Nedaleko od glavnog osječkog trga, u nekadašnjoj Njemačkoj, a danas Pejačevićevoj ulici, nakon samostojeće katnice župnog dvora nalazi se dugačka prizemnica s kolnim ulazom i visokim četveroslijevnim krovom. Kuća je sredinom 19. stoljeća bila u vlasništvu Franje Dragutina Jande, a dvorište joj je dosezalo do Ulice svete Ane. Danas se na mjestu stražnjeg Jandina dvorišta nalazi dvokatna prigradnja bivše Osnovne škole “Ivan Goran Kovačić”, odnosno prije Drugog svjetskog rata Pučke škole svete Ane, u građanstvu zvane Anina škola. Škola je nakon osamostaljenja Republike Hrvatske ponovo dobila svoje staro, među Osječanima uvriježeno, ime Sveta Ana.

Ova vrlo stara prizemnica s neuobičajenim krovom u Pejačevićevoj ulici u vlasništvu obitelji Janda ostala je sve do kraja 19. stoljeća, kada je od Jandinih nasljednika prešla u vlasništvo slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, u čijem je vlasništvu bila i poslije.

Kuća je u 19. stoljeću bila poznata i kao gostionica K zlatnom bunaru, a osim za okrjepu jelom i pićem služila je i kao umjetničko sjedište. Još dok je kuća bila u Jandinu vlasništvu, u toj je slavnoj gostionici, od kolovoza 1866., dok je osječko kazalište bilo u završnoj fazi gradnje, narudžbe za svoje slike primao poznati putujući slikar, portretist, Franjo Giffinger. U prosincu iste godine na istoj se adresi u istim osječkim novinama oglašava i akademski umjetnik iz Pečuha Sigmund Nachod, koji se oglašava kao portretist i slikar historijskih scena u ulju i akvarelu i u svim veličinama. Svoje je umjetnine izlagao u knjižari Karla Lehmanna, a djela su mu se odlikovala finoćom poteza, živim koloritom i frapantnom sličnošću s modelima.

Osobito je zanimljiv podatak da je u kući Janda krajem 19. stoljeća djelovala i osječka Košaračka škola. Ta specifična obrtnička škola svoje je izvrsne raznorodne proizvode izlagala 1889. na velikoj Gospodarskoj izložbi u osječkom Gradskom vrtu, gdje je imala svoj veliki štand unutar jednog od izložbenih paviljona. Proizvodi su bili posloženi pod hrvatskim, a ne, kako je tada bilo u Osijeku ustaljeno, njemačkim, natpisom Košaračka škola. Izlaganje na osječkoj Gospodarskoj izložbi ostalo je trajno zabilježeno objektivom osječkog fotografa Georga Knittela, a više se fotografija te izložbe čuva u Zbirci fotografija Muzeja Slavonije u Osijeku. Uspješnost osječke Košaračke škole okrunjena je izlaganjem 15 učeničkih radova na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. Koliko su bili vrijedni ti radovi osječke Košaračke škole, svjedoči i zamolba Odbora Hrvatskog pedagoškog književnog zbora u Zagrebu, koje je te pariške izloške zatražilo za fundus Školskog muzeja u Zagrebu, današnjeg Hrvatskog školskog muzeja, koji je svečano otvoren 19. kolovoza 1901. u povodu tridesete obljetnice djelovanja Hrvatskog pedagoškog književnog zbora, utemeljenog 1871. u Zagrebu. Dio te slavne kolekcije minijaturnih primjeraka namještaja, visine 12 centimetara, izložen je u stalnom postavu Hrvatskog školskog muzeja, s naznakom da je u Muzej pristigao kao dar Poglavarstva grada Osijeka 1901. godine. Ti su učenički radovi nastali 1898. pod mentorstvom učitelja Antuna Martića.

OGLAS SLIKARA FRANJE GIFFINGERA

Oglas slikara Franje Giffingera u osječkim novinama Esseker Lokalblatt und Landbote u kolovozu 1866., u prijevodu povjesničara umjetnosti Ota Švajcera, glasi: “Franjo Giffinger slikar portreta i historija. Na mojem proputovanju slobodan sam upozoriti poštovanu publiku na moju umjetnost u slikanju portreta, te umoljavam one koji su voljni dati se od mene slikati, da me što prije počaste svojim narudžbama. Ja sam, nažalost, rođen gluhonijem, pitomac Bečke slikarske akademije, gdje se nalazi od mene uljem naslikani vlastiti portret, koji se kao veoma uspjeli čuva u galeriji akademije. Slikam u ulju u svim veličinama i mogu dati jamstvo, da će po meni izrađeni portreti odgovarati svim zahtjevima umjetnosti i sličnosti. Narudžbe se primaju prije podne do 12 sati i poslije podne od 2 do 5 sati. Stan: u gostionici k Zlatnom bunaru, Njemačka ulica, Gornji grad.”