Gotovo u sredini zapadne strane Krežmine ulice, u neprekinutom nizu jednokatnica, nalazi se, također jednokatna, kuća Kham. Projekt za kuću naslovljen je na vlasnika Emila Khana, a projektnu je dokumentaciju 1914. potpisao graditelj Alois Französ. Ova je kuća među najstarijim u ovoj relativno novoj osječkoj ulici nastaloj prije početka Prvog svjetskog rata.

Ulica Franje Krežme, nazvana po Osječaninu, violinskom virtuozu iz druge polovine 19. stoljeća, urbanistički je osmišljena Štatutom o regulaciji grada i izvedbi gradjevina u Slobodnom i kraljevskom gradu Osijeku iz 1912. godine. Tim je planom današnja Krežmina ulica ucrtana kao ulica III, a službeni je naziv dobila Zaključkom gradskog zastupstva od 25. kolovoza 1913. godine i od tada, uz višedesetljetno preimenovanje u Ulicu Petra Drapšina u socijalističkom razdoblju, nosi naziv Ulica Franje Krežme. U članku 8 Štatuta stoji odredba da se "ulice i trgovi, na kojima se u buduće pri gradnji novih ili pri preinaci starih kuća imadu podizati zgrade barem na jedan sprat", a u nastavku stoji: "U novo osnovanim ulicama III, IV, V, VIII, IX, X, XI, XII, XIII, XVI, XVII i XIX.", među kojima je pod III današnja Krežmina ulica. Ulica se protezala od Vukovarske ceste na jugu do glasija na sjeveru gdje je u razdoblju secesije bila planirana izgradnja novog osječkog kazališta i nove gradske vijećnice.

Ova se jednokatnica unutar neprekinutog niza sastoji od četiri etaže, podruma, prizemlja, kata i tavana. U kuću se ulazi kroz kolni ulaz s drvenim trokrilnim vratnicama nad kojima se proteže izrazito veliki oberliht, a na u produžetku je pročelja niz od četiri dvokrilna prozora s horizontalnim oberlihtima. Na katu se ponavlja niz prozora, a iznad kolnog ulaza nalaze se vrata kroz koja se ulazi na balkon ograđen kovanom secesijskom ogradom. Balkon ujedno služi kao nadstrešnica nad ulaznim vratima kuće. Zidna je površina potpuno decentno ukrašena plitkim lezenama i danas još vidljivima u prizemnom dijelu kuće. Zanimljiv je podatak da je Emil Kham godinu dana prije izgradnje svoje kuće u Krežminoj ulici sagradio dvije dvostruke prizemne kuće i u Reisnerovoj ulici koje mu je projektirao osječki graditelj Franjo Schneider, autor brojnih secesijskih visokoprizemnica izgrađenih u svim dijelovima Osijeka.

Kuća Kham

GRGUR MARKO IVANKOVIĆ

Kuća Kham u Krežminoj ulici ima osobitu kulturno-povijesnu vrijednost jer je u njoj umro znameniti osječki književnik i revni član Kluba hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku Ljuboje Dlustuš. Njemu u čast Klub hrvatskih književnika i umjetnika u Osijeku podigao je kamenu spomen-ploču koju je 1922. godine izvela osječka klesarska tvrtka Nanay i Post. Uklesani natpis na spomen-ploči glasi: "U OVOJ KUĆI PREMINUO JE/17. XI 1921./HRVATSKI PEDAGOG I KNJIŽEVNIK/LJUBOJE DLUSTUŠ/*4. IV. 1860. U ŠAPTINOVCIMA/TROŠKOM HRVATSKOGA NARODA/MCMXXII/KHK/NANAY i POST OSIJEK". Spomen-ploča pričvršćena je na pročelje, između dva srednja prozora, brončanim klinovima.

Ljuboje Dlustuš gimnaziju je završio u Požegi, a Učiteljsku školu 1871. u Đakovu, nakon čega je postao učitelj u Orahovici pa u Rumi te na Sušaku. Nakon austrijske aneksije Bosne i Hercegovine 1879. postavljen je za učitelja u Sarajevu, nakon čega je postao školski referent te vladin savjetnik pri školskoj upravi Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. U Sarajevu je 1894. pokrenuo prvi stručni list Školski vjesnik. Sudjelovao je svojim književnim i pedagoškim testovima u brojnim časopisima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Autor je nekoliko školskih udžbenika i knjiga tiskanih u Sarajevu, Zagrebu i Osijeku od 1897. do 1920. godine. Nakon odlaska u mirovinu 1910. godine doselio se u Osijek, gdje je ostao do smrti 1921. godine. U Osijeku je uređivao novine Hrvatska obrana te je od 1911. do 1919. bio predsjednik Kluba hrvatskih književnika i umjetnika. Dopisnim je članom Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora postao 1875., a pravi član 1877, te 1909. počasni član Zbora. Ljuboje Dlustuš pokopan je na osječkom Gornjogradskom groblju svete Ane.