Poznati pop-rock sastavi The Mack i Crni Petar palili su i žarili, svaki u
svom dobu, osječkom glazbenom scenom pružajući slušateljima brojne hitove koje i
danas mnogi rado slušaju. Sastave spaja Slobodan Bobo Stojković - osnivač,
glazbenik, skladatelj, a posljednjih godina i vrhunski majstor koji od drvenih
naplavina, starog i zanimljivog drva stvara odlične i tražene gitare. O prošlim,
ali i nadolazećim vremenima, sjećanjima na stare hitove i skladanjima novih te
unikatnim gitarama govori legenda naše glazbene scene.
Kao Petar Pan
Vjerna se publika veseli svakom vašem ponovnom nastupu, pokazujući to
pjevušeći stare hitove. S obzirom na popularnost benda, zašto nastupa nema više?

- Pa što reći, naša je publika sada već u godinama, novu bi trebalo
stjecati stalnim i aktivnim radom. Mi smo malo spori i nenametljivi, neki
kornjača-ritam imamo. Fantaziramo i težimo nekim savršenostima, gubili smo po
nekoliko godina tražeći živi zvuk u spoju sa studijski ispeglanim soundom. Nismo
odustali od naših mjerila kvalitete, a to danas nije toliko važno, cirkus
interneta, površni sjaj, pet minuta slave, lažno sve. Nije nas to zanimalo, ni
ti načini osvajanja publike. Pa gledajte, 30 godina Crnog Petra, bend koji se
nije mijenjao, Dado, Tomo, Dr. Rentgen, Tajčika (Dejan) i, eto, ja. Glazbenici
pričaju da nismo ništa zaradili, pa se i nismo imali oko čega posvađati. Mi još
idemo na probe s istim žarom u očima kao kada smo imali 17 godina. Bit će
svirki, korona nas je sredila.
Povratničke vam je planove malo
poremetio i COVID-19. Ako se ne varam, novi ste album pripremali baš nekako
prije početka pandemije.
- Album je bio u planu, složili smo svoj
studio, svašta naučili, ali, eto, stoti put nije to bilo dovoljno dobro. Imali
smo staromodan zvuk i retroaranžmane, pa smo spas tražili kod više dokazanih
majstora. Kada sam se već predao, Tomo se našao sa Željom Nikolinom, koji je
nevjerojatan, to znanje, studio, iskustvo.
Spas.
Koliko dugo nastaje album, koliko imate spremnih pjesama, obrađujete li
neku posebnu temu?
- Više je godina utkano u taj novi materijal,
selekciju je Tomo napravio, on je tu neprikosnoven, ja komponiram nekako u
valovima, a on ih prebire, aranžira, uglavnom pakira u ljepši omot. Kaže da sve
napravim strogo matematički kao Švabo. Mislim da je pet pjesama odabrano (ima ih
još). Prva je gotova i zove se Petar Pan, Želja je to odradio fantastično, silno
sam ponosan na nju, upravo pametujemo i spot dogovaramo. Teme su životne, "želio
bih kao Petar Pan pustiti se niz tobogan što život se zove", mislim da je tu sve
rečeno.
Imate li kakvih planova za nastupe u bližoj budućnosti?
- Planiramo 3. 3. 2023. obilježiti 30 godina sastava Crni Petar, ne
znamo još gdje, ali potrudit ćemo se da javnost sazna. Ma nama se svira, ali smo
stari, mi bismo do 23 sata legli... ako može takva svirka. (smijeh)
Dio
ste vašeg vremena posvetili i izradi unikatnih gitara. Recite nam više o
materijalu i postupku izrade.
- Ah, ambicija zna zaplesti se u noge kada
dođete u neke godine, a zapamtite ovu moju: Nije starenje za kukavice! Od malih
nogu sviram, slikam (ulje na platnu), skulpture stvaram, zidam. Uglavnom, dođoh
i do eksperimentiranja gitarama - i poludim! Ljudi, pa sve se može u radionici
napraviti, malo kreativnosti, puno YouTubea, manijakalne upornosti (jednu sam
gitaru u 13 slojeva lakirao i 12 istih ošmirglao dok nije bila O.K.). Materijali
su prvotno bili oni nadohvat ruke, shvatite brzo da je to skup hobi, da nemate
alate i da je pravo drvo skupo ako ga i uspijete naći negdje u prodaji. Nisam
osoba koja se može pohvaliti komunikacijskim vještinama (za Crni Petar to radi
Tomo), i bilo mi je gotovo bolno prve pozive učiniti, ali kada je krenulo… Sve
novce sam potrošio na 16 dasaka, i sada plačem što nisam imao više love, takav
padauk i sapeli za te novce neću više naći. A ebanovina - zrači, kada je stavite
u ruku, vi ste u vezi. Javor iz Bosne, najbolji na svijetu, padauk bariole,
zebrano - čudo. Kod nas ima sjajnog američkog ili divljeg oraha, sjajan za
gitare i električne i akustične (još se nisam upustio u akustične gitare). Radim
skoro sve ručno, bez strojeva, vrlo je naporno, ali sve to gledam i kao neku
radnu terapiju. Nema tu tajni, mora čovjek zaposliti glavu.
