Roditelji, nastavnici, profesori i svećenici često dožive da njihove riječi idu u vjetar. Toliko puta roditelji govore djeci da spreme svoje stvari, da na vrijeme pišu zadaću, da budu pristojni prema bratu ili sestri. Profesor potiče studente da na vrijeme počnu sa seminarima, svećenici podsjećaju vjernike na Isusove riječi da ne živi čovjek samo o kruhu... I kakvi su rezultati? Često ne baš ohrabrujući. Ali, evo, uvijek se iznova govori, upozorava, potiče...

Kao da istu teškoću ima i Bog s ljudima. On govori proroku Elizeju: “Sine čovječji, šaljem te k sinovima Izraelovim, k narodu odmetničkom što se odvrže od mene... Poslušali oni ili ne poslušali – rod su odmetnički – neka znaju da je prorok među vama.” Kao da se i Bog umara da nas uvijek iznova opominje i upućuje. To je išlo do te mjere da je Isus u jednom trenutku doslovno zaplakao nad Jeruzalemom govoreći: “O kad bi i ti u ovaj dan spoznao što je za tvoj mir!” Kao spomen na to danas na Maslinskom brdu ponad Jeruzalema postoji crkvica sagrađena u obliku suze i zove se Dominus flevit – Gospodin je zaplakao.

Naravno, Bog nikad ne zatvara vrata. Bog nikad od nas ne odustaje. Zato je Isus i podnio križ. Međutim, ostavlja nam uvijek slobodu. U Knjizi otkrivenja stoji: “Evo, na vratima stojim i kucam; posluša li tko glas moj i otvori mi vrata, unići ću k njemu i večerati s njim i on sa mnom.” Bog ne želi silom razvaliti vrata našega srca da bi dospio do nas. To je poruka za nas. Bog se nama obraća, Bog nas traži i onda kada – po ljudsku – nema nikakvog izgleda. Bog nam i danas govori i upućuje na dobro. Prvo, svatko od nas ima savjest i svatko od nas duboko u sebi zna što je dobro, a što zlo. Nadalje, Bog nam progovara uvijek iznova preko naših roditelja, preko djeda i bake, preko istinskih prijatelja. Nadalje, Bog nam uvijek iznova progovara u svojim zapovijedima, u riječima Evanđelja. On kaže da čovjek ne živi samo o kruhu, da treba poštovati roditelje, da ne smijemo ubiti čovjeka – rođenog ili nerođenog! – da ne smijemo ni poželjeti tuđu stvar, da brak treba biti svetinja, a da je preljub veliko zlo... Ne možemo reći da nismo čuli, da nismo znali, da smo neupućeni. Mi itekako jasno vidimo što je dobro, a što je loše. Bog svoje čini a ostalo je samo na nama. Na našim vratima Gospodin stoji i kuca. Treba mu samo otvoriti. Ostalo će biti lako.