Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
U stanovima i danas žive potomci prvih vlasnica
Datum objave: 26. travnja, 2021.

U rezidencijalnoj stambenoj zoni planiranoj još u vrijeme secesije, a sagrađenoj u razdoblju između dva svjetska rata, nastalo je nekoliko ulica u kojima se isprepleću nizovi jednokatnih vila s vrtovima i ulični nizovi jednokatnih i dvokatnih kuća od kojih mnoge imaju vidljive elemente stilskog razdoblja art deco. Jedna od njih, danas na južnoj strani Parka kneza Branimira, decentna je dvokatna ugrađena kuća koju je Ethel Mann, rođena Šeper, kao udovica dala podići svojim kćerima Felicitas Stepansky i Etti Schmidt. U toj kući koja ima tri vrlo velika stana i danas žive potomci Ethel Mann i u njoj brižno čuvaju naslijeđeno obiteljsko blago i koja nam svjedoči o životu više vrlo značajnih osječkih obitelji.


Kuću je projektirala tvrtka Dlouhy i Fulla, što nimalo ne iznenađuje jer je graditelj Franjo Dlouhy bio kućni prijatelj i vjenčani kum direktoru osječke podružnice Osiguravajuće banke "Slavija" i višegodišnjem tajniku Rotary Cluba Osijek Vjenceslavu Štepanskom, koji je oženio Felicitas Mann, kćer austrijskog kapetana Josefa Manna i Ethel Mann, rođene Šeper de Első Eőr. Mannovi su se vjenčali u Osijeku 15. listopada 1903. i odmah su se odselili u Innsbruck, gdje su im se rodile dvije kćeri - Felicitas, udana Stepansky, i Etta, udana Schmidt. Zbog prekomande obitelj se uoči Prvog svjetskog rata preselila u Krakow iz kojeg se Ethel s kćerima, i svim stvarima, vratila u Osijek nakon što joj je suprug poginuo u ratu u veljači 1915. godine. Nakon povratka u Osijek, u obitelji Šeper, koja je bili vlasnica velike osječke pivovare utemeljene 1856. godine i brojnih nekretnina, dobila je potporu roditelja i svojim kćerima i sebi sagradila dvokatnicu s tri stana. U prizemnom stanu, koji je nešto manji od onih na prvom i drugom katu zbog velikog kolnog ulaza u kuću, stanovala je naručiteljica Ethel, dok su kćeri s obiteljima stanovale na gornjim dvjema etažama. Građevinska je dozvola za izgradnju kuće izdana 1932., a uporabna dozvola sljedeće, 1933. godine. U vrijeme izgradnje kuća Stepansky-Schmidt bila je druga kuća koja se gradila u ovome uličnom nizu. U vrijeme ishođenja građevne dozvole upravo je uporabnu dozvolu dobila obitelj Grubić za svoju dvokatnu stambenu najamnu kuću, a u isto vrijeme kada i ova kuća gradila se uglovnica Schäffer na uglu s današnjom Keršovanijevom ulicom. Ove tri novosagrađene dvokatnice, među kojima je bilo po jedno neizgrađeno građevinsko zemljište, zabilježene su i na nekoliko fotografija gdje se vidi njihov izgled u dijelu grada koji je tek bio u izgradnji. Na tavanu kuće do danas je sačuvan veliki metalni bazen, omotan izolacijom, u koji se drvenim koritima, opšivenim limom i postavljenim po tavanskim gredama, ulijevala kišnica koja je korištena kao tehnička voda za ispiranje zahoda u stanovima i za pranje rublja u veškuhinji smještenoj u podrumu kuće.

Zanimljivo je da su donedavno u ovoj kući živjele dvije, od tri, kćeri Vjenceslava i Felicitas Stepansky, unuke Ethel i Josefa Manna i praunuke Šeperovih, prof. Ljiljana Sudić i Cvijeta Puljić. U još uvijek, uglavnom, izvorno namještenim i opremljenim stanovima i danas žive njihova djeca i njihovi potomci.
PRIČA O SECESIJSKOJ BLAGOVAONICI

Za razliku od stanova na prvom i drugom katu koji su i danas uglavnom sačuvali originalni izgled interijera, stan u prizemlju je nakon Drugog svjetskog rata bio nacionaliziran, pa je namještaj naručiteljica kuće, Ethel Mann, spremila na tavan gdje je bio sve dok dr. Danica Pinterović nije namolila obitelj da prekrasna secesijska blagovaonica, koja je bila miraz Ethel Mann, rođenoj Šeper, a nastala je u osječkoj tvornici pokućstva Povischil & Kaiser, završi u Muzeju Slavonije. Tako je blagovaonica koja je nastala u Osijeku 1903., iste godine preseljena u Innsbruck, a zatim u Krakow, da bi 1915., u vrtlogu Prvog svjetskog rata, bila vraćena u mjesto nastanka Osijek, gdje je nakon deložacije na tavan, nakon Drugog svjetskog rata, napokon pronašla svoje mjesto pod muzejskim krovom gdje priča neobičnu priču o svom nastanku i putovanju te čuva uspomenu na mnoge osječke ugledne obitelji koje su međusobno bile čvrsto isprepletene i jako dobro povezane.