Kada ste i
za koga napravili prvu gitaru? Koliko vremena treba za jedan na takav način
izrađen instrument?
- Zapravo ne znam koja je bila prva, prvih je
nekoliko dobro radilo, ali kako napredujete, stare popravljate, dorađujete,
učite. Imam sreću što sviram, imam više prvoklasnih gitara, i moj gitarist Dr.
Rentgen (zapravo on nije doktor već Tomo, ali...) ima nekoliko prilično skupih
standarda, pa stalno uspoređujem i to mi daje određenu samouvjerenost. Dva-tri
mjeseca treba mi da je napravim. Inače baš ne radim po nacrtima, nekoliko sam
telecastera napravio u početku, ali sad je to samostalno umjetničko djelo,
skulptura koja svira, tu sam se našao.
Gitare za prijatelje
Veliki proizvođači ciljaju
što je moguće veću iskoristivost materijala, vi tražite savršen komad drva. Gdje
ga pronalazite?
- Bez suhog i kvalitetnog drva nema zadovoljavajućeg
instrumenta. Nažalost, toliko je svijet drva potrošio da vi neke vrste ne možete
kupiti (Brazilian rosewood). Ebanovinu potpuno crnu, prvoklasnu za rukohvat,
prilično ćete platiti, ali onu prošaranu, manje cijenjenu i jeftiniju kupit će
Bobo, tj. ja, jer ona daje jednak zvuk, a i meni je ljepša. O drvu još uvijek
učim, čitam, pitam šumare, istražujem. Glavni mi je dobavljač Maderas Barbe,
sjajna španjolska tvrtka koja ima pilanu u Africi i Aziji, cijene mi odgovaraju,
vrlo su ažurni na netu. Ja, naravno, zbog hobi-pristupa. tj. manjka love,
kupujem vrhunsko drvo s manjim greškama. Imam jedan izvor drva u Suzi, jedan u
Đurđenovcu, Rijeci, Zagrebu, Pitomači, svako ima drugo drvo, a i sam skupljam,
slažem i sušim dud, javor, orah, maslinu, jasen.
Koliko ste gitara do
sada napravili? Radite li ih po narudžbi, osim što su unikatne, jesu li i
personalizirane? Sviraju li na njima naši poznati glazbenici?
- Mislim
15 - 20 gitara, ne vodim evidenciju. Nemam neku namjeru proizvoditi i prodavati,
neisplativo je, taj je ručni rad nenaplativ. Azija s pomoću CNC strojeva dnevno
proizvede hrpe gitara, one uz malo "set-upa" budu sasvim solidne, sve su iste i
manjka im karaktera, osobnosti, nisu personalizirane. Nije mi neka reklama, ali
treba reći da nema loše gitare, već samo lošeg svirača. Nema naših poznatih
glazbenika s mojom gitarom. Nemam ni online fotke pa meni redovito hodočaste
glazbenici. Naš je basist Tomo vlasnik jednog krasnog basa po imenu Ebony Brut
(svim gitarama dajem ime) fretles bas, nekolicina mojih prijatelja također ima
poneku gitaru po svojim željama napravljenu za njih.
Kad se ne bavite
glazbom, čitate li? Možete li nam preporučiti nekoliko naslova u kojima možemo
uživati u nadolazećim zimskim danima?
- Pa da sam pametniji, nešto bih
slagao, ali u kući moja je draga fanatik za knjige, svuda ih ima. Ako nešto ima
veze s ovim mojim hobijem - čitam. Želja mi je naći knjigu o vrstama drva s više
fotki različitih presjeka. U mome domu čitaju se lektire, najviše povijesni
romani. Za preporuku svakako su Teodora Paula I. Wellmana, serijal Imperator o
Juliju Cezaru Connaa Igguldena, Trilogija o Templarima Jana Gilloua, te knjiga
naše osječke spisateljice Ljiljane Šapić Turski most.