Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Ako želimo da IT industrija raste, napunimo fakultete
Datum objave: 23. travnja, 2022.

U njihovoj je poslovnoj priči najvažnije neprekidno učenje i stjecanje iskustava. Upravo oko 19. rođendana tvrtke Mono razgovaramo s direktorom i jednim od osnivača Denisom Sušcem. Magistar računarstva koji radi s grupom talentiranih programera i dizajnera, razvija složene aplikacije i uvijek je u potrazi za novim i zanimljivom projektima, otkriva nam više o planovima i primarnim ciljevima jedne od vodećih IT tvrtki u našem gradu.



Umjesto kukanja - rad



Prije svega, sretan rođendan tvrtki i svima još više uspjeha u radu! Danas ste međunarodno priznati i poznati, no kako je bilo na početku? Što su vam onda bili najveći izazovi?

- Hvala na čestitkama. Na početku je bilo zanimljivo, ali i vrlo izazovno. Prije dva desetljeća suočavali smo se s drukčijim izazovima i problemima nego što je to danas. Bili smo nas četvorica i bilo je teško, jer nismo imali nikakvog iskustva vezanog uz vođenje tvrtke, prodaju i plasman naših proizvoda i usluga. Sveukupna atmosfera i odnos prema poduzetništvu bili u nas još nižoj razini nego danas, pa je tako, primjerice, izazov bio i pronaći naziv tvrtke - bili su prihvaćeni samo izrazi koji dolaze iz hrvatskog, ili mrtvih jezika, što i nije bilo baš zgodno za ekipu koja je planirala širiti posao na međunarodno tržište. Osim toga, ljudima nije baš bilo ni potpuno jasno čime se bavimo i koje probleme rješavamo. Koncepti poslovnih anđela i investitora koji su danas potpuno uobičajeni tada su bili potpuno nepoznati. Unatoč tome, imali smo sasvim dovoljno želje i entuzijazma za napredak.

Prošlo je poprilično vremena, koliko se toga promijenilo? Prati li birokracija vaš tempo, ili je dodatni uteg? Ima li pomaka po tom pitanju s lokalnom upravom i samoupravom?

- Promijenilo se mnogo toga. Danas je IT potpuno poznata i priznata grana za koju je interes kudikamo veći. Birokracija sigurno nije mnogo pomogla, promjene su tu uvijek znatno sporije nego što bismo mi to željeli. Još je veći problem da smo kroz rad lokalne zajednice - a udruga Osijek Software City upravo je napunila deset godina od osnivanja - stvorili sliku o Osijeku kao jakom središtu za razvoj softvera, što je dijelom točno, no ostala infrastruktura potrebna za potpunu realizaciju naših ciljeva nije pratila taj razvoj. Kad smo 2012. rekli da nam je cilj u osječkom IT sektoru stvoriti 500 novih radnih mjesta u razdoblju od pet godina, ljudi su nam se otvoreno smijali - tada su sve lokalne tvrtke zajedno zapošljavale oko 300 ljudi. Taj je cilj ipak odavno ostvaren, jer se broj IT stručnjaka koji rade u sektoru povećao za desetak puta. Nažalost, broj kolega koji izlaze s fakulteta tek je neznatno povećan i predstavlja najveće ograničenje daljnjem rastu. Postoji golem nesrazmjer između potreba IT industrije i onoga što obrazovni sektor može dati, a na mjesečnoj bazi u grad dolaze nove tvrtke. Sve dok Osijek ne postane prepoznat kao pravo odredište za stjecanje vrhunskog obrazovanja, nema nam naprijed. Demografska slika ne ide nam u prilog, a najbolji učenici još uvijek odlaze na školovanje izvan Osijeka. Ne treba odustati, nego poraditi na stvaranju rigoroznijih obrazovnih kriterija i privlačenju stranih studenata. U tome smo na nacionalnoj razini tri puta lošiji od Bugara, šest puta od Mađara, deset puta od Poljaka. S lokalnom upravom surađujemo godinama. Uvijek može biti bolje, no na dobrom smo putu.



Niste čovjek od kukanja, do sada ste mnoge prepreke savladali, a tome idu u prilog i brojne nagrade koje ste kao poduzetnik osvojili vi osobno, ali i vaša tvrtka. Kakav je osjećaj bio primiti prvu, koja vam je najznačajnija?

