Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Mreža kanala osječke tvrđave prvi put na planu grada 1734. godine
Datum objave: 8. ožujka, 2021.

Struktura vodovodne i kanalizacijske mreže osječke tvrđave prvi se put javlja na planu grada iz 1734. godine, na kojemu se vidi da su s istočne i zapadne strane baroknog kužnog pila, najveće barokne skulpture u Hrvatskoj, sagrađena dva kvadratna zdenca većih dimenzija. Na planu je vidljivo da su zdenci kanalima spojeni s glavnim kanalom, koji od zapadnog ugla Generalata vodi sve do novog Eugenova bastiona, na čelu kojega još nije bilo vodotornja, sve do korita Drave.

Proširena mreža kanala vidljiva je na planu Tvrđe iz 1747., na kojemu se vidi kako je istočni zdenac tada bio spojen s još jednim kanalom, koji vodi koso prema istočnom uglu Generalata, a zatim teče ravno, pod današnjom Bösendorferovom ulicom, do današnje Fakultetske ulice, kojom koso vodi k sjeverozapadu i zakreće prema zapadu, kako bi se, između I., Karlova, i II., Inocentova, bastiona spojio s velikim kanalom koji teče oko cijele tvrđave. Na planu se ponovo javlja i kanal od Gornje oružane, u kojoj je danas franjevački samostan.

Tek se na katastarskom planu Tvrđe iz 1861. jasno može razaznati cijela mreža vodovodnih i kanalizacijskih kanala. Glavni vodovodni kanali na tom se planu podudaraju s trasom koju smo pratili od početka i sredine 18. stoljeća, ali vidimo da je vodovodna trasa u međuvremenu proširena do Vojne bolnice u zapadnom dijelu Tvrđe. Također je jasno naznačen dotok vode od rijeke Drave, preko vodotornja, uz opskrbničku zgradu kroz Eugenov bastion te pokraj zapadne bočne strane Generalata prema glavnim gradskim fontanama, koje su naznačene konturama tlocrtni oblik kojih imaju i danas. Za razliku od širokih vodovodnih kanala koji su do 1861. opskrbljivali dvije fontane i dvije pumpe na glavnom gradskom trgu te vojnu bolnicu, sustav kanala otpadnih voda pokrivao je sve tvrđavske blokove i na njega su bile pripojene sve vojne zgrade od Generalata do vojarni te manji broj građanskih kuća.

Velika rekonstrukcija kanalske mreže unutar Tvrđe odvijala se od 1859. do 1862., kada su na novosagrađenu kanalsku mrežu pripojene sve vojne i građanske kuće. Tom je rekonstrukcijom funkcionalno povezana mreža kanala unutar blokova kuća te konstatirano stanje starih kanalizacijskih trasa, od kojih su mnoge s vremenom postale zapuštene, zarušene i izvan funkcije. Tim proširenjem i velikom rekonstrukcijom kanalske mreže bila je znatno podignuta i razina higijene, a dijelu vojnih zgrada, uključujući i Vojnu bolnicu, prigrađeni su aneksi sa suvremenim toaletima. Moderni zahodi tada su uvedeni i u vojarne te u Generalat, gdje su provedene rekonstrukcije unutar starih sanitarnih prostora. Do 1877. na sva četiri ugla glavnog tvrđavskog trga bila je postavljena po jedna pumpa za vodu izvedena od ružičastog šikloškog kamena, od kojih su danas ostale sačuvane samo dvije, smještene za uglovima južne strane trga. U to su vrijeme i obje barokne fontane zbog dotrajalosti bile zamijenjene novima, koje i danas, nedavno restaurirane, krase trg i šumom vode osvježavaju duh prošlosti.

RADOVI NA PODZEMNOJ INFRASTRUKTURI


Nedavno započeti opsežni radovi na zamjeni kompletne podzemne infrastrukture i popločenja Tvrđe na vidjelo su donijeli, ali i potpuno devastirali, svedeni kanal nastao sredinom 18. stoljeća. Riječ je o kanalu zidanom pečenom opekom formata 7 x 31 x 15 cm, koji je sveden bačvastim svodom. Taj se format cigle proizvodio na području Habsburške Monarhije tijekom kasnobaroknog razdoblja i odgovara vremenu kada je građen taj podzemni odvodni kanal. Nekoliko primjeraka baroknih opeka kojima je bio građen taj, danas nepostojeći, kanal pohranjen je u Zbirci arhitekture i urbane opreme Muzeja Slavonije, gdje će trajno svjedočiti o nestaloj i inače nevidljivoj gradskoj infrastrukturi, koja se svakih stotinjak godina mijenja kako bi nam život učinila lakšim, praktičnijim i boljim.