Andrej Kristek: Rado kuham za druge, ali za svoje se kćeri najviše potrudim
Datum objave: 11. ožujka, 2023.
Ugostiteljsko-turističku školu završio je 1999. godine, smjer kuhar, potom
upisuje 4. godinu u istoj školi i postaje recepcionar. Nakon toga je, na
Filozofskom fakultetu u Osijeku, završio studij Knjižničarstva i hrvatskog
jezika, doktorirao u Zadru, a potom se vratio ondje gdje je počeo - u
Ugostiteljsko-turističku školu Osijek. Danas je njezin ravnatelj, uvodi značajne
promjene, pozicionira je i čini vidljivom u zajednici. Andrej Kristek otkiva nam
koliko te promjene utječu na povećanje broja učenika, govori o kratkoročnim i
dugoročnim planovima, ali i o hrani, kuhanju i knjigama.
Cjeloživotno učenje
Kad ste prvi put pomislili da želite biti kuhar? Je li vas
nešto posebno potaknulo ili ste, jednostavno, oduvijek to znali?

- Od malena sam boravio u kuhinji, bilo s mamom i tatom ili s bakom.
Odrastao sam uz miris domaće, tradicionalne kuhinje, što me je jednostavno
usmjerilo prema kuharskom zanimanju. Kako sam odrastao i razmišljao o tom
zanimanju, spoznao sam kakve sve mogućnosti ono nudi; od osobnog razvoja, rada
izvan mjesta boravka i, naravno, dobre plaće. Ipak, ono što me najviše privuklo
i djelovalo na moju odluku jest činjenica da volim probavati raznovrsna jela i
različite namirnice od kojih se pripremaju. Uživam u hrani i svemu vezanom uz
nju.
Međutim, nastavljate sa školovanjem, završavate fakultet,
potom doktorat. Možemo li to pripisati osobnom traženju, ili neugaslom željom za
znanjem?
- Koliko god mi kuharsko zanimanje bilo privlačno, u
jednom sam trenutku života shvatio da želim ići dalje i nadograđivati sebe i
svoje znanje. Nakon srednje škole upisujem u ono vrijeme nov smjer na
Filozofskom fakultetu, knjižničarstvo, i uz njega hrvatski jezik i književnost.
Krajem studija počeo sam se baviti istraživanjem povijesti knjige, što je u
konačnici i bila tema mog diplomskog i doktorskog studija. Kako sam radio u
školi kao strukovni učitelj kuharstva, nisam imao prilike nastaviti baviti se
poviješću knjige, tako da sam se okrenuo nastavi i obrazovanju, odnosno u ovom
trenutku aktualnoj reformi strukovnog obrazovanja. Ni danas moja želja za
znanjem nije ništa manja. Volim u svakom trenutku imati potrebno znanje i
informacije, i to me motivira za nastavak cjeloživotnog učenja.
Bili ste nastavnik, danas ste ravnatelj. S kakvim se izazovima
susrećete? Što biste izdvojili kao najveće prepreke?
-
Ravnateljski posao danas donosi sve više i više izazova pred pojedinca. Znanja i
vještine koje se danas očekuju od ravnatelja daleko premašuju neka prošla
vremena. Treba izdvojiti to da je naša škola imenovana Regionalnim centrom
kompetentnosti kroz koji provodimo raznovrsne aktivnosti i infrastrukturne
radnje, tako da, iz moje perspektive, ravnatelj mora jako dobro poznavati
zakone, financije, javnu nabavu, a u našem slučaju i građevinu, projektiranje,
vođenje projekta, i sl. Ipak, škola i nastava na prvom su mjestu, stoga bih
izdvojio i organizaciju nastavnog procesa i rada škole kao prioritet u svom
radu. Ravnatelj je danas menadžer, i to je ono što je možda i najveći izazov
pred pojedincem.
U javnosti se sve više čuje o projektima škole,
postajete zanimljivi i budućim učenicima, ali i amaterskim kuharima. Možete li
nam reći više o dosadašnjim, ali i o budućim projektima?
-
Promocija i vidljivost škole jedna je od važnijih aktivnosti kojom se bavimo.
Sve je manje učenika koji nam dolaze iz osnovnih škola, pa stalno tražimo načine
kako privući mlade naraštaje da se dođu školovati kod nas. Najveći smo odmak od
nekih prošlih vremena osigurali kroz naš Regionalni centar kompetentnosti,
projekt vrijedan 95.673.388,62 kuna. Svrha Regionalnog centra kompetentnosti
jest osigurati kvalitetan sustav obrazovanja mladih, obrazovanja odraslih i
cjeloživotnog učenja uz potporu i suradnju s poslodavcima, osnivačima,
razvojno-gospodarskih subjektima, strukovnim udruženjima, visokim učilištima,
javnim i civilnim sektorom te postati mjestom izvrsnosti. Nedavno smo prijavili
reakreditaciju našeg RCK-a gdje očekujemo da ćemo ponovno biti imenovani i
nastaviti sa započetim aktivnostima.
