Na uglu Šamačke i Ribarske ulice nalazi se mala secesijska katnica na čijem je pročelju, danas gotovo nevidljiva, spomen-ploča. Ova je kuća početkom 19. stoljeća pripadala Franji Lebanoviću, koji je bio vlasnik i susjedne kuće koja se nalazi na uglu glavnog gornjogradskog trga i Ribarske ulice. Sredinom 19. stoljeća kao vlasnik kuće upisan je Ivan Scmidt, a njegovo ime nalazimo i na popisu iz 1874. godine. Na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće vlasnici su bili Schmidtovi nasljednici, a 1911. kao vlasnica upisana je Kornelija Warga.

Grgur Marko Ivanković

Katastarski su se brojevi kuća tijekom povijesti mijenjali u nekoliko navrata, a ova je kuća od sredine 19. stoljeća ubilježena pod kućnim brojem 1, a njezin je ulični broj Šamačka ulica, nekoć Šamac, 2. Kuća L-tlocrta sagrađena je na jako malom placu glavnim, širim, pročeljem okrenuta je Šamačkoj, a znatno užim pročeljem prema Ribarskoj ulici. Ima četiri sobe, jednu kupaonicu, jednu kuhinju, četiri dućana i tri nusprostorije te malo dvorište. U kuću se ulazi kroz usku vežu s dvokrilnim vratima, a u prizemlju se, na oba pročelja, nalaze dućanski ulazi i izlozi. Na katu prema Šamačkoj šest je prozora i dva slijepa prozora, dok pročelje prema Ribarskoj ulici ima četiri dvokrilna prozora s oberlihtima. Pročelje je na uglovima naglašeno plitkim pilastrima koji nadvisuju krovni vijenac i završavaju poput krune. Uklade pilastara krase elegantni secesijski oblikovani reljefi s florealnim motivima, iz keramičke posude izvija se dugo stabalce s listovima koje pri vrhu ima nešto bujniju krošnju i cvjetove poput sljeza. Između svakog prozora protežu se znatno uži pilastri koji su pri vrhu ukrašeni, također za secesiju karakterističnim, motivima triju traka koje su u zoni kapitela izbočene, a u donjem se dijelu ponavljaju, ali užlijebljene u površinu pilastara. Ispod potkrovnog vijenca uz kapitele pilastara postavljen je po jedan kvadrat, a oko svih prozora, duž cijeloga kata, jednostavna secesijski stilizirana geometrijska štukodekoracija na kojoj se ponavljaju motivi kvadrata.

U podnožju uglovnog pilastra nalazi se kamena spomen-ploča posvećena Luji Varga-Bjelovarcu. Ploču je izveo poznati osječki klesar Konstantin Nanay, rođen u Osijeku 22. veljače 1883. godine. Ploču je naručio Klub hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku, utemeljen 1909. godine, a postavljena je na pročelje kuće 3. listopada 1918. godine. Spomen-ploča je postavljena uoči godišnjice smrti pjesnika Luje Varga-Bjelovarca koji je rođen 4. ožujka 1871. u Bjelovaru, a umro u Osijeku, u ovoj kući, 13. prosinca 1917. godine. Lujo Varga-Bjelovarac bio je istaknuti član Kluba hrvatskih književnika u Osijeku, u čijim je publikacijama objavio niz svojih pjesama. U rodnom je Bjelovaru završio pučku školu i gimnaziju, a zatim je započeo školovanje u Nadbiskupskom sjemeništu u Zagrebu, koje ubrzo napušta i prelazi na Višu vojnu realnu školu u Kőszegu, gradiću koji je 1532. godine od osmanske okupacije spasio slavni kapetan, Senjanin Nikola barun Jurišić po kojemu ime nosi trg u Kőszegu te jedna od ulica u središtu Zagreba. Varga-Bjelovarac posvetio se vojnom pozivu i kao hrvatski domobran stekao je čin majora. Bio je istaknuti hrvatski domoljub, zbog čega je često imao i problema, a domoljubljem mu je prožet i pjesnički opus. Osim u časopisu MI, čiji je nakladnik bio Klub hrvatskih književnika u Osijeku, objavljivao je i u drugim časopisima i osječkim dnevnim novinama, a u Osječkoj bibliografiji Marije Malbaše zabilježeno je Vargino osječko izdanje Niz zlatnih zrnaca za hrvatska srca, koje je pod pseudonimom Kornelije Bosiljčević objavio u nakladi Kluba hrvatskih književnika u Osijeku 1910. godine. Ova je knjiga od 43 stranice otisnuta u tiskari Prve hrvatske dioničke tiskare u Osijeku. Lujo Varga-Bjelovarac u Klubu hrvatskih književnika u Osijeku bio je u društvu dr. Milana Ogrizovića, dr. Alberta Bazale, dr. Otona Kučere, Josipe pl. Glembay, Rudolfa Franjina Magyera, Pavla Rakoša, Franje Sudarevića, Antuna Hladnika, Ljuboja Dlustuša i mnogih drugih osječkih intelektualaca u zlatno doba Osijeka nekoliko godina prije propasti Austro-Ugarske Monarhije.