Kolumne
Pod reflektorom Piše: Milivoj Pašiček
Tuče sve više, čovjek nemoćan
Datum objave: 11. lipnja, 2022.

Čovjek je prirodi zadao već silne udarce svojom pohlepom, nebrigom i neodgovornošću, a još nije naučio da priroda zna itekako žestoko uzvratiti. Čovječanstvo trpi uragane, suše, poplave i druge prirodne katastrofe koje su, primjerice u 2020. godini, nanijele čak 210 milijardi dolara šteta diljem planeta. A sada je počela udarati i tuča, tako krupna kakva se ne pamti, i nekad je bila nezamisliva. Stručnjaci daju još crnje prognoze - tuča će u budućnosti imati sve veća zrna, ako te opasne grude uopće još zrnima možemo zvati.



Rastu globalne temperature, a s njima će rasti i količina vlage u atmosferi. Struka kaže da se sve to događa zato što topliji zrak može apsorbirati veće količine vlage bez kondenzacije. A brojke su već danas zapanjujuće, jer je ukupna masa atmosfere 5600 bilijuna tona, a ukupna masa vodene pare u atmosferi 146 bilijuna tona, i to u bilo koje vrijeme. U atmosferi voda se zadržava prosječno 11 dana prije negoli padne na zemlju kao oborina, a samo u jednoj godini padne oko 5000 bilijuna tona. U svakom trenutku u atmosferi je toliko vode da bi mogla površinu Zemlje pokriti vodenim slojem debljine 2,5 centimetara. A kada je o tuči riječ, bit će je sve više, upozoravaju stručnjaci, i to gruda koje pripadaju skupini najopasnijih proizvoda vremena. Promjer većine zrna tuče uglavnom je bio manji od 2,5 centimetra, ali pojedina zrna mogu dosegnuti veličinu teniske loptice, a katkad mogu biti veća. Do sada je poznat primjer divovskog komada tuče koji je pao u rujnu 1970., u Kanzasu. Promjer mu je bio 43 centimetra, a težio je 0,75 kilograma.

ZVONJAVOM NA OBLAKE


A nakon što sve veće grude tuče unište i porazbijaju sve oko nas, razumljivo je da se dižu tenzije oko toga može li se čovjek i kako obraniti, iako bi se mnogi dosadašnji napori mogli svesti u onu čuvenu Alberta Einsteina: "I dalje ne znamo ni tisućiti dio od jedan posto onoga što nam priroda pokazuje". U tom kontekstu valja možda i promatrati ostrašćenu raspravu koja se u nas, ali i u svijetu, podiže svaki put kad tuča u svom pohodu opustoši neki kraj, pa se pokušavaju dati odgovori na to kolika je uspješnost operativnog provođenja obrane od tuče, provodi li se uopće, a ako ne provodi - zašto? Podsjetimo kako je u nekim hrvatskim krajevima običaj još od sredine 19. stoljeća da se, kad se nebo smrači, na gradonosne oblake djeluje zvonjavom crkvenih zvona, ili pucnjavom iz mužara. U dolini Neretve zvoni se i danas, danju i noću, dok se ne rastjeraju oblaci. "Samom zvonjavom, širenjem tih valova najvjerojatnije se razbija nešto i odbacuje tu tuču", ustvrdio je nedavno potpredsjednik Hrvatske voćarske zajednice Neven Mataga iz doline Neretve. Inače, najpoznatiji načini borbe protiv tuče uz pomoć sile, odnosno buke, bili su, a negdje su i danas, protugradni topovi i rakete s eksplozivom. Godine 1970. uspostavljen je u nas sustav radarski dirigirane obrane od tuče. "U 50 godina nismo imali nijednu katastrofalnu tuču, a onda smo imali 2021. u Požeštini jednu, i sada u pet županija", upozorio je Zorislav Šubarić, umirovljeni stručnjak za protugradnu obranu. "Mi nismo djelovali ni s jednom raketom, kao ni s generatorima, jer obrana od tuče nije radila". Oglasili su se i iz Udruge raketara Hrvatske i, između ostaloga, ustvrdili kako katastrofalne tuče nisu posljedica "prirodnih procesa dodatno pojačanih prisutnim klimatskim promjenama, kako je priopćeno iz DHMZ-a, nego su posljedica uništavanja i ukidanja obrane od tuče u Republici Hrvatskoj". Tvrde kako se ne poštuje i ne provodi Zakon o sustavu obrane od tuče. Na to je upozorio i zastupnik Davor Dretar te najavio da će Domovinski pokret tražiti hitnu tematsku sjednicu Odbora za poljoprivredu u Hrvatskom saboru.

I dok raketari tvrde kako je obrana od tuče "učinkovita i isplativa djelatnost, da sprječava katastrofalne tuče, smanjuje broj dana s tučom i smanjuje veličinu zrna tuče te da je sadašnja tehnološka i stručna razina obrane od tuče posljedica sustavnog uništavanja sustava obrane od tuče", struka u nas, i po uzorima na koje se poziva u svijetu, baš i ne misli tako. Iz razne papirologije DHMZ-a i njihove analize može se iščitati da operativna obrana od tuče na sadašnjoj tehnološkoj i stručnoj razini u nas nije opravdana i da za ne postoji nijedan znanstveno utemeljen dokaz za opravdanost - nema znanstvenih temelja u recenziranoj i međunarodnoj znanstvenoj literaturi. Nije ni učinkovita, a ni gospodarstveno isplativa. Navodi se i kako svjetska znanstvena i stručna zajednica ne podržava operativnu obranu od tuče, osobito ne na razini nacionalnih meteoroloških službi.

SVE JE NA LOKALCIMA


I Svjetska meteorološka organizacija (WMO), kažu, navodi da operativna obrana od tuče nema opravdano uporište u znanosti i struci te ne postoje direktni i jasni dokazi o njezinoj učinkovitosti i isplativosti. Zanimljivo je i da u EU legislativi obrane od tuče nema ni eksplicitno ni implicitno. Spominje se da se odvija tek sporadično unutar lokalnih zajednica i ne dolazi na naplatu Državnom proračunu. Obrana predstavlja i problem za očuvanje okoliša, jer su nepoznati učinci zagađenja zraka i općenito djelovanje na prirodu. Iz DHMZ-a tvrde kako je trošiti novac na obranu od tuče potpuni gubitak i da je bolje ta sredstva koristiti za nadoknadu šteta od tuča, ali i ulagati u daljnja istraživanja. Zvonjavu crkvenih zvona i pucnjavu iz mužara za rastjerivanje oblaka ne spominju. Nije u njihovoj nadležnosti, a mi se možemo utješiti onom dobrog Alberta Einsteina: "Priroda nam skriva svoje tajne, jer je veličanstvena, a ne zato što je varalica".