Što južnije to tužnije – kaže naš pametni narod i uglavnom je u pravu. Međutim, Grčka nije toliko tužna, iako se ondje čovjek često osjeća kao da je "u Budva" ili u Našicama. Puno je naroda koji danonoćno "kafeniše", malo radi ili po potrebi, a netradicionalne i neke nove Grkinje u minjacima se šepure krcatim ulicama.

Gdjegdje u večernjim satima može se sresti i poneka dama noći, uglavnom uz smilje i bosilje pokraj poznatih diskoklubova i kafića, a znaju iskočiti i iz granja oleandra ili nekog drugog lijepog a otrovnog cvijeća. Kako sam doznao, tarifa je individualna (i prilagođena ekonomskoj krizi), a kreće od dvadeset eura, za lakše oblike spontanih druženja!? Kada su čule da sam iz Hrvatske, kažu da posebno cijene, alal meni, goste s Balkana. A onda se gasi svjetlo!

Oblačno sam jutro umorno proveo uz ouzo, mutno alkoholno piće s anisom koje se miješa s vodom, pa izgleda bijelo poput mlijeka. Tako mnogi Solunjani počinju dan. Oni svoj grad zovu Tesaloniki, prema imenu polusestre Aleksandra Makedonskog, a još je jedna slavna osoba rođena u drugom po veličini gradu Grčke - osnivač moderne turske države, čiji trnoviti životni put zna svaka Turkinja i Turčin, Kemal Ataturk. U hrvatskom se jeziku grad naziva Solun, a ne bih se iznenadio kada bi vrli jezikoslovci i to promijenili, kao što su promijenili imena ukrajinskih gradova (Kijev je postao Kijiv, Lavov - Ljviv, Ivanofrankovsk - Ivanofrankivsk...) i nikoga nije briga zbog lomljenja jezika. Glavni je to grad grčke pokrajine Središnja Makedonija, a počasno mjesto na korzu pripada osvajaču Aleksandru Velikom. Najpoznatiji simbol grada je Bijela kula, izgrađena u vrijeme Sulejmana Veličanstvenog, a vrijedi posjetiti i crkvu gradskog zaštitnika, svetog Dimitrija, te solunsku Aju Sofiju (Svetu mudrost). S Grcima ne treba raspravljati oko dvije stvari, bivše jugoslavenske republike Makedonije, koja se sada naziva Sjevernom Makedonijom (i jako je blizu, prijeđeš Đevđeliju i već si u Skoplju), i o spolnoj orijentaciji Aleksandra Velikog, koja je zorno prikazana u izuzetno gledanom filmu! Naravno da je to nebitno i možda povijesno točno, ali bolje je prešutjeti svoje mišljenje i uživati u suncu, hrani i moru. A mene uvijek povuče ta problematika naše južne braće Makedonaca, pa se razvežem kao singerica i gotovo izazovem međunarodni škandal! Nemojte biti poput mene.

Solun je vruć grad, ljetne temperature su strašne, sva sreća pa se na nešto više od šezdesetak minuta udaljenosti nalazi poluotok Halkidiki s izvrsnim plažama i plažicama koje uglavnom "nastanjuju" naši susjedi Srbi. Zapravo, grčki se na Halkidikiju uopće ne čuje, samo srpski. Razgovarao sam s Nišlijama, koji obožavaju Makarsku, a sljedeće bi godine k nama na more. Tradicionalno, u vrijeme Juge, iz Beograda se u shopping i na terevenke i za Dan žena putovalo u Solun, baš kao što se kod nas za iste fešte putovalo u Trst.



Tamo su padale prve ljubavi, poljupci, a i poneki kilogram pržene kave i donjeg rublja jer su Grci poznati kao pravi meraklije, koji "znaju" s novcem, o čemu svjedoči nedavna prošlost, kad su ih spašavale sve zemlje EU-a da bi si oni isplaćivali 13. plaću i mirovinu. Svi zaposleni i umirovljenici od države dobiju plaćeni šestodnevni godišnji, za koji država izdvaja do 1200 eura po osobi. Na najnižu propisanu mirovinu, 490 eura za 35 godina staža, isplaćuje se solidarni dodatak od 30 do 230 eura. U Grčkoj se rijetko plaća porez i to se slabo kontrolira, a kada bi se dogodila fiskalizacija, Grčka bi bankrotirala kao Argentina. Na slabije kontrole poreza mogla bi se ugledati i Hrvatska, ne moramo u svemu biti prvi,a naši bi porezni inspektori mogli više "kafenisati" nego hodati okolo s aktovkama i pisati kazne! I Solun ima svoju crvenu četvrt, Ladakika, prepuna je barova i restorana i tamo svatko nađe ono što dugo traži, ali skuplje nego iza grana oleandra jer Chanel 5 košta!

Solun ima malo nebodera, s okolnim naseljima ima 1,6 milijuna ljudi, koji svako jutro na terasama kafića osim ouza ispijaju kavu i komentiraju novine. Svašta bi komentirali kada bi u svojem izdanju pročitali današnje izdanje Putničkih svaštarija. Dok tradicionalni Grci ispijaju kavu, tradicionalne žene uglavnom rade. Tako je to još iz turskih vremena, pa zašto bi to mijenjali kad je O.K.! Svaka kriza dođe i prođe, samo da je prijatelja, vina i lijepih žena. A čini mi se da je svega toga sve manje i manje!