Kolumne
Biblijska poruka Piše: Zvonko Pažin
Vjera
Datum objave: 6. kolovoza, 2022.
Može li čovjek živjeti bez vjere? Nikako. Evo, kad sjednemo u auto, mi vjerujemo da ćemo sretno stići na cilj. Ne možemo biti sigurni. Mi vjerujemo da je vozač tramvaja stručan, da je liječnik pouzdan, da most može podnijeti težinu našega automobila. Mi vjerujemo da će naše prijateljstvo potrajati. Ljudi se žene i udaju jer imaju vjere, povjerenja u iskrene nakane onoga drugoga. Što bi bio život bez vizije, bez vjere? U tome smislu možemo onda gledati na vjeru u dobroga Boga, vjeru u vječni život.

Poslanica Hebrejima na poseban način hvali vjeru biblijskih velikana: “Vjera je već neko ìmanje (= posjedovanje) onoga čemu se nadamo… Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide”. I onda nabraja druge velikane koji su, vjerujući u Božji poziv, zadobili ono što im je bilo obećano.

Mogli bismo ovdje zastati i upitati se - komu vjerujem? Čemu se nadam? Što očekujem? Naravno da će bračni drugovi imati povjerenja jedno u drugo. Naravno da vjerujemo da će naša djeca biti i uspješna i čestita. Naravno da vjerujemo da će naša draga domovina napredovati u svemu što je dobro i čestito. Vjerujemo da će i Crkva imati pozitivnu ulogu u ovome društvu. Vjerujemo prijateljima, vjerujemo rođacima i kumovima. Imamo čak određene vjere u neki politički pokret ili stranku.

Sve je to i dobro i razumljivo i ljudski. Međutim, u što god mi ovdje na zemlji stavljali svoje povjerenje, sve je oko nas prolazno. Tko zna kako će se postaviti moji prijatelji, tko zna kojim će smjerom ići moja obitelj? Ovo ili ono može zakazati. Nažalost, i to je za očekivati, jer smo slabi, jer smo promjenjivi i nestalni. Zato nam je temeljna i bitna vjera u Boga. Vjera u Boga koji je mudar Stvoritelj, vjera u Boga koji je u Kristu dobrostivi Spasitelj, vjera u Boga koji je ljubav do te mjere da nas poziva za svoj stol da budemo s njime cijelu vječnost. Vjera u Boga koji je stalan i – vjeran. Veli psalam: “Ako me otac i mati ostave, Gospodin će me primiti”. Još dalje ide prorok Izaija: “Može li žena zaboravit’ svoje dojenče, ne imat’ sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću”. Ta obećanja nadvisuju i ovaj život i ovu zemlju. U to vjerovati znači već ovdje i danas imati velik mir.
Zvonko Pažin - arhiva

6.8.2022.

Vjera

30.7.2022.

Nema više Grk - Židov

23.7.2022.

Velika je vika

16.7.2022.

Dopunjam što nedostaje?

9.7.2022.

Slika Boga nevidljivoga

2.7.2022.

Radnika malo

25.6.2022.

Namjesto sebe

18.6.2022.

Što govore ljudi?

11.6.2022.

Oblikovana od vječnosti

4.6.2022.

Poučavat će vas