Ne volim biti glasna, ali uoči Dana sjećanja na žrtvu Vukovara, dužna sam podijeliti svoje misli ne samo kao dijete koje je u Domovinskom ratu izgubilo najvrjednije – svoje roditelje – već kao građanka Hrvatske koja konačno želi mir.

Vukovar nije samo rana na karti moje Domovine, već živa rana u mom srcu koja nikada neće zacijeliti. Prekinuto djetinjstvo.. nevjerica kad ostaneš bez roditelja, bez doma, bez rodnog grada. U mom albumu nema slika odrastanja, u mojoj memoriji je Domovina koju su razarali.
Koliko god i danas boli, kroz tu bol jasno vidim put kojim moram ići i vjerujem da je to jedini put za sve nas.

Ne dopuštam da i nakon 32 godine mržnja i podjele oblikuju moju budućnost. Moji roditelji, kao i brojni nevini, položili su svoje živote za slobodu koju danas imamo i nemojmo je olako shvaćati.

Rat je odnio mnogo, ali ne i našu sposobnost da pokažemo kako možemo i znamo bolje.
Svima onima koji svoju budućnost temelje na podjelama naše Domovine i politiziranju Vukovara poručujem - nemate na to pravo!

Nemate pravo sjećanje i suze za roditelje, prijatelje, susjede i sve kojih više nema koristiti za vlastite političke interese. Jer ja ne mrzim, ali ne zaboravljam! Njihova hrabrost i žrtva zaslužili su biti temelj za međusobno poštivanje i razumijevanje kako bismo izgradili bolji Vukovar i Hrvatsku.

Dužna sam čuvati uspomenu na moje najbliže i na sve žrtve. Zato nemam pravo i neću šutjeti na mržnju. Osobito ne dok ratovi ponovno bjesne u svijetu i u Europi. Zlo rata neka ne ukrade djetinjstvo više niti jednom dijetetu u Hrvatskoj, kaže Marijana Balić, saborska zastupnica (HDZ), rođena u Vukovaru.