Ljudi jaki na riječima rado će se pohvaliti kako nikada ništa nečasno nisu ni učinili ni poželjeli učiniti, da su slobodni od svake zle misli i pomisli. Na takve izjave većina će od nas sumnjičavo zavrtjeti glavom. Nasuprot tomu, Biblija govori o kušnji prvih ljudi i bez okolišanja izvješćuje o grijesima nekih velikana, o Davidu, koji je dao ubiti nevina čovjeka da bi mogao uzeti njegovu ženu. Svi smo mi doživjeli i doživljavamo napasti, nečasne misli i primisli, svatko je od nas kojiput u životu pao u kušnju da učini nešto nečasno.

I evo, evanđelja izvješćuju kako je i Isus doživio kušnju. Dok se on u pustinji postom i molitvom pripravljao za svoje poslanje, iskušavao ga je đavao. Rekao mu je da stvori kruh od kamenja, da se spektakularno baci s vrha hrama i da se pokloni njemu, đavlu, kako bi zadobio sva svjetska kraljevstva. Isus je odbio sve kušnje. I što kaže evanđelist Luka o kraju te zgode? Evo: “Pošto iscrpi sve kušnje, đavao se udalji od njega do druge prilike.” Upravo tako. “Do druge prilike.”

Tu bismo trebali stati i zastati. Kao prvo, priznat ćemo: svakodnevno smo izloženi kušnjama i napastima da učinimo nešto protiv vlastite savjesti, protiv naravnog i Božjeg zakona. Dovoljno je samo prisjetiti se misli, pa i riječi, koje nam dolaze dok gledamo neke sudionike u prometu. Koliko smo puta u napasti da povrijedimo svoje najbliže ili da im vratimo istom mjerom? Upravo zato su govorili i najveći sveci: “Nema grijeha koji ja ne bih mogao učiniti.” Zato neće biti mudro da se hvastamo kao Petar na posljednjoj večeri, koji se busao u prsa govoreći: “Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.” Znamo kako je završilo.

Važno je, međutim, imati na pameti i ovo drugo. Hvala Bogu da smo se toliko puta uspjeli othrvati zlim pobudama. Hvala Bogu da smo toliko puta sačuvali i svoju savjest, i svoj obraz, i svoju dušu od zla i grijeha. Ipak, dok god smo na ovoj zemlji, napasti i kušnje su oko nas. Čak se i od Isusa đavao udaljio, ali samo “do druge prilike”. Zato, kao što smo uvijek iznova oprezni u prometu, kao što uvijek iznova pazimo na vlastito zdravlje, neprestano se trebamo truditi da ostanemo i čestiti ljudi i čestiti vjernici. Ono dobro koje je u nama – a ima ga! – ne podrazumijeva se. Zato Isus veli: “Tko ustraje do svršetka, bit će spašen.”