- Od kukanja nema koristi, postojeće se stanje može promijeniti samo radom. Moji su suvlasnici i ostali ključni ljudi tvrtke poprilično samozatajni karakteri, izvrsni stručnjaci u onome što rade, ali neskloni javnim nastupima. Tako sam ja po funkciji osoba koja redovito prima te nagrade, ali to su nagrade cijelom timu, od prvog do zadnjeg, i tako ih i shvaćam. Nagrade su manje važne, one su samo znak da smo na dobrom putu sve ove godine - kad smo dobili prvo značajnije priznanje, bilo nas je petnaestak, a kod zadnjeg već više od 100. Iskreno govoreći, veće mi je zadovoljstvo gledati napredak ljudi koji su s nama već dulje vrijeme i rezultate zajedničkog rada. Neki dan sam jednom od njih, dok smo rješavali probleme u sitne sate, rekao da je pravo zadovoljstvo gledati kako razmišljaju i rade na vrlo izazovnim i teškim zadacima, iako smo svi zajedno već jedva gledali od umora. Veći užitak nalazim u takvim detaljima, nego u govorima pri primanju nagrada.



Kako biste laicima objasnili čim se Mono bavi? Kojim ste se proizvodima probili, tko su bili prvi klijenti?

- Mono radi vlastite softverske proizvode za farmaceutsku industriju, kao i veći broj proizvoda i servisa za naše partnere u različitim industrijskim nišama: medicini, veterini, transportu, građevini, bankarstvu, itd. Naš se skup proizvoda za farmaciju koristi diljem svijeta pri registraciji lijekova kod regulatornih tijela. Krenuli smo s medicinom, a prvi su nam klijenti bili s područja SAD-a. Činjenica da osječka tvrtka od nekoliko ljudi radi za bolnice diljem Amerike, tada je bila prava mala senzacija. Sad radimo s partnerima i klijentima od zapada SAD-a do istoka Australije.



Razumije li osječka javnost važnost IT-a, benefite koje ta rastuća digitalna gospodarska grana danas donosi?

- Mislim da je to danas svima jasno. Ponosan sam što sam, s kolegama iz drugih tvrtki, bio dio priče koja je to približila široj javnosti.



U vašem je poslu dodatno izražena potreba za stalnim učenjem i svladavanjem novih znanja. Mijenjaju li se trendovi uistinu "preko noći"? Diktirate li ih i vi?

- Ta fama da je samo u IT-u potrebno stalno učenje malo je preizražena. Danas gotovo svako zanimanje traži stalno usavršavanje. U IT-u je količina novih informacija i učestalost promjena nešto veća, i naravno da je potrebno pratiti ih. Onome tko se pronađe u ovoj grani to neće biti teško, nego izazovno i motivirajuće. Što se trendova tiče, ponekad ih diktiramo, doduše svatko u svom užem području.



Pronalaženje odgovarajućih zaposlenika jedan je od najvećih izazova svakoj IT tvrtki, kako Mono rješava taj problem?

- Problem pronalaska odgovarajućeg kadra rješavamo gostujućim predavanjima na fakultetima, praksama i stipendiranjem te objavom informacija o našem radu i rezultatima kako bismo potencijalne kandidate motivirali da dođu i provjere vide li se u suradnji s nama. Kad se takvi kandidati pronađu, slijedi dosta posla kako bi ih se dovelo na razinu potrebnu za samostalan i efikasan rad.

Zapošljavamo i dalje



Koliko sada zaposlenika imate, planirate li nova zapošljavanja?

- Trenutačno imamo oko 130 članova našeg tima, a kako rastu projekti, tako rastu i potrebe. Svakako ćemo zapošljavati i dalje, uvijek smo u potrazi za novim ljudima.



Zaposlenicima zasigurno odgovara i vaše novo sjedište u IT parku? Jeste li zadovoljni?

- Naša nova zgrada na adresi IT park Osijek 1, rezultat je napora dugih više od šest godina, kada smo uporno i strpljivo radili na stvaranju projekta od šire društvene koristi i značenja za ovaj grad. Bilo je tu svega, podmetanja, nezainteresiranosti i zavisti, no na kraju smo sagradili lijep, funkcionalan i reprezentativan objekt u kojem je užitak raditi. S druge strane, grad je dobio prepoznatljivo i značajno odredište gdje ozbiljni investitori iz IT-a mogu realizirati sve svoje ideje.



Nova zgrada ima i prostoriju za opuštanje? Opuštate li se u njoj uz knjigu, kakve naslove inače čitate, preporučite nam ih nekoliko.

- Prostor za opuštanje nezaobilazan je sadržaj u objektima ovog tipa. Kad ne čitam stručnu literaturu, a toga je napretek na dnevnoj bazi, nikad nije dosadno, ali zna biti zamorno. Vraćam se nekim drugim interesima i ljubavima. Čitam svašta, od SF-a, povijesti, popularnoznanstvenih radova, putopisa, nešto rjeđe beletristiku. U posljednje sam vrijeme pročitao dosta Popovićevih knjiga o Velebitu, od Priručnika za hodače do Čovjeka i planine. Vjerojatno se radi o odmaku od ponekad sterilnog i virtualnog svijeta visoke tehnologije, nešto što većina treba u ova turbulentna vremena.