U drevnom Izraelu proroci su bili ljudi koje bi Bog izabrao da prenose narodu njegovu poruku. Evo kako veliki prorok Izaija opisuje svoj proročki poziv: “Vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu.” I onda opisuje anđele koji su pri tome pjevali: “Svet! Svet! Svet Gospodin nad Vojskama!” Izaiju je obuzeo silan strah i on kaže: “Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana… a oči mi vidješe Kralja, Gospodina nad Vojskama!” On je pomislio da će se na njemu ostvariti onodobno vjerovanje da čovjek ne može vidjeti Boga i na životu ostati.

I onda Izaija vidi anđela koji uzima žeravicu koju prinese njegovim usnama govoreći: “Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oprošten.” Tako je započela služba jednog od najvećih proroka. Sličnu je muku doživio i Petar. Nakon čudesnog ribolova on se baca Isusu pred noge i govori: “Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!” Na to je Isus mirno uzvratio: “Ne boj se! Odsad ćeš loviti ljude!” Apostol Pavao na poseban je način osjećao i znao da nije dostojan svoje uzvišene službe: “Ja sam najmanji među apostolima i nisam dostojan zvati se apostolom jer sam progonio Crkvu Božju.” Pa ipak je bio izabran za apostola.

Što hoćemo reći? Ako smo iskreni prema sebi, dobro znamo da smo i slabi i nedostojni. Svjesni smo svojih mladenačkih ludosti, svojih grijeha i loših navika u našim zrelim godinama, svjesni smo koliko nas znaju opterećivati neki naši promašaji, zle riječi i zla djela. Jesmo li mi, takvi, grešni, kadri činiti dobra djela? Tako znade uhvatiti tjeskoba mlade roditelje koji se pitaju jesu li kadri dobro odgojiti svoju djecu i biti im uzori, kada su svjesni koje su ludosti oni činili u mladosti i kakvi su bili prema vlastitim roditeljima. Pa ipak, ako se čovjek Bogu otvori, on uviđa kako se Bog ne želi zamarati našom prošlošću. To je ljepota kršćanske vjere. Bog poziva obične, slabe i grešne ljude da čine dobro. Bog poziva svakoga čovjeka pojedinačno da bude “prorok”, to jest Božja slika na zemlji, da pokazuje prema bližnjima onu strpljivost i onu ljubav koju sam Bog ima prema čovjeku. Ne trebamo se sakrivati iza svoje slabosti. Mi smo kadri činiti dobro, mi smo kadri biti živa slika Božje ljubavi ovdje na svijetu. Ako je to mogao Izaija, ako je to mogao Petar, jednako kao i Pavao, možemo i mi. Na to smo pozvani.