Ako biste se malo osvrnuli na svoje znance i susjede, što biste mogli reći za sve te ljude? Kakvi vas ljudi okružuju? Zločesti? Dobri? Iskreni? Proračunani? Velikodušni? Sebični? Što vam se čini? Kakvi su ljudi oko vas? Kad biste ta ista pitanja postavili svojim znancima, vjerojatno biste dobili različite odgovore. Evo, na ta pitanja Pavao daje neočekivan odgovor. U himnu na početku poslanice Efežanima on zahvaljuje Bogu zato što je Bog u Isusu Kristu nas, obične ljude još prije postanka svijeta izabrao “da budemo sveti i bez mane pred njim.” Mi sveti? Mi bez mane? Dovoljno je samo se malo osvrnuti oko sebe, pa vidjeti nešto posve drukčije. A što da kažemo i o samima sebi? Zar nismo okruženi nesvetošću? Ne baš. Ja bih se ipak priklonio onome što Pavao govori.

Evo. Staro je novinarsko pravilo da nije vijest ako pas ugrize čovjeka, nego ako čovjek ugrize psa. U našem javnom prostoru nije vijest ako je jedna teta u vrtiću prekrasna žena koja se stručno, predano i s puno ljubavi skrbi o djeci. Tko o tome piše? A koliko je takvih teta! Međutim, ako bi neka teta – što uopće ne mora biti provjereno – možda nešto neprimjereno rekla djetetu ili roditelju, evo kako vrište naslovne stranice... Zapljusnuti smo lošim vijestima. Ako se vratimo na odgojiteljicu u vrtiću pa kažemo da je od svih odgojiteljica njih 0,1 posto nekom prigodom neprimjereno postupilo, sudeći prema naslovnim stranicama, može se steći dojam da je tako sa svakom drugom odgojiteljicom. Loše vijesti zamućuju nam pogled, pa ne vidimo dovoljno jasno koliko ima dobrih, plemenitih i čestitih ljudi.

Ima svetosti u nama. Bog nas je stvorio na svoju sliku. Dao nam razum, slobodnu volju, dao nam sposobnost da volimo i da budemo voljeni, daje nam sposobnost da na zemlji utjelovljujemo njegovu dobrotu, ljubav, spremnost na praštanje. Božji duh je u nama! Mi možemo biti, i to često i jesmo – fenomenalni, prava slika milosrdnog Boga. Samo se malo osvrnimo oko sebe. Ima divnih ljudi. To su u velikom broju slučajeva službenici, predavači, policajci, liječnici, vatrogasci, nastavnici, odgojitelji, svećenici, obrtnici, susjedi, školski drugovi, kolege sa studija. A što tek reći o djedovima i bakama! Toliko je divnih ljudi, hodajućih anđela. Zašto i mi ne bismo bili među njima?