Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kuća Muža: Dom obitelji ravnatelja bolnice u Osijeku
Datum objave: 3. svibnja, 2021.

Kuća osječkog liječnika i ravnatelja osječke bolnice, dr. Alfonsa Muže, u onodobnoj Kolodvorskoj, a sadašnjoj Radićevoj ulici u Gornjem gradu, nastala je na neobičan način. Naime, veliki plac na uglu Kolodvorske ulice i Žitnog, danas Gajeva, trga kupila je od Poglavarstva Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka osječka graditeljska tvrtka čiji su suvlasnici bili mladi arhitekt Adalbert Bauer i graditelj Pavao Wranka. Javna dražba za prodaju gradilišta površine od gotovo 200 kvadrata održala se 17. rujna 1901. Gradski kombinirani odbor predložio je gradskom zastupstvu neka prihvati ponudu tvrtke Bauer & Wranka, koja je nudila pet kruna po kvadratu, uz obvezu da oba pročelja, prema Žitnom trgu i Kolodvorskoj ulici, potpuno priključeno izgrade kao jednokatnicu.

Sredinom sljedeće godine ista je graditeljska tvrtka 74 kvadrata tog gradilišta prodala dr. Alfonsu Muži i njegovoj supruzi Malvini za 400 kruna. Pročelje te jednokatne ugrađene secesijske kuće oblikovano je jednako kao i uglovnica, a jednako izgledaju i metalne secesijski stilizirane vratnice kućnih vrata. Kuća je u kasnijem razdoblju dograđena, ali se prilikom oblikovanja pročelja vodilo računa o izgledu cjeline pa je secesijska štuko dekoracija protegnuta i na dograđenu etažu. Tom je prilikom, sukladno s onodobnim propisima, i zabatni zid, koji je stršao nad susjednom jednokatnicom, bio primjereno dekoriran. Projektant kuće Muža bio je osječki arhitekt Adalbert Bauer, a gradio ju je njegov poslovni partner, osječki graditelj Pavao Wranka.

Dr. Alfons Muža bio je osječki liječnik, gradski fizik, koji je 20. travnja 1899. od Zemaljske vlade u Zagrebu imenovan ravnateljem opće, javne i zakladne bolnice - Huttler-Kollhoffer-Monspergerove bolnice u Osijeku. Ostalo je malo poznato da se uz njegovo ime veže čin balzamiranja tijela biskupa Bosansko-srijemske biskupije Josipa Jurja Strossmayera. Iz osječkih dnevnih novina Narodna doznajemo niz detalja vezanih uz postupak balzamiranja biskupova tijela. S obzirom na to da je dr. Wickerhauser bio spriječen, za potrebe balzamiranja pozvan je iz Osijeka dr. Muža, koji je proces započeo već sljedećeg dana od biskupove smrti uz asistenciju dr. Labaša iz Đakova. Proces balzamiranja počeo je prijepodne 10. travnja 1905., pri čemu je prvo bio izvađen biskupov mozak, a zatim i svi drugi meki dijelovi tijela, uključujući i srce, koji su bili pokopani u obiteljsku grobnicu biskupovih roditelja na đakovačkom groblju. Novine nisu propustile naglasiti da se ti dijelovi tijela inače spaljuju, ali s obzirom na to da se radilo o svećeniku, od kremiranja tih ostataka se odustalo. U ravnateljskom mandatu dr. Muže u osječkoj je bolnici, među ostalima, bio zaposlen i mladi dr. Vatroslav Florschütz, na čije je inzistiranje dr. Muža kao ravnatelj bolnice nabavio generator za proizvodnju električne energije unutar bolnice, čime je bolnica dobila i električno osvjetljenje. Plinske su lampe zamijenjene električnim žaruljama i u operacijskim dvoranama, čime su znatno olakšani noćni operativni zahvati, a zatim je slijedila nabava autoklava i druge moderne opreme.

Dr. Alfons Muža rođen je 1860. u Staroj Gradiški, a umro u Osijeku 1940. U braku sa suprugom Malvinom Zuberth, rođenom 1872. u Novom Sadu, imao je kćer Doru i sina Ivana, koji su rođeni 1896. i 1897. u Iloku. Ubrzo zatim obitelj Muža iz Iloka se preselila u Osijek, gdje je 1899. prema odluci Zemaljske vlade Alfons postao ravnatelj jedne od najvećih hrvatskih bolnica.

POKOPANI NA GORNJOGRADSKOM GROBLJU


Arhitekt Bauer rođen je 1872. u Osijeku, gdje je i umro, 1903., te je pokopan na gornjogradskom Aninom groblju. U Osijek se vratio 1896. kao bečki tehnički abiturijent postavljen za pomoćnika arhitektu Richardu Jordanu angažiranom na izgradnji gornjogradske župne crkve sv. Petra i Pavla. S istim je poslovnim zadatkom, zbog rada na istoj osječkoj crkvi, iz Poljske u Osijek stigao i graditelj Pavao Wranka, koji je živio od 1863. do 1927., te je također pokopan na istom osječkom groblju, koje odnedavno ima međunarodno priznati status povijesnog groblja.