Kolumne
Đelo od Gisko "u gostima" Piše: Srđan Lukačević
Prije ovog filma nisam snimao ni nećaka kako gasi svjećice
Datum objave: 9. travnja, 2022.

Osječki Donji grad dobio je svoj prvi dokumentarni film, DGO I/III, a kako se najavljuje, stižu još dva nastavka. Za tu je veliku stvar zaslužan Hrvoje Petrović, povjesničar i pedagog, koji je u dvije godine snimio 50-ak sati materijala. Uoči nove projekcije, koja će se 14. travnja održati u kinu Urania, autor nam otkriva više o samom snimanju i razgovorima s brojnim donjogradskim generacijama.



Što vas je potaknulo na snimanje filma vezanog uz Donji grad? Otkud ideja?

- Niz je tu faktora utjecalo na ideju, a definitivno mi je najvažnija inspiracija bio YouTube serijal "Kvart priča", Zagrepčanina Vida Juračića, ali ne stil i način na koji je napravljen, nego kao ohrabrenje da za videouradak o kvartu ne trebaš biti diplomirani filmaš niti za to moraš izdvojiti neki enormni novac. Trebaš "samo" uložiti nekoliko tisuća sati slobodnog vremena, pronaći stotinu sugovornika koji imaju određenu dozu karizme, nekoliko "pomagača" koji dijele sličan entuzijazam za organiziranje i prikupljanje materijala… I, kao Rocky Balboa, sto puta ustati nakon što sto puta padneš jer te netko prethodno sto puta izlevatio, zeznuo, izodugovlačio itd.



Kako je sve počelo, kako je nastajao sam koncept?

- Želio sam dokumentirati povijest Donjeg grada u kontekstu povijesti Osijeka, ali da ona bude ispričana riječima Donjograđana, što više njih - to bolje. Sve je počelo u ljeto 2020. porukom legi: "E, znaš ono Kvart priča?/Da./Aj ti snimaj, dronaj i montiraj (jer se time baviš za život), a ja ću razgovarati s ljudima o Olimpiji, Dravi, Slaviji, župi, školi…/Može." Kupio sam opremu u roku od tjedan dana, lega je odustao nakon tjedan-dva, ja sam nastavio... i jada, jada, jada... godinu i pol dana poslije završio film. Naravno, uz pomoć prijatelja, koji bi, pak, nagovarali svoje prijatelje i roditelje da sudjeluju.



Prije ove avanture niste imali nikakvih iskustva vezanih uz snimanje ovakvih materijala? Kako je, s obzirom na to, tekao proces oblikovanja snimljenih sati u smislenu cjelinu?

- To je bila udžbenička definicija izlaženja iz zone komfora. Prije ovog filma nisam snimao ni nećaka kako gasi svjećice na torti, a kamoli hodao s kamerom, usput razgovarao s ljudima, hvatao kadrove, glumio naratora, montirao... Međutim, ovoliko koliko je za moj film bilo potrebno, naučiš kroz nekoliko pokušaja i pogrešaka te preko "Adobe in 1 minute" na YT-u. U najmanju ti ruku netko može reći da je loše, ali i to loše je bolje od svega drugog snimljenog o Donjem gradu, ali i o povijesti Osijeka - jer drugo ne postoji. Bilo je lako odrediti dvadesetak tema o kojima bi se sve moglo pričati. Izazov je, pak, bio posložiti te teme da film ide tečno, odnosno da ti prijelazi imaju neki smisleni redoslijed i da ih gledatelj gotovo i ne primijeti. Nema tu neke posebne formule. Jedan dan blejiš u prazno, križaš, preslaguješ. Drugi dan ti jednostavno padne na pamet dok trčiš ili gledaš tekmu.


Reakcije onih koji su do sada pogledali film izrazito su pozitivne, kažu, ima i smijeha i suza. Čini se da ste napravili sjajan posao! Kada možemo očekivati nastavke, možda se već sada rađa novi projekt?

- Reakcije su me oduševile. Možda su ljudi subjektivni kada na ekranu vide svoj kvart, svoj grad, svoje prijatelje i znance kako pričaju. Međutim, s druge strane, osobno mi i jest najvažnije da se svidi upravo Donjograđanima i drugim Osječanima jer ovo i jest omaž (koja teška riječ, smijeh) Donjem gradu, kako mi je film opisao jedan od starijih sudionika. Ne zamaram se trenutno novim projektima, bar ne onim filmskim. Ima još posla oko druga dva dijela ovog filma. Prije nego što iziđe novi dio, volio bih da prvi pogleda bar nekoliko tisuća Osječana, tako da će drugi najvjerojatnije ići negdje početkom ljeta, a treći početkom jeseni.



Sljedeća će se projekcija filma održati u kinu Urania 14. travnja. Kakvi su daljnji planovi? Hoćete li ga ponuditi lokalnim TV kućama?

