Na istočnoj se strani Franjevačke ulice, između Kuhačeve i Bösendorferove, nalazi prizemna kuća Holzner. Prema Grundbuchu, kuća je 1712. godine pripadala staroj udovici Holzner, a 1730. kupio ju je Johann Adam Holzleut, od kojega je kuću kupio Johann Caspar Muz, a nakon njegove smrti 1746. kuća je 3. listopada 1746. ženidbom pripala Norbertu Buecheru. Godine 1768. kupio ju je tvrđavski medičar, gostioničar i vrlo angažirani gradski sudac Mathias David. Sudačku je čast obnašao zajednički s tvrđavskim trgovcem i gradskim vijećnikom Johannom Georgom Plankom te trgovcem i gradskim vijećnikom Michaelom Summom, koji je bio nećak slavnog skopskog nadbiskupa Michaela Summe koji se iz Skopja doselio u Osijek.

Mathias David kasnije je sagradio novu kuću čija gradnja nije protekla jednostavno jer se susjed, kipar Gerupp, žalio Slavonskoj komorskoj upravi nezadovoljan izgradnjom kuće licitara Mathiasa Davida. Kuću je kasnije kupio tvrđavski učitelj Ignatz Fuchs, a nakon njega vlasnik je postao gostioničar Mathias Brauchard, te poslije njega Ivan Schoshka, koji su zabilježeni kao vlasnici u razdoblju od 1798. do 1809. godine. Vlasnik je kuće prilikom prve katastarske izmjere i popisa vlasnika kuća 1863. bio Mathias Hegedušević. U popisu je stanovništva iz 1874. kao vlasnica te kuće navedena udovica Hegedušević, čiji su nasljednici 1889. godine kuću ponudili Gradskom poreznom uredu u najam za 500 forinti, a koji nije realiziran. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća vlasnici su kuće bili nasljednici Antuna Leitnera. Godine 1911. kao kućevlasnik je ubilježen osječki trgovac Antun Fischbach koji je 1899. do 1902. godine bio prisežnik glede izbora mjesnoga suca i njegovog zamjenika.

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

U popisu je naznačeno kako je riječ o prizemnici s četiri sobe, jednom kuhinjom i tri nusprostorije unutar jednog četverosobnog stana u kojemu je u trenutku popisa stanovalo šest osoba. Antun Fischbach rođen je 1858. godine u Retfali, a bio je oženjen Osječankom Ankom, rođenom Zimmer s kojom je imao sina Antuna te kćeri Mathildu i Anku. U ovoj je kući 1934. stanovao gradski akcesist Josip Gantner, rođen 1880. godine u Tenji. Prije preseljenja u Tvrđu živio je u Donjem gradu, a prije nego što je postao gradski akcesist, bio je gradski pandur. Inače, bio je u braku s Katom, rođenom Benjić. Nekoliko godina kasnije, kao umirovljenik, s ove se adrese preselio na Jezuitski trg 7, danas Trg Jurja Križanića.

U ovu se prizemnu kuću kvadratnog tlocrta, širom stranom okrenutom ulici, ulazi kroz vežu zatvorenu drvenim dvokrilnim vratnicama s dekorativno obrađenim plohama koje slijede nakon tri kamene stube. Nakon ulaza slijedi niz od pet prozora od kojih je jedan kibicfenster. Pročelje kuće potpuno je jednostavno bez ikakvih ukrasa osim plitkog vijenca koji povezuje sve prozore i istaknutih okapnica nad prozorima. Potkrovni se vijenac sastoji od nekoliko linija koje se postupno prema krovu proširuju te se nad njima proteže limena ploha nad kojom je limeni oluk. Dvokrilni se prozori sastoje od unutrašnjih i vanjskih krila od kojih se vanjska krila otvaraju prema ulici i u prošlosti su bila sezonski zamjenjivana drvenim rebrenicama koje su ljeti omogućavale regulaciju hladovine i provjetravanja prostorija te ujedno osiguravale kuću od neželjenih pogleda i ulazaka. Podrumske prostorije prema ulici imaju tri prozora s metalnim crnim kapcima. Prema opisu iz stare gruntovne knjige, kuća Holzner se od kuće osječkog kipara Gerupa, današnjega Maximilian, do susjedne kuće Krumschink protezala 8 hvati, 1 stopu i 9 cola, a dvorišnje su granice prema Gerupu i Weygangu iznosile 20 hvati, 1 stopu i 6 cola, dok su prema Krumbscinku dvorišne granice bile u dužini od 19 hvati i 3 cola. Stražnja je granica dvorišta prema komesarijatskoj štali za konje iznosila 9 hvati, 2 stope i 8 cola. U Grundbuchu je naznačeno da ova kuća ima ograde sa susjednim kućama i zajedno ih uzdržavaju, kao što zajednički koriste zdenac koji pripada Gerupovoj kući. Kući pripadaju tri i pol jutra zemlje u Novom gradu. n