Što biste izdvojili kao
najznačajnije ciljeve vašeg stručnog djelovanja?
- Kao
najvažnije ciljeve koje sam si odredio izdvojio bih reformu strukovnog
obrazovanja, odnosno prilagođavanje obrazovnog sustava potrebama tržišta rada,
ali i moderniziranje nastavnog procesa, koji treba prijeći okvire klasične
nastave i organizacije rada. To znači da shvaćanje nastave kao nečega što se
odvija isključivo u učionici postaje prošlost. Nastava je sve ono gdje učenici i
odrasli polaznici stječu znanja, vještine i kompetencije potrebne za obavljanje
određenog posla.
Kako sve navedeno utječe na broj učenika u
školi?
- Posljednjih nekoliko godina osjetan je pad broja
učenika koji se upisuju u našu školu. Sve je manje učenika koji izlaze iz
osnovnih škola i to uvelike utječe na stanje. No, aktivnosti koje radimo kao
škola, promocijom struke, kuharskim radionicama hrvatskih renomiranih kuhara
(Hrvoje Zirojević, Melkior Bašić, David Skoko), radionice za roditelje i učenike
osnovnih škola, organiziranje dana otvorenih vrata, kuharske emisije (više od 40
emisija s lokalnom televizijskom kućom), sve je to rezultiralo da smo ovu
školsku godinu imali iznimno dobar odaziv učenika za našu školu, a sva smo
predviđena mjesta popunili. Plan je nastaviti s motivacijom mladih kroz
različite aktivnosti za naša zanimanja i ove godine ispuniti sva predviđena
mjesta koja smo planirali.
Što biste savjetovali onima koji žele
postati kuhari?
- Ukratko govoreći, zanimanje je to koje pruža
goleme mogućnosti na osobnoj i na profesionalnoj razini. Osoba tu sebe izražava
na kreativan i inovativan način, upoznaje različite prehrambene navike
različitih vrsta gostiju. Kroz mogućnost putovanja u promjeni radnih mjesta mogu
upoznati različite kulture i narode diljem svijeta, ali meni je osobno
zanimljivo i motivirajuće to da mogu okusiti sve one namirnice i jela koja netko
drugi neće imati priliku u životu kušati. Naravno, treba istaknuti da je
kuharsko zanimanje fizički i psihički naporno i da onaj koji se odluči ići u tom
smjeru mora računati na neka odricanja i prilagodbe. U konačnici, kad osoba sebe
prepozna u tom zanimanju, dolazi samo užitak. S druge, pak, strane kuharsko je
zanimanje deficitarno i svaki ugostiteljski objekt zaposlit će dobrog kuhara. Za
kraj treba izdvojiti i najvećeg motivatora kod djeca, a to je onaj dio koji se
odnosi na financije, tj. plaću, koja je poprilično visoka za standarde koji
vladaju u našoj državi. Ipak, do toga treba doći…
Uvijek za burek
Kako je ispalo vaše prvo
kuhano jelo, što danas najčešće kuhate, volite li jesti? Kuhate li, i za
koga? - Sjećam se da sam često kuhao "ajnpren" juhu. Jelo koje
sam naučio od bake. Vrlo jednostavna juha koju i danas kuham i uživam u toj
jednostavnosti, a punom okusu. Jesti volim stvarno sve, volim probavati i
istraživati. Trenutačno su mi steakovi i burgeri nešto što mi je zanimljivo i
što često pripremam. U kuhanju na otvorenoj vatri također uživam, što je svakako
prilika za druženje i potpuno novi doživljaj u hrani. Ne znam što izdvojiti kao
nešto najbolje. Ali ako bih morao izdvojiti jelo koje bih jeo u bilo kojem
trenutku dana i noći, onda je to burek (pita) sa sirom. Kolege mi se smiju zbog
toga, ali jednostavno je to jelo koje mi je nešto posebno. Svaku priliku
koristim da kuham za druge. Moje su dvije kćeri izbirljive i za njih se onda
najviše potrudim kad kuham.
Osim što ste kuhar, i kolega ste
knjižničar. Možete li nam reći što čitate? - Iskreno, nisam
netko tko provodi mnogo vremena uz knjigu. Slobodno vrijeme provodim kroz neke
sportske aktivnosti i, moram priznati, uz neku dobru seriju, ili film. Više
čitam stručnu literaturu koja mi je potrebna za obavljanje posla i rad na
projektu.