U sad već skoro pet godina ekonomske i gospodarske krize u EU uključujući i RH (posljedice korone, posljedice ukrajinskog rata...), unatoč svim problemima koji su i danas evidentni, može li se zaključiti da smo kao država u najvećoj mjeri ipak preživjeli najteže razdoblje, uključujući i inflaciju, i pokazali razvojnu održivost - pitali smo dr. sc. Dina Dogana, konzultanta, profesora strategije i financija?

- Jedna od karakteristika tzv. rezilijentnih organizacija poput narodnih gospodarstva ili poduzeća je da će spremno dočekati bilo koju krizu i uspješno proći kroz nju. Takve organizacije su svjesne da je kraj jedne krize uvod u neku novu. Ali s obzirom na to da takve organizacije prate signale ranog upozorenja (early warning signals) koji upozoravaju na sljedeću krizu i imaju spremne procese i mjere te kompetentne ljude za njihovo provođenje, kod njih ne dolazi do prevelikih oscilacija u poslovanju. Pri tome valja istaknuti da su troškovi takvog pristupa kriznom menadžmentu mnogo niži od kampanjskog pristupa.

U Hrvatskoj smo, čini mi se, skloniji ovom potonjem pristupu. Slažem se da je najgore razdoblje ove posljednje krize iza nas. Ali cijena koju smo platili za njezino prevladavanje izrazito je visoka. I nisam uvjeren da ćemo spremnije dočekati sljedeću krizu. Ali zato se vladajući vole predstavljati u pozitivnom svjetlu, da mogu svladati bilo koju krizu. Pri tome zaboravljaju da je sprint između dva crvena semafora vrlo neučinkovit za razliku od mirnog prolaska zelenim valom.

Da i ovu krizu nismo iskoristili za dubinsku transformaciju hrvatskog gospodarstva, pokazuje i činjenica s kojim strahom pratimo kretanja u hrvatskom turizmu. Ovisnost o turizmu jedina je konstanta i vrlo opasna situacija koju prepoznaju i međunarodne kreditne rejting agencije. Evo, baš neki dan su nas na to upozorili. Druge zemlje krize koriste za novi početak i održivi razvoj.

Vezano uz prethodno pitanje: Koliko su u preživljavanju krize (recesije) pomogle vladine intervencije, financijska pomoć, jesu li one bile presudne u održavanju ekonomskog i gospodarskog sustava koliko-toliko funkcionalnim...?

- Vladine mjere za ublažavanje posljedica krize načelno su svakako za pohvalu. Svaka će odgovorna vlada pogotovo najranjivijim skupinama društva u takvim trenucima izići u susret. Sve ostale građane i poduzeća potaknut će da se još bolje pripreme za nadolazeće krize. U Hrvatskoj se, međutim, primjenjivao princip "kante za polijevanje". Svi su dobili ponešto, pa su tako od Vladinih mjera profitirali i oni kojima pomoć realno i nije bila potrebna, a oni kojima je pomoć bila potrebna možda nisu dobili dovoljno.

S obzirom na to da navodno već više od 30 godina nismo u socijalizmu, nisam veliki pobornik subvencija i državnih intervencija u tržišne mehanizme. Uzmimo primjer ograničavanja cijene goriva. Od toga su profitirali i oni najsiromašniji i oni najbogatiji. Razmislite samo tko više koristi vozila i čija vozila konzumiraju više goriva. Ako se radi o socijalno osjetljivoj politici, zašto se onda nije smanjilo porezno opterećenje ekonomsko najslabijih skupina i time im se povećao kapital koji im stoji na raspolaganju kako bi preživjeli krizu na način koji je za njih najbolji?

Još malo o proteklim godinama. Da se s krizom više-manje uspješno nosimo, koliko je pomogao i Nacionalni plan oporavka i otpornosti, može li se zaključiti da se NPOO potvrdio u praksi, uz naravno pomoć iz EU-a...?

- I NPOO je načelno odlična stvar. I dobro je da ga je Vlada pokrenula. Plan je zasigurno dobro zamišljen, ali je kod provedbe došlo do problema. Kako je moguće da država subvencionira i time ograničava cijenu goriva i električne energije, a navodno poskupljenje goriva i energije se u javnom diskursu koristi kao argument za podizanje cijena na širokoj fronti?

Vratimo se u sadašnje stanje. Krajem kolovoza, ministar Filipović pohvalio se kako RH ima mnogo veći gospodarski rast od prosjeka EU-a. Kako objašnjavate da je unatoč svih poteškoća hrvatska ekonomija porasla deseti kvartal zaredom...? Govori se i o konstantnom rastu inozemnih investicija...

- Tko duboko padne, ima priliku za snažan oporavak. Ne zaboravimo da je Hrvatska i prije ove posljednje krize prema puno gospodarskih pokazatelja bila pri dnu Europske unije. A kada se dogodila kriza, Hrvatska je najviše pala. Dobro je da se Hrvatska oporavlja od krize. Ali stavimo li taj aktualni rast u pravi kontekst, onda brojke i nisu tako euforične. Razumijem vladajuće da se sada već nalaze u predizbornoj kampanjii kada se svaki pa i mali uspjeh prikazuje višestruko većim nego što stvarno jest.

Što se inozemnih investicija tiče, valja postaviti pitanje jesu li ta ulaganja rezultat sustavnog privlačenja visoko efikasnih industrija. Ili nam se pak i dalje događa da stranci ulažu u Hrvatsku kako bi samo iskoristili njezine resurse.

I za kraj, pitanje o nedavno u Vladi predstavljenom proračunu za 2024. godinu. Prema sadašnjim pokazateljima dosegnut će iznos od 32,6 milijardi eura, što znači da je u dvije godine povećan za 9,4 milijarde, ili oko 40 posto. U eksploziji rashoda najveći porast doživjeli su izdaci za zaposlene, čak za 32,2 posto, što je zacijelo rekordni rast plaća u novijoj hrvatskoj povijesti. Vaš komentar? Koliko je taj proračun razvojni, održivi, realan u okolnostima kakve bi mogle biti iduće godine, ili ga se može gledati i kroz izbornu 2024. godinu?

- Proračun za 2024. je predizborni i time nije realan. Prema dobrom starom običaju dijelit će se šakom i kapom kako bi se dobili izbori, a nakon toga ćemo se pitati kako te poklone platiti. Pri tome se valja pitati što Vlada čini da smanji troškove državne administracije i javne uprave i time pridonese uravnoteženom proračunu. Konkretno: Vlada je osmislila digitalnu strategiju Hrvatske za 2032. godinu. Koliko ćemo uložiti u to, koje se uštede u konačnici očekuju, tko su odgovorne osobe za pojedine mjere i koje su sankcije predviđene za one koji ne ispune ciljeve? To bi sve trebalo znati...

Što je s BDP-om, za njega se planira rast od 2,8 % - realno ili ne?

- Politika je umjetnost mogućega. (D.J.)