Nismo skloni zapovijedima i zabranama. Radije bismo da sve bude onako kako se nama sviđa. Trebaju li vjerniku zapovijedi koje se navode u Bibliji? Zar ne bi bilo dovoljno da čovjek slijedi svoju savjest? Pa, ipak, Biblija naglašava važnost Božjih zapovijedi i potrebu njihova obdržavanja. Tako Pavao kaže svome učeniku Timoteju: “Zapovijedam pred Bogom: čuvaj Zapovijed, neokaljano i besprijekorno.”

Tu je važno istaknuti dvoje. Naravno da svaki čovjek ima savjest, koja je Božji glas u srcu čovjeka. Međutim, zbog naše slabosti i zbog naše grešnosti, taj glas može biti zatomljen, pa onda – misleći da slijedimo svoju savjest – zapravo činimo samo ono što nama odgovara. Zato nam Božja zapovijed uvijek pomaže da znamo što nam je i kako činiti. Za vjernika je bitno vršiti zapovijed i onda kada baš i ne razumije i onda kada bi postupio posve drugačije. Pomislimo samo na zapovijed ljubavi prema neprijatelju i o tome da trebamo činiti dobro onima koji nas progone…
Drugo, vršiti zapovijedi znak je vjere i dubokog poštovanja prema Bogu. Koji put možda nećemo razumjeti važnost i potrebu neke zapovijedi. Međutim, čovjek koji se trudi vršiti zapovijedi priznaje da je on samo čovjek, a da je Bog – Bog, Stvoritelj i Spasitelj, onaj koji nas je iz ljubavi stvorio i otkupio smrću i uskrsnućem svoga Sina i koji najbolje zna što je za naše dobro. Čovjek koji se ne bi obazirao na Božje zapovijedi – pa makar posve živio u skladu sa svojom savješću – pokazao bi se oholim, samodostatnim, bezbožnim. A mi smo samo ljudi. Zato – spomenimo samo ovaj primjer – ako Božja zapovijed veli da valja svetkovati dan Gospodnji, onda ćemo prekršiti tu zapovijed budemo li nedjeljom išli u trgovačke centre i prisiljavali osoblje da za nas radi i da nas poslužuje. Možda ta zapovijed i ne izgleda baš razumna, ali za vjernika je to Božja zapovijed. Ako ni zbog čega, iz poštovanja prema Bogu on će tu zapovijed vršiti…. Valja nam se čuvati oholosti i samodostatnosti. Mi smo ljudi. Ograničeni ljudi. Baš kako veli psalam: “Dani su mi određeni dok još ne bješe ni jednoga.” Treba gledati dalje od sadašnjih prohtjeva. Treba se zagledati u vječnost. I “čuvati zapovijedi neokaljano i besprijekorno”. Veli Isus: “Tko ima uši, neka čuje.” n