- Tako je, 14. travnja mali je četvrtak za filmsku industriju, ali veliki za film o Donjem gradu. (smijeh) Zatim ide Plan B 29. travnja, a nakon toga, ako bude postojao interes, vjerojatno ću ponoviti u Uraniji, Balotama… Ne razmišljam (još) o TV kućama. Ima vremena, neka se ljudi malo maknu sa svojih kauča, prošetaju do kina, kluba, kafića…



Radite kao odgojitelj srednjoškolaca u SOS Zajednici mladih u Osijeku. S kakvim se problemima susreću vaši štićenici? Jeste li razmišljali snimiti film o tome?

- Radio sam i u domu na Vinkovačkoj, koji se kolokvijalno naziva popravnim, a i ondje, kao u SOS Zajednici, vrijedi onaj dio iz Ane Karenjine "... svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj način". Nitko od djece i mladih s kojima sam se susreo u posljednjih šest godina nema istu životnu priču i iste probleme. Dokumentarni film kakav bih ja želio napraviti o tome nemoguće je izvesti jer to ne bi bilo u stilu prikaza zahvalne djece koja se na cvjetnoj livadi igraju ringe-ringe-raja. Ali, evo, dajem ideju jednoj našoj glumici i scenaristici da napravi svoj reality u kojem nekoliko mjeseci radi na mjestu odgojitelja u popravnom domu ili u nekom od centara za socijalnu skrb.



Uz sve navedene interese, volite i sport. Zanimljive su vaše web-stranice vezane uz nogomet!

- Ne mogu reći da pratim sport općenito. Kad na pub-kvizovima vidim neko pitanje iz atletike, formule 1, zimskih ili borilačkih sportova, šanse da znam odgovor jednake su kao i kod pitanja iz molekularne biologije. Ali zato s nogometom pretjerujem. Napisao sam nekoliko dužih i kraćih radova o temi nogometa i povijesti (što mi nedovršeno stoji na kompu), primjerice, prepričavanje povijesti kroz više stotina nogometnih simbola (grbovi, dresovi…), gdje oni služe kao početna "navlakuša" da čitatelj pročita nešto više o određenoj temi. Osmislio sam i stranicu Imaginary Football History (http://ifh.world/hr), na kojoj objavljujem sastave povijesnih tvorevina na temelju njihovih granica, odnosno sastav čine suvremeni igrači rođeni na tom povijesnom teritoriju. Uz nju, vodim i čistu nogometnu stranicu, za koju sam mislio da bi mogla biti zanimljiva nešto fanatičnijim nogometnim znalcima i onima koji misle da to jesu - First XI (http://www.firstxi.net/). Ali, s obzirom na to da se ni za jednu ama baš nitko nije zainteresirao, nisam ih ažurirao već nekoliko godina. Trenutno sam okupiran još jednim radom koji planiram napisati do SP-a, ma…



Dugo ste igrali u donjogradskoj Olimpiji, kažu bili ste poznati po "uklizavanju". Vaši su mi prijatelji sugerirali da vas svakako pitam za koga navijate.

- Čudim se da vam taj "izvor" nije spomenuo udarac vanjskom... (smijeh) Istina za uklizavanje, ali razlog za to je jednostavan - ili su mi suigrači u vezi bili talentiraniji od mene, pa sam odrađivao "prljavi dio", ili su bili neodgovorni jazavci pa sam morao krpat. (smijeh) Iako, da ne bude zabune, nisam bio neki kostolomac. Možda prije Mascherano nego Gatusso. (smijeh) Jedina ekipa zbog koje ne bih na svoj rođendan došao ako ona igra, i koja me istinski nervira kad loše igra je - reprezentacija Nizozemske. Ne mogu to objasniti. Sreća pa igraju deset puta godišnje.



Kažu i da niste čovjek od mora i kupanja. Na odmoru obilazite znamenitosti i čitate. Imate li kakvih literarnih prijedloga za nas?

- Kad smo već kod nogometa i povijesti, preporučio bih knjigu Brilliant Orange, posljednju koju sam pročitao, a koja govori o razvoju nizozemskog nogometa od 1960-ih kroz društveni i kulturni razvoj same zemlje. No, budući da je u Hrvatskoj gotovo nemoguće doći do nje, ljubitelji istog "žanra" u ruke bi mogli uzeti knjigu Nogomet i politika u Jugoslaviji engleskog autora Richarda Millsa, čija je vrijednost, između ostalog, i u tome što je kao stranac bio u stanju napraviti emotivni odmak od određenih tema. Što se tiče mora, da mi netko ponudi da za istu lovu mogu izabrati dva tjedna na Bahamima ili dva sata nekog muzeja u Londonu, ne bih sekunde dvojio. Tako da je svaki odlazak na more s djevojkom zapravo kompromis - može ako je to neki povijesno bogat grad. Cvrljit se na suncu mogu i na Dravi, jednaku boju dobijem... s tim što je Drava u prednosti zbog picigina.