Prečasni Vladimir Delić novi je dekan Osječkog zapadnog dekanata. Njegov je prethodnik, mons. Adam Bernatović, dugogodišnji župnik Župe sv. Petra i Pavla, nakon 24 godine službe otišao u zasluženu mirovinu, a preč. Delić, župnik Župe sv. Josipa Radnika, sada nosi tu odgovornu titulu.

Što znači biti dekanom? Osjeća li veliku odgovornost? Je li dekan spona između svećenika i građana, ali i korektiv svih svećenika u svom dekanatu?



- Bio je to izvanredan izbor. Inače je mandat dekanske službe pet godina, nakon čega se može produžiti na još pet godina, ali nakon toga više ne. Nakon što je prečasni Adam Bernatović otišao u mirovinu, prema Zakoniku kanonskog prava mi svećenici unutar našeg dekanata imamo tajno glasovanje. Lista sadržava imena svih svećenika i redovnika koji su župnici u našem dekanatu. Nakon prebrajanja glasova nadbiskup imenuje svećenika koji je dobio najviše glasova, osim ako u pojedinim slučajevima ne odredi drukčije, kad za to postoje opravdani razlozi. Budući da sam dobio većinu glasova, nadbiskup me dekretom imenovao dekanom i na toj sam funkciji od 14. rujna 2023. s mandatom od dvije godine. Nakon toga bit će ponovno izbor dekana za petogodišnji mandat - objašnjava prečasni Delić. Dodaje da služba dekana obuhvaća promicanje bratskog zajedništva svih svećenika, njihovu uzajamnu suradnju i pomoć.

- Nadbiskupija je podijeljena na župe, koje su povezane u dekanate, a dekanat je skupina više župa, koje su područno i upravno povezane u cjelinu, kako bi pastoralna skrb za naše vjernike bila lakša i kako bismo mogli bolje funkcionirati. Na čelu je dekanata svećenik koji se naziva dekanom, a služba dekana je pastoralnog, pravnog i administrativnog karaktera. Dekan promiče pastoralno zajedničko djelovanje i pruža pomoć svećenicima dekanata. Dekana imenuje dijecezanski biskup te on preuzima službu od prethodnog dekana - tumači nam proceduru naš sugovornik.

Osječki zapadni dekanat obuhvaća osam župa: Župu sv. Josipa Radnika, gdje je i sjedište dekanata; Župu sv. Petra i Pavla (konkatedrala); Župu Uzvišenja svetog Križa (Retfala); Župu Rođenja BDM (Višnjevac); Župu sv. Josipa (Josipovac 1); Župu sv. Luke (Josipovac 2); Župu sv. Leopolda (Livana) i Župu Mučeništva sv. Ivana Krstitelja (Brijest). Svećenici dekanata sastaju se dvaput godišnje na redovitim pastoralnim sjednicama, u jesen i u proljeće, a te se sjednice zovu korona.

- Korona je latinski izraz i znači kruna, a, uz te dvije sjednice, sastajemo se i više puta ako je to potrebno. Sjednice saziva i njima predsjeda dekan, dnevni red određuje također dekan, ali za njega mora dobiti odobrenje više instance - kaže dekan Delić.

Sastaju se i na dekanatskim ili regionalnim duhovnim obnovama (tzv. rekolekcijama) koje se organiziraju samo za svećenike, četiri puta godišnje. Saziva ih dekan u prethodnom dogovoru sa svećenicima dekanata, pojasnio je.

Na sjednicama se razgovara o različitim temama koje su trenutno aktualne u Nadbiskupiji i u sveopćoj Crkvi. Razmjenjuju iskustva u svom djelovanju i iznose prijedloge za rješavanje teškoća.



- Svaki svećenik iznosi svoje mišljenje, no ne postoji unificirano rješenje. Neki župnici više razgovaraju sa župljanima, neki manje. Ponekad se dogodi nesporazum u određenoj župnoj zajednici, no bitno je razumjeti ljude i razgovarati s njima, što naši svećenici u većini slučajeva rado čine. Naime, razgovor rješava pola problema, te je bitno da se čovjek ne osjeća odbačenim i da ga ne smatramo nekakvim "vjernikom drugog reda" - kaže dekan Delić.

No dekan je i svojevrsna spona između svećenika i vjernika. Župnik je ipak prvi u svojoj župi, no ponekad, iako veoma rijetko, dogode se situacije koje župnici rješavaju uz pomoć i razumijevanje dekana.

- Bilo bi najbolje kada bi župnik i župljani sami mogli riješiti rijetke sporne situacije, a ja kao dekan uvijek mogu razgovarati s jednima i drugima kako bi našli zajedničko rješenje koje bi bilo prihvatljivo. Kao župnik imam pravo pomoći svojim župljanima, ali nemam pravo narediti nešto drugom župniku u svom dekanatu ako to nije u skladu s crkvenim pravom. Međutim, postoje i problemi koje izravno rješava nadbiskup, koji i jest kompetentan za sve - objašnjava dekan Delić.

Na sjednicama raspravljaju o raznim aktualnim pastoralnim temama, koje određuje Nadbiskupski ordinarijat.

- Mi svećenici iznosimo iskustva i određene teškoće u našim župnim zajednicama. Grad Osijek podijeljen je na Zapadni i Istočni dekanat kako bismo transparentno mogli djelovati. Dekan Osječkog istočnog dekanata je preč. Alojz Kovaček, župnik Župe sv. Ćirila i Metoda. Prvi dio naših sjednica (tzv. korona) održavamo odvojeno, a u drugom su dijelu rasprave zajedničke, u njima sudjeluju svećenici naših obaju dekanata kako bismo iznijeli prednosti i nedostatke pastoralnog djelovanja u našim župnim zajednicama - objašnjava naš sugovornik.

