, unatoč i suprotnim mišljenjima, obilježio snažan rast europske desnice, iako ne toliki koliko se prvotno predviđalo. Naime, prvi put od osnutka Europske unije krajnje desne i euroskeptične populističke stranke dovoljno su ojačale da bi mogle utjecati na buduću politiku i smjer EU-a, što bi moglo otežati ili čak blokirati kompromise unutar Unije. Promatrači pretpostavljaju da će desničarske stranke pokušati promijeniti temeljni konsenzus - od zajedničkih rješenja do nacionalnih interesa.

Sve u svemu, izbori su pokazali blagi rast dosad vladajućeg desnog centra, velik rast krajnje desnice te pad liberala i zelenih. Zato i jest glavno pitanje u kojem će smjeru ići Europa nakon ovih izbora. Profesor na Fakultetu političkih znanosti, Igor Vidačak, ističe kako će puno toga biti jasnije u sljedećih nekoliko mjeseci, nakon što se dovrši konstituiranje ključnih institucija: "Podsjetimo, nakon izbora najprije se moraju konstituirati ključne političke grupacije i njihovi voditelji u Europskom parlamentu, a potom i proces odabira predsjednika ili predsjednice Europske komisije, koja ima ključnu ulogu u predlaganju novih europskih politika. Naravno, tu je i pitanje predsjedajućeg Europskim vijećem, koje okuplja šefove država i vlada. Do kraja godine ćemo vidjeti postupak imenovanja ključnih institucija koje će odrediti budući smjer razvoja europskih politika", kaže Vidačak. Dodaje kako je već sad, na osnovi rezultata izbora, jasno da će biti vrlo izazovno osigurati nastavak nekih od ključnih reformi koje je EU stavio na dnevni red u prošlom razdoblju. Tema koja će sigurno doživjeti zaokret vezana je uz upravljanje migracijama. "Pakt o migracijama i azilu usvojen početkom godine teško će u provedbi predloženih rješenja naići na podršku tako tanke većine u Europskom parlamentu koja ga je predložila", kaže Vidačak.

ŠOK NA ZAPADU

Nadalje, pitanje hoće li krajnja desnica okupljena oko skupine ID imati 58 ili 54 zastupnika, i koliko će ta razlika biti odlučujuća za sudbinu Europe, posve je irelevantno. Naime, unatoč svemu, građani Europe rekli su "ne" krajnjoj desnici, izabrali su više od 500 zastupnika koji su ih uvjerili da ne pripadaju krajnjoj desnici i na novoizabranim zastupnicima je da sada odrade svoj dio posla. A to je da ne dopuste prostor krajnjoj desnici, jedan je od zaključaka analitičara. Ipak, nedvojbeni uspjeh desnice izazvao je šok u EU-u, napose u Njemačkoj, Francuskoj, Austriji i Italiji. No na istoku EU-a situacija je drukčija - prije svega drukčija od ustaljenog imidža tog dijela Europe. U predodžbama mnogih ta je regija glavno uporište Viktora Orbana i Jaroslawa Kaczynskog, nacionalista i populista, piše Deutsche Welle. No od Baltika do Bugarske na ovim europskim izborima nacionalističke, desničarske i euroskeptične stranke gotovo posvuda nisu ispunile velika očekivanja ili su izgubile glasove. Samo su u Sloveniji i Češkoj pobijedile stranke koje su povezane s Orbanom i njegovim desnonacionalističkim Fideszom, naglašava analitičar DW-a. Međutim, u Mađarskoj je prvi put nakon mnogo godina Orbanova stranka u nekim sredinama izgubila znatan broj glasova. Orbanov kritičar Peter Magyar, koji se sa svojom strankom Tisza na političkoj sceni pojavio tek prije nekoliko tjedana, dobio je 30 posto glasova - to je najbolji rezultat koji je ostvarila neka oporbena stranka od Orbanova dolaska na vlast 2010. Magyar je bivši član Fidesza, proteklih je godina obavljao dobro plaćene dužnosti u Orbanovu državnom aparatu i u javnosti se prvi put pojavio u veljači ove godine. On u mnogim segmentima zastupa pozicije desno-konzervativnog Fidesza, recimo, što se tiče migracijske politike. Ali obećava obračun s korupcijom i nepotizmom Orbanova sustava. Osim toga, za razliku od Orbana, on je izričito proeuropski orijentiran.

U Poljskoj je neočekivano pobijedila proeuropska i liberalno-konzervativna koalicija premijera Donalda Tuska. U Slovačkoj je jasnu pobjedu odnijela progresivna stranka, ostavivši iza sebe vladajuću stranku SMER desnonacionalističkog premijera Roberta Fica.

Sve u svemu, u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Bugarskoj pobijedile su proeuropske vladajuće stranke i koalicije. Desničarske snage ni u jednoj od tih zemalja nisu uspjele postići znatnije rezultate. Time je izostao prognozirani pomak udesno na istoku EU-a. U konačnici, dakle, pobjedu je ostvario savez desnog centra - Europska pučka stranka (EPP), na čelu s glavnom kandidatkinjom Ursulom von der Leyen, koja se sada s pravom nada da će dobiti i drugi mandat na čelu Europske komisije (EK).

