Centralni križ na Aninom groblju vlasnik Kožare B. Gillming dao je postaviti 1857. g.
Datum objave: 30. listopada, 2023.
Ovih dana, ususret Danu Svih svetih i Dušnom danu, na svim se grobljima
užurbano čiste, cvijećem kite i svijećama osvjetljavaju grobovi naših predaka.
Posljednja su počivališta našega grada raspršena diljem svih gradskih četvrti i
možemo reći da svaki firtl ima svoje groblje.
Kao i grad koji unatoč svojoj naseljenosti od najstarijih
prapovijesnih i rimskih vremena nema zgradu stariju od tristotinjak godina, tako
i najstarija sačuvana gradska groblja nisu starija od tri stoljeća, a mnoga su i
puno mlađa. Prva su groblja bila podignuta uz crkve. U crkvenim su se kriptama
pokapali svećenici i redovnici te plemstvo i bogatiji građani, a ostali građani
u grobovima iskopanim oko crkava. S vremenom su, zbog higijenskih razloga,
pokopi u crkvenim kriptama bili zabranjeni pa su i crkveni velikodostojnici,
plemići i bogataši morali biti pokapani u zemlju unutar već formiranih groblja.
Prvo je gornjogradsko groblje bilo formirano oko barokne crkve sv. Petra i
Pavla, na mjestu današnjeg Trga pape Ivana Pavla II., a 1740-ih zbog učestalih
epidemija kuge formirano je novo groblje, tada daleko izvan grada, današnje
Groblje svete Ane. Na tom je groblju ubrzo bila sagrađena i barokna grobljanska
crkva posvećena svetoj Ani po kojoj gornjogradsko groblje i danas nosi ime. Na
tome je groblju 1857. godine postavljen monumentalni centralni križ izrađen od
ružičastog, šikloškog, kamena. Križ je dao postaviti ugledni osječki građanin
Bartolomej Gillming, vlasnik Kožare u Osijeku i jedan od najbogatijih Osječana
onoga doba. Njegove inicijale možemo vidjeti u željeznoj ogradi stubišta njegove
kuće u Strossmayerovoj ulici, koju je kasnije naslijedio Ladislav Gillming, a
nakon njega, ženskom nasljednom linijom, obitelj Knobloch.
I danas
svatko od nas nakon što obiđe grobove svojih predaka, prijatelja i znanaca na
kraju obilaska pod ovim križem zapali svijeću za duše pokojnika čije posljednje
počivalište nismo stigli obići ili pronaći, te za one koji počivaju na drugim
grobljima u gradu, diljem zemlje i svijeta. Gornjogradsko Groblje svete Ane
uvršteno je 2018. godinu na listu europskih povijesnih groblja - ASCE
(Association of Significant Cemeteries of Europe) čija je misija promicanje i
podizanje svijesti o važnosti i vrijednosti značajnih europskih groblja kao
jednog od temelja kulturne baštine, povijesti i umjetnosti.
Među
najstarija gradska groblja u Osijeku svakako ubrajamo tvrđavsko groblje,
Novogradsko groblje, koje je danas degradirano nazivom “kod OLT-a”. Donjogradsko
groblje također je, kao i ono u Gornjem gradu, prvobitno nastalo na onodobnom
rubu, a današnjem središtu Donjega grada, na Trgu bana Josipa Jelačića, uz
najstariju donjogradsku baroknu crkvu Snježne Gospe, nakon čijeg je rušenja
1895. podignuta današnja neogotička crkva. Groblje je zatim preseljeno na kraj
grada, uz Pakao, gdje se unutar jedne cjeline groblje neformalno dijeli na
zapadni - katolički i istočni - pravoslavni dio unutar kojeg su u razdoblju
historicizma sagrađene po jedna katolička i pravoslavna grobna kapela.
Koliko možemo saznati iz ljetopisa triju osječkih samostana-
isusovačkog, franjevačkog i kapucinskog - u dalekoj se prošlosti Danu Svih
svetih nije pridavala osobito velika pozornost. Jednako tako se u prošlosti u
Osijeku nije pridavala osobita pozornost ni izgledu groblja, što i danas
osjetimo kada preskačemo preko grobnih ploča na putu prema grobovima
pozicioniranim izvan glavnih staza.
VOĆKAMA NIJE MJESTO NA GROBLJU
U kronici donjogradske župne crkve, stanje groblja 1936. opisano je ovako:
“Donjogradsko groblje više je slično voćnjaku, nego li groblju. Svatko smatra,
da je grobno mjesto, gdje mu leži pokojnik, njegovo vlasništvo, pa može posaditi
štogod hoće. I tako mjesto cvijeća ili ukrasnog grma, krasi grob po koja
breskva, šljiva ili orah. Tome se moralo učiniti kraj. Pozvani su župljani da
urede svoje grobove i voćke iskrče. Bilo je protesta, ali nije koristilo. Neki
su molili da se voćke ostave do jeseni, jer se pokazuje dobar urod. Ali crkveni
odbor nije popustio…. U buduće dozvoljava se sađenje ukrasnog drveća i grmova,
koji odgovaraju svetosti mjesta.”