Na pitanje donose li odluke na sjednicama, dekan Delić odgovara: "Mi ne donosimo odluke, odnosno promjene, na našim sjednicama. Zapisničari (koji su istovremeno i zamjenici dekana) nakon pregleda i eventualne korekcije sastavljaju zapisnik sjednice, koji prosljeđujemo u Nadbiskupski ordinarijat, očekujući smjernice koje nam pomažu u idućem pastoralnom djelovanju."

Dekanska služba zahtijeva odgovornost, no u međusobnom razumijevanju i bratskoj (kolegijalnoj) suradnji s braćom svećenicima. Nije dobro ako se dekan postavi kao da je on neka "faca" iznad svih. Svaki svećenik, pa tako i dekan, ima svoje nedostatke, teškoće, mane i može pogriješiti. Bitno je međusobno razumijevanje, razgovor i pomoć. Svaki je svećenik meni jednak i ne bi bilo dobro postavljati se iznad svih. A svaki dekan treba surađivati s gradskim vlastima, naravno, koliko je to potrebno i koliko osobe na vlasti to dopuste, kako bismo svi mogli pridonijeti dobru svih građana bez obzira na nacionalnu i vjersku pripadnost, ističe dekan Delić.

Također je praksa da se dekan brine da se bogoslužni čin slavi prema propisima bogoslužja, da klerici žive u skladu s kleričkim staležom, da brižljivo obavljaju svoje dužnosti, da se pazi na doličnost, da se župne knjige dolično vode i još mnogo toga. Usto, dekan jednom godišnje ide u vizitacije u sve župe, pregleda župne knjige, trenutno stanje u župama, o čemu vodi zapisnik, koji se dostavlja Nadbiskupskom ordinarijatu.

- Moj osobni stav je da dekan ne smije biti nekakav "cinkaroš", koji će za svaki problem obavještavati Ordinarijat. Sve eventualne nesporazume, pogrješke, nesuglasice, ako se dogode, rješavaju se i korigiraju razgovorom i dogovorom dekana i subraće svećenika - smatra dekan Delić.

No dekanu Deliću ovo nije prvo dekansko iskustvo. Već je bio dekan, prije 20 godina u Vukovaru, no, kaže, već je to zaboravio.



Njegov svećenički put počeo je mnogo prije. Rođen je u Vinkovcima, a odrastao je u šokačkoj obitelji u Andrijaševcima i Rokovcima (ta dva naziva čine jedno selo). Svidjelo mu se odlaziti u crkvu, postao je ministrant sasvim slučajno. Budući da ima dar za glazbu, svirao je orgulje, a zanimao ga je i folkor. S 15 godina otišao je u sjemenište u Zagrebu. Kada je postao župnik, prva mu je župa bila Lovas. No bila je to ratna 1992. godina, a stanovnici Lovasa bili su u progonstvu. Pošao je za njima u Opatiju, Rijeku, na otok Krk, Zagreb... Kad je bilo moguće, pod nadzorom UNTAS-a preselio se u Lovas. Zatim je bio premješten u Vukovar, osnovao je novu župu, BDM Kraljice mučenika, te je ukupno, uključujući dekanatski mandat, u Podunavlju ostao 13 godina. Triput je bio podstanar, triput je živio u hotelu, a koliko je kilometara prešao u automobilu Yugo 45, izrešetanom gelerima, ne zna ni sam. Bilo je i hladnoće i gladi i neugodna mirisa, ali vrijedilo je, jer to me je preodgajalo i formiralo u ono što jesam, smatra naš sugovornik. Slijedio je premještaj u Podravske Podgajce, zatim u Privlaku kod Vinkovaca, a od 2016. godine župnik je u Osijeku, u Župi sv. Josipa Radnika.

- Ovdje sam punih sedam godina i veoma sam zadovoljan. Dobri su moji župljani, iako mi se u početku bilo teško snaći. Svaki je premještaj nova prilika, novi ljudi, novi izazovi - kaže dekan Delić.

Našem sugovorniku Bog je podario brojne talente, koje, kako sam kaže, ničim nije zaslužio. Lijepo pjeva, svira nekoliko instrumenata, a kao dijete plesao je u folkloru, išao u dramsku i recitatorsku skupinu u školi. Jedna je lijepa inicijativa u Osječkom zapadnom dekanatu povezana upravo s pjevanjem, i to liturgijskim, zbornim. Dekan Delić uz pomoć i svesrdnu suradnju svećenika, koji su inicirali taj projekt i vode k njegovu ostvarenju, okupit će sve zborove i pjevače župa Osječkog zapadnog dekanata te će ove godine slaviti svečanu pjevanu sv. misu u čast sv. Cecilije, zaštitnice liturgijske glazbe.

Osim toga, naš sugovornik je jedan od rijetkih župnika koji želi raditi s djecom s teškoćama u razvoju i njihovim roditeljima i odgojiteljima. Priprema ih za sakramente zajedno s njihovim roditeljima, i to prema njihovim mogućnostima i njihovim posebnostima. No to smo slučajno čuli od njegovih župljana prilikom našeg odlaska, pa ćemo tu temu obraditi u nekoj drugoj priči.