Neke znanstvene zagonetke odgonetnut ćemo prije ili poslije. Kad samo pomislimo do kojih je otkrića čovječanstvo došlo u posljednjih stotinu godina! Ali ne ide sve baš pravocrtno. O tome govori Knjiga mudrosti: “Propadljivo tijelo tlači dušu i ovaj zemljani šator pritiskuje um bremenit mislima.” Ono što “tlači našu dušu” i što opterećuje “um bremenit mislima” jest iznad svakog razuma i domišljanja. Ima jedan dio naših života koji izmiče svakoj znanosti, bilo čemu vidljivom, opipljivom ili mjerljivom. Možemo puno toga iznaći, domisliti, poboljšati, razumjeti, ali, što nakon toga? Čemu sve to? Čemu znanje, čemu napredak, čemu razvoj znanosti? Čemu život? Tko na to može odgovoriti? Znanost? Partija? Ideologija? Filozofsko umovanje? To je kao pokušaj prolaska ispod duge. Uvijek iznova izmiče i izmiče.

Međutim, one temeljne, životne stvari o čovjeku, o smislu života i svemira, ne možemo bez Božje riječi. Tu prestaje znanost, a počinje vjera. Knjiga mudrosti zato se obraća Bogu, u kojem vidi smisao svega: “Tko bi doznao tvoju volju da ti nisi dao mudrosti i da s visine nisi poslao Duha svoga svetoga.” Bog je onaj koji je u čovjekovo srce ulio glas savjesti, on ljudima govori po evanđelju i prorocima. Biblija nam govori da je istinska Božja mudrost u ljudskim očima “ludost”, koja se sastoji u tome da Bog iz ljubavi šalje svoga Sina da postane čovjekom, da spasi one koji su ga prezreli, da ih uzme kao svoju posinjenu djecu. Veli Pavao: “Mi propovijedamo Krista raspetoga… Božju snagu i Božju mudrost. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jače je od ljudi.”

Koji je konačni i jedini smisao postojanja i Boga i čovjeka? Koji je smisao i ovoga vremena i cijele vječnosti? Ljubav. Ona je ključ svega. Ljubav je istinska mudrost. A ljubav znači nesebičnost, sebedarje, praštanje, spremnost za žrtvu… Sve što postoji bilo bi ledeno bespuće bez ljubavi. Svako iznašašće, svaki užitak, svaka ljudska radost bez ljubavi je “mjed što ječi i cimbal koji zveči”. Ljubav je kao voda za život, kao sunčeva svjetlost za svekolik rast. To je biblijska poruka. Bog koji je ljubav uzima nas k sebi i daje smisao svemu. Veli Psalam: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu nada moja.” Prekrasno je živjeti u takvoj vjeri.