Znanstvenici sve češće upozoravaju - loše vijesti preplavljuju svijet i čine ga lošijim. Ljudi ih beskrajno konzumiraju. Jer, znanost je otkrila odavno da je čovjek sklon negativnosti, da ga kritika više utuče negoli ga pohvala osokoli. Svijet je sve zaokupljeniji fenomenom koji s engleskog dolazi pod nazivom kao doomscrolling - po naški prelistavanje ili “skrolanje” u propast.

Ljudi “gutaju” loše vijesti od jutra do kasne večeri, iako znaju da one ne donose radost i zadovoljstvo, a na kraju ni sreću. Ljudi se toliko vežu uz loše vijesti da su znanstvenici utvrdili da zbog toga živimo sa slikom svijeta koja je lošija nego što svijet zapravo jest. A njihova svekolika ljubav prema želji da vide i čuju sve ono što je loše sigurno bi danas šokirala i Sofokla, glasovitog starogrčkog dramatičara, koji davno reče: “Nitko ne voli one koji donose loše vijesti.” No u novije vrijeme sve su to objasnili znanstvenici, pa prof. dr. Maren Urner, koja se bavi ispitivanjem tajni mozga, kaže kako “naš mozak obrađuje negativne riječi brže, bolje i intenzivnije, i zbog toga te osjećaje duže pamtimo.” A suvremeni je čovjek bombardiran vijestima sa svih strana, i to najgorim vijestima koje postaju najbolje za oči i uho, pa tako, nažalost, i za mozak. Pandemije, ratovi, katastrofe, nesreće, svijet preživljavanja, straha, opasnosti i smrti, donose vijesti koje se šire poput opasne zaraze. Društvene mreže i mediji sve to obilno koriste, jer donose “lajkove” i “klikove”, slušanost, gledanost i čitanost. A bujice loših vijesti pravi su otrov za čovjeka koji udara na njegovo mentalno zdravlje.



Struka će reći kako čovjek, koji se sustavno uvaljuje u sve probleme koje mu nanose loše vijesti, zapravo potvrđuje paradoks - u što je više loših vijesti upućen, to se osjeća pripremljenijim, spremnijim na sve prijetnje. I danas pramozak čovjeka sustavno skuplja informacije kako bi se zaštitio od neizvjesnosti, ali suvremena tehnologija osmislila je cijeli niz sustava koji djeluju kao okovi i ne puštaju čovjeka da stane, nego oslobađaju u njemu dopamin, koji ga tjera na još i još zaraznih, loših vijesti. To ima za posljedicu pad razine hormona sreće - serotonina, a čovjek postaje iscrpljen, potišten, napet ili razdražljiv. Javljaju se nesanica, nemir i nemogućnost kontroliranja negativnih misli. Često dolazi do osjećaja dubokog straha, emocionalnog stresa, užasa, ogorčenja i nesigurnosti. Zatim na scenu stupa kortizol - hormon stresa. U umjerenim količinama on u stresnim situacijama održava tijelo bržim i jačim, ali ako je stalno povišen, čini veliku štetu. Vodi k anksioznosti, depresiji i stresu. Znanstveno je dokazana i veza između količine loših vijesti kojima se ljudi hrane i jačine simptoma sličnih posttraumatskom stresnom poremećaju. A da žene slabije podnose veliku količinu loših vijesti od muškaraca, potvrdilo je istraživanje Sveučilišta u Montrealu. Ispitanicima su ponuđene na čitanje crne i loše vijesti o smrti, nesrećama, tragedijama… a s druge strane i neutralne vijesti, nakon čega im je mjerena razina kortizola - hormona stresa. Kod muškaraca je ta razina ostala ista, dok je kod žena porasla. Objašnjenje je da su žene već po prirodi sposobnije detektirati opasnosti za djecu, a to utječe na način na koji reagiraju na stres. Zanimljiv je i eksperiment psihologa koji su utvrdili da će svi oni koji se ujutro “nakljukaju” lošim vijestima u samo tri minute, za šest do osam sati imati 27 posto veću vjerojatnost da im dan završi kao loš. S druge strane, oni koji su čitali optimistične vijesti, koje nude rješenja, u čak 88 posto slučajeva su rekli kako su imali dobar dan.

S britanskog Sveučilišta u Essexu i kanadskog Sveučilišta Simona Frasera dolaze spoznaje da je loše vijesti dovoljno pratiti samo dvije do četiri minute pa da to ostavi traga na psihičko stanje čovjeka. Prevelika izloženost ovakvim vijestima može oštetiti živce. U ozbiljnijim situacijama kod nekih ljudi može doći do anksiozno-depresivnog poremećaja, a to može negativno utjecati na kvalitetu života. Znanstvenici ističu kako je važno odakle se konzumiraju vijesti, pa iznose dokaze kako su vijesti na društvenim mrežama nekvalitetne, nepouzdane i često netočne, pa čine veću opasnost, a posebno i zato što je korištenje vijesti s društvenih mreža u mnogim zemljama u znatnom porastu. Pa kako se onda od svega zaštititi? Kako pobjeći od loših vijesti kada su one posvuda oko nas?



Struka kaže da je doomscrolling loša navika kao i prejedanje ili nedovoljno spavanje. Znači, valja promijeniti navike i osigurati predah živčanom sustavu. Ne krcati se lošim vijestima čim se otvore ujutro oči, ali ne pretrpavati se negativnostima ni pred spavanje. Jer, doomscrolling šalje mozgu poruku da je životna situacija nesigurna, a to izaziva stres koji osjeća cijelo tijelo, pa to utječe na spavanje. Vijesti treba tražiti na provjerenim medijima, tamo gdje se teme analiziraju, a ne bombastično i površno serviraju. Ograničiti prijem vijesti, možda ih primiti kratko u neko određeno vrijeme. Svakako pokušati postići neku ravnotežu između loših i dobrih vijesti, dok ne uspijemo napustiti one loše. Maknuti od sebe pametne telefone i druge infoigračke, jer se, vidjeli smo, u njima krije opasnost. I provjeravajte sami sebe, jeste li i koliko uspješno pobjegli od loših vijesti. A kad je o njima riječ, prisjetite se što reče prof. Jerry Porras, američki organizacijski teoretičar: “Naćulite uši, imam doista loše vijesti: opasno je ako ne radite ono što volite.”