Što se Socijaldemokrata tiče, ta je grupacija očekivano druga najjača, a slijede ih liberali iz frakcije Renew Europe. Time će te tri najveće političke skupine, prema rezultatima, imati vjerojatno 404 zastupnika, a u prethodnom su sazivu imale 417, što im i dalje omogućuje komotnu poziciju za samostalan izbor čelnika/čelnice EK-a. Za to im je potrebna natpolovična većina od 361 zastupnika. Međutim, zastupnički klub krajnje desnice Identitet i demokracija (ID) imat će 58 zastupnika, što je čak devet više nego u prethodnom sazivu. Istodobno, Zeleni su doživjeli velik pad, od gotovo 20 zastupnika, a krajnja ljevica na približno je istim pozicijama. No najveći šok dogodio se u Francuskoj - jednoj od ključnih zemalja EU-a. Prema rezultatima, čistu je pobjedu odnijela desničarska stranka Nacionalno okupljanje (Rassemblement National, RN) na čelu s Marine Le Pen, koja je dobila 32 posto glasova, što je gotovo deset posto više nego na izborima 2019. Time sada ima dvostruko više glasova od vladajuće Renesansne stranke predsjednika Emmanuela Macrona, koja je pala na oko 15 posto, u odnosu prema 22,4 posto 2019. godine. Macron je odmah raspustio Nacionalnu skupštinu, kazavši: "Ne mogu se pretvarati da se ništa nije dogodilo." Zato je za kraj lipnja odlučio raspisati nove parlamentarne izbore, s drugim krugom 7. srpnja.

I Njemačka je zabilježila promjene. Stranke vladajuće koalicije - socijaldemokrati, zeleni i liberali - zabilježile su poraze, potpuno je podbacio SPD kancelara Olafa Scholza, a poglavito Zeleni, pa ih je daleko preskočio i spomenuti desničarski AfD, koji je postigao velik uspjeh usprkos brojnim aferama. Ta stranka, koja je u pojedinim njemačkim saveznim zemljama čak i pod nadzorom Službe za zaštitu ustava, osvojila je povijesnih 16 posto, u odnosu na 2019., kada je dobila samo 11 posto glasova.

Očekivanu pobjedu u nama susjednoj Italiji ostvarila je aktualna desničarska premijerka Giorgia Meloni sa svojom strankom Fratelli d'Italia (Braća Italije).

DOMINACIJA HDZ-a

I za kraj, nakon podsjećanja na suhoparne EU izborne podatke, vratimo se na ono što je u cijelom kontekstu prepoznatljivo za Republiku Hrvatsku. To je evidentna dominacija HDZ-a (kao i na nedavnim parlamentarnim izborima), koji s 33 posto glasova dobiva čak šest mjesta u Europskom parlamentu, dva više nego u prethodnom sazivu. Dakle, HDZ-ova lista od 12 zastupnika dobila je čak 50 posto, što je uspjeh koji će biti sigurno honoriran i unutar obitelji Europske pučke stranke, kojoj pripada i HDZ, možda i nekom vodećom funkcijom za premijera i šefa stranke Andreja Plenkovića, premda on ponavlja da za to nije zainteresiran.

Uglavnom, s obzirom na iznenađenja i šokove u nizu članica EU-a, Hrvatska se, što se tiče političke stabilnosti, doima poput mirne i idilične oaze, bez ikakvih drama! A čija je to zasluga? Prema realnom, objektivnom sagledavanju šireg konteksta, uključujući ne samo politički nego i ekonomski, sigurnosni i stabilizacijski, zaključak se svodi na jedno ime i prezime i jednu funkciju - Andreja Plenkovića, predsjednika Vlade Republike Hrvatske. Njegova je, naime, proeuropska uloga bila i ostala ključna i kad se radilo o izborima za Sabor RH, ali i kad se radilo o izborima za EU parlament. To su činjenice, sviđale se one nekome (oporbi, prije svega) ili ne sviđale. Sad je HDZ s Plenkovićem na čelu u još jačoj poziciji i unutar EU-a (EPP-a), a istovremeno u Hrvatskoj ima zasad stabilnu koalicijsku vladu s DP-om, što jamči nastavak kontinuitata politike, reformi, razvoja i napretka zemlje.

Osim toga, valja istaknuti još jednu posebnost hrvatske političke scene, potvrđenu i na RH parlamentarnim izborima i na proteklim izborima za EU parlament. To je u širem kontekstu jedna također evidentna činjenica - uz superiorni HDZ, još je samo SDP, iako ranjen i opasno nagrižen, trajni politički subjekt na političkoj sceni Hrvatske, uključujući i participaciju u EU parlamentu. Svaka čast drugim oporbenim strankama, uključujući i uspjeh DP-a, Možemo!, kao i pad Mosta, samo su HDZ i SDP "jahači na duge staze". Bliža ili dalja budućnost možda će nas demantirati, ali zasad je tako... n