U vremenu Kristove muke, kao i nakon njegova uskrsnuća, Petar je bio pun straha. I onda, kada je na apostole sišao Duh Sveti, događa se čudo: napušta ih strah. Ispunjaju se posebnom snagom i mudrošću Duha Svetoga. Petar više nije prijašnji čovjek. Kristovom snagom Petar liječi čovjeka hroma od rođenja, uskrišava umrlu djevojku, štoviše, ljudi su “na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih”.

No u isto vrijeme počeli su i progoni. Nakon što je bio pogubljen apostol Jakov, uhićen je i Petar. Ovaj je put izgledalo doista opasno. Strah je zavladao i u Crkvi. Molili su za njega, ali i za sebe. Ta Crkva bila je tek u povojima! I, evo, dok je bio u tamnici, “pojavi se anđeo, udari Petra u rebra, probudi ga i reče: Ustaj brzo! I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: Opaši se i priveži obuću!” Vrata su se otvorila i on se našao na ulici. Petar je mogao pomisliti kako je oslobođen iz tamnice zato što je on ipak prvak apostolski. Međutim, ono anđelovo “Opaši se i priveži obuću” zapravo je značilo nešto drugo. Bog je Petra izbavio s nakanom da mu posluži u naviještanju, Bog ga je poštedio da bi se on još mogao davati u apostolskoj službi, da bi, kojih trideset godina poslije, mogao mučenički završiti na križu.

Pogledajmo malo u sebe. Svatko od nas ima Božjih darova. Pogledamo li – bez lažne skromnosti – vidimo kako svaki od nas ima određenih sposobnosti i lijepih karakternih osobina. Božji je to dar kojemu se veselimo. Međutim, i nama Bog govori po anđelu: “Ustaj brzo, opaši se i priveži obuću”, baš kao što je rekao Petru u tamnici i Iliji u pustinji. Ali nemojmo smetnuti s uma: svaki je dar zapravo – za služenje, nije to samo za nas i za naše zadovoljstvo. To jednostavno znači da nas Bog treba na nekom mjestu, da budemo njegov glas i njegova nazočnost. Kao što je Petar bio poslan naviještati evanđelje sve do Rima, tako je svaki od nas pozvan i poslan da bude znak Božje ljubavi, dobrote i strpljivosti prema svakom čovjeku. U Božjim očima svatko je od nas apostol – Božji poslanik koji je pozvan učiniti nešto lijepo u ovome svijetu. Jer u nama djeluje isti Duh Sveti kao i u apostolima. Prekrasno je živjeti u toj vjeri i u toj nadi.