Umirovljeni ravnatelj biskupskih dobara u Đakovu Vladoje Čačinović gradnju svoje kuće u Osijeku povjerio je graditeljskoj tvrtki čiji su vlasnici bili osječki arhitekt Viktor Axmann i đakovački graditelj Ivan Domes. Agronom Vladoje Čačinović rođen je 1849. u Šljivoševcima, selu u okolici Donjeg Miholjca, a umro je 22. listopada 1916. u Osijeku, gdje je i pokopan, na gornjogradskom Aninu groblju.

Oženio se Valpovčankom Marijom Doppler, koja je umrla 4. studenoga 1921., te je pokopana u istoj grobnici u kojoj je poslije pokopan i njihov sin, dr. Milan Čačinović, rođen 23. veljače 1878. u Krtinjači, u okolici Bizovca, a umro 10. prosinca 1951., sa svojom obitelji i nasljednicima. Vladoje Čačinović je nakon školovanja u osječkoj gimnaziji diplomirao na Gospodarskoj akademiji u poljskom gradu Proszkówu, a nakon stažiranja na poljoprivrednim dobrima u Dardi i Bilju zaposlio se 1869. na vlastelinskom imanju baruna Gustava Hillepranda Prandaua, a zatim je 1886. postao upravitelj biskupskog vlastelinstva u Đakovu, koje je pod njegovom upravom postalo najuzornijim gospodarstvom u Kraljevini Slavoniji. Umirovljen je 1913., te je u mirovini nastavio nadgledati posjede Prandauova nasljednika, grofa Rudolfa Normanna von Ehrenfelsa.

Čačinovićevo je ime zlatnim slovima uklesano na crnoj mramornoj ploči đakovačkih dobrotvora, koja se izvorno nalazila u gradskoj vijećnici, a sada se čuva u Muzeju Đakovštine. Pet godina prije odlaska u mirovinu Vladoje Čačinović sagradio si je monumentalnu dvokatnu secesijsku uglovnicu u središtu Osijeka. Kuća je sagrađena na potezu na kojemu su se u vrijeme njezine gradnje nalazila brojna privatna lučka skladišta, koja su poslije izgrađena dvokatnim kućama u stilu secesije i art décoa. Izradu nacrta i izgradnju kuće Čačinović je povjerio đakovačkom graditelju, i svome zetu, Ivanu Domesu, koji je u razdoblju secesije zajednički djelovao s mladim osječkim arhitektom Viktorom Axmannom, s kojim je ostvario nekoliko sjajnih secesijskih zgrada. Očito je nakon završetka izgradnje tog modernog monumentalnog secesijskog zdanja upravitelj đakovačkih biskupskih dobara bio fasciniran, te je isti autorski dvojac angažirao za svoju novu gradnju u Osijeku.

Kuća Čačinović

MARKO GRGUR IVANKOVIĆ

U ovoj je Čačinovićevoj kući 1911. godine bilo registrirano 18 soba, tri kupaonice, četiri kuhinje i 18 nusprostorija, organiziranih unutar jednog jednosobnog, jednog dvosobnog, jednog trosobnog i dva šesterosobna stana, a kao vlasnik bio je naveden Vladoje Čačinović. U osječkom adresaru 1924. na toj je adresi stanovao sin Vladoja i Marije, osječki zubar, dr. Milan Čačinović. Iz adresara iz 1934. saznajemo da je dr. Milan Čačinović stanovao na drugom katu kuće te da su u kući stanovali njegovi bratići, arhitekt i graditelj Ivo Domes i mjernik, ing. Vlado Domes. Od 1937. u adresaru se više ne navodi mjernik, ing. Vlado Domes, jer se u međuvremenu preselio u Zagreb, a dr. Milan Čačinović navodi se kao kućevlasnik dvokatnice.

Graditelj Ivan Domes rođen je 1868. u Wigstadtu, a umro je u Osijeku 1933. godine. Početkom 20. stoljeća doselio se u Đakovo, gdje mu je u rujnu 1903. izdana obrtna dozvola, a nakon toga otvorio je graditeljski obrt u Osijeku. Neko vrijeme djelovao je zajedno s osječkim arhitektom Viktorom Axmannom, s kojim ostvaruje najznačajnije djelo toga razdoblja, samostan časnih sestara Sv. Križa u Đakovu s crkvom Presvetoga Srca Isusova. U Osijeku je imao razgranatu građevinsku djelatnost, a posebno je bila zanimljiva njegova intenzivna građevinska aktivnost u vrijeme najveće gospodarske krize, između 1929. i 1933. godine, kada je sagradio velik broj kuća u Osijeku. Nakon njegove smrti tvrtku je do 30. studenoga 1933. vodila njegova udovica Ada Domes, koja je umrla 1. prosinca 1935.

Ivan Domes i supruga Ada Domes, rođena Čačinović, pokopani su u obiteljskoj grobnici Čačinović, koju je na gornjogradskom Aninu groblju izgradila poznata osječka tvrtka I. hrvatsko-slavonska parna tvornica spomenika Franje Hendricha iz Osijeka.