Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kuća Radoslava Franjetića: Do nadogradnje u stilu secesije nije došlo
Datum objave: 21. lipnja, 2021.

Visokoprizemna uglovnica sagrađena početkom 18. stoljeća na uglu današnje Bösendorferove i Fakultetske ulice pripadala je 1712. izvjesnom gospodinu Levenu, nakon čega ju je kupio Ivan Gašpar Müller, a nakon njegove smrti, ženidbom Müllerove udovice, vlasnik kuće postao je stolar Andrija Köpp. Kuću su kasnije naslijedile kćeri Ivana Gašpara Müllera, Terezija i Suzana. Toj su kući pripadala i tri jutra oranica na području današnjega Novog grada neposredno iza vrta gradske bolnice, u kojoj je nakon preseljenja bolnice u novu zgradu u Donjem gradu smješteno osječko ubožište. Kuća je zatim kupnjom postala vlasništvo građanina Niedermayera, nakon njega kuću je kupila gospođa Lindinger, a pred kraj 18. stoljeća Josip Fabnik. Nakon smrti Josipa Fabnika njegova se udovica udala za Franza Svobodu koji je ženidbom postao novi vlasnik kuće. U popisu vlasnika kuća iz 1863. kao vlasnik kuće naveden je Franz Wagner, a pred kraj 19. stoljeća kao vlasnik kuće naveden je njegov sin, osječki odvjetnik Ignatz Wagner.

Godine 1910. kuću je od Wagnerovih kupio inženjer Radoslav Franjetić koji je novostečenu nekretninu odmah odlučio modernizirati. Visokoprizemnu baroknu uglovnicu jednostavnog pročelja kanio je nadograditi za jedan kat, a projektiranje nadogradnje povjerio je osječkom graditelju Anti Slavičeku. Slaviček je već 2. prosinca 1910. imao pripremljenu svu potrebnu nacrtnu dokumentaciju za preinake i nadogradnju kuće u stilu secesije, no unatoč tome do nadogradnje nikada nije došlo. Izvorno je kuća imala sedam soba od kojih je glavni salon bio najveća prostorija u kući s pogledom na onodobnu Patkinu ulicu. Mali salon bio je s pogledom, kroz hodnik, na dvorište kao i prostrana biblioteka. Nadalje, u kući su bile zimska i ljetna kuhinja, soba za služinčad, zahod, kupaonica te predsoblje i hodnik. Slaviček je nadogradnju zamislio tako što je u prizemlju trebao ostati neznatno izmijenjen prostorni raspored kuće, a na katu bi nastala dva prostrana stana, četverosobni i peterosobni s pripadajućim nusprostorijama koje bi služile za iznajmljivanje. Kako bi realizirao novo secesijsko pročelje, Slaviček je planirao pojedine stare prozore zazidati, a neke od njih i suziti te povisiti. Dvorišno pročelje zamislio je nalik na ono u kući Povischil, koju je projektirao u secesijskom nizu u današnjoj Europskoj aveniji, kao široku zastakljenu plohu kroz koju bi tijekom cijeloga dana s južne strane dopirala sunčeva svjetlost duboko u dubinu stana. Slaviček se potrudio i stari haustor modernizirati u duhu novoga vremena te je projektom zamislio stiliziranu geometrijski oblikovanu dekoraciju, također u duhu secesije.



ING. FRANJETIĆ - ČUVAR BAŠTINE


Inženjer Rudolf Sigismund/Radoslav Franjetić rođen je 26. veljače 1881. u Gradiški, a u Osijeku je završio Veliku kraljevsku realnu gimnaziju. Nakon mature otišao je na studij u Budimpeštu gdje je 1904. diplomirao na Politehnici. Sljedeće se godine, 7. listopada 1905., kao dvadesetčetverogodišnjak, oženio sedamnaestogodišnjom Štefanijom Hölbling, kćerkom osječkog, tvrđavskog, knjižara i nakladnika Ferde Hölblinga. Osim predanosti svome inženjerskom poslu, jako se zanimao za povijest i arheologiju našega kraja tako da je, Dekretom Vlade, bio imenovan konzervatorom zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetničkih i povijesnih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u razdoblju od 1911. do 1920. godine. Zahvaljujući njegovoj posvećenosti starinama, u različitim se zbirkama Muzeja Slavonije čuvaju brojni značajni kulturno-povijesni dokumenti, publikacije i fotografije iz prošlih vremena koje nose žig biblioteke ovog neumornog čuvara baštine. Radoslav Franjetić u Osijeku je bio kraljevski mjernik, a imao je i projektantsku tvrtku koja se bavila geodetskim poslovima. Njegova je tvrtka, među ostalim, sudjelovala na utvrđivanju novouspostavljenih državnih granica nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Radoslav Franjetić umro je 6. ožujka 1959. u Zagrebu, u 79. godini, a supruga Štefanija Franjetić rođena Hölbling 19. studenoga 1966. te su oboje pokopani na zagrebačkom groblju Mirogoj.

ING. FRANJETIĆ - ČUVAR BAŠTINE

Inženjer Rudolf Sigismund/Radoslav Franjetić rođen je 26. veljače 1881. u Gradiški, a u Osijeku je završio Veliku kraljevsku realnu gimnaziju. Nakon mature otišao je na studij u Budimpeštu gdje je 1904. diplomirao na Politehnici. Sljedeće se godine, 7. listopada 1905., kao dvadesetčetverogodišnjak, oženio sedamnaestogodišnjom Štefanijom Hölbling, kćerkom osječkog, tvrđavskog, knjižara i nakladnika Ferde Hölblinga. Osim predanosti svome inženjerskom poslu, jako se zanimao za povijest i arheologiju našega kraja tako da je, Dekretom Vlade, bio imenovan konzervatorom zemaljskog povjerenstva za čuvanje umjetničkih i povijesnih spomenika u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji u razdoblju od 1911. do 1920. godine. Zahvaljujući njegovoj posvećenosti starinama, u različitim se zbirkama Muzeja Slavonije čuvaju brojni značajni kulturno-povijesni dokumenti, publikacije i fotografije iz prošlih vremena koje nose žig biblioteke ovog neumornog čuvara baštine. Radoslav Franjetić u Osijeku je bio kraljevski mjernik, a imao je i projektantsku tvrtku koja se bavila geodetskim poslovima. Njegova je tvrtka, među ostalim, sudjelovala na utvrđivanju novouspostavljenih državnih granica nakon raspada Austro-Ugarske Monarhije. Radoslav Franjetić umro je 6. ožujka 1959. u Zagrebu, u 79. godini, a supruga Štefanija Franjetić rođena Hölbling 19. studenoga 1966. te su oboje pokopani na zagrebačkom groblju Mirogoj.