Fenomen lažnih vijesti, alternativnih istina, teorija urota i propagande svih vrsta, neizbježan je sastojak naše svakodnevice čije korijene možemo potražiti idući daleko o prošlost, ali i potvrdu takvog stanja dobiti i samo površnim pogledom u senzacionalizam ovodobnog društva spektakla u kojem mediji, tiskani i elektronski, diktiraju percepciju stvarnosti na kakvu smo odavno naviknuli kao nešto uobičajeno i normalno.

Puno je znanstvenih radova objavljeno o toj temi posljednjih godina. Iz mnoštva relevantnih istraživanja, analiza i komentara spomenut ćemo studiju “Jačanje otpornosti društva na dezinformacije: Analiza stanja i smjernice za djelovanje” autorica dr. sc. Marijane Grbeša Zenzerović dr. sc. Ive Nenadić, objavljene u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026. (Uspostava provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka), kao i projekt “Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama”... Uglavnom, sklonost prema lažima i dezinformacijama odavno je jedan od najozbiljnijih civilizacijskih i društvenih problema protiv koga se neprestano valja boriti. Ili kako je rekla Ayn Rand: “Ljudska rasa ima samo dva neograničena kapaciteta - jedan za patnju i jedan za laganje”, dok nas njemačka izreka upozorava da “ljudi nikad ne lažu više nego prije izbora, tokom rata i nakon lova”. Drugim riječima, bez obzira na to što smo o temi dezinformacija i laži opširno pisali u prošlom broju Magazina, valjalo je obratiti pozornost na još neke aspekte problema, pa smo razgovarali i s doc. dr. sc. Lanom Ciboci Perša s Odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta u Zagrebu.

Problem širenja dezinformacija nije od jučer, možemo ga sagledati idući manje ili više u prošlost, no koliko su dezinformacije u 21. stoljeću eskalirale više nego u stoljeću/stoljećima prije?

- Pojava dezinformacija svakako nije novijega vijeka, one postoje od kada postoji i ljudska komunikacija. Ono što se promijenilo u 21. stoljeću i zbog čega se danas toliko govori o dezinformacijama u medijskom prostoru je činjenica da je razvoj novih medija i tehnologije omogućio lakši i brži prijenos informacija kao nikada prije u ljudskoj prošlosti. Danas je dovoljno samo nekoliko klikova mišem da informacija dospije do stotina tisuća pa čak i milijuna ljudi diljem svijeta, zahvaljujući osobito društvenim mrežama, zbog čega problem dezinformacija privlači toliku pozornost - kako stručne tako i opće javnosti. Upravo je stoga danas, više nego ikada ranije, potrebno medijsko obrazovanje koje će svim medijskim korisnicima, neovisno o dobi, omogućiti stjecanje toliko potrebnih medijskih kompetencija, osobito u kontekstu kritičkoga analiziranja i vrednovanja medijskih sadržaja.



Plaćamo li danak globalnoj komunikacijskoj umreženosti, napose digitalnom dobu, koje je otvoreno koliko za informacije toliko i za dezinformacije? Drugim riječima, koliko je dezinformacija jedan od najvećih izazova 21. stoljeća?

- Dezinformacije svakako jesu jedan od velikih izazova 21. stoljeća. Upravo je stoga važno pravovremeno osvještavanje šire javnosti o problemima koje sa sobom nosi pojava i širenje dezinformacija, ali i pronalaženje učinkovitih mehanizama za borbu protiv širenja takve vrste informacija. U tome bi svakako mogao pomoći razvoj umjetne inteligencije.

Gledajući širu i dublju sliku, jesu li za širenje dezinformacija najviše krivi mediji? Ne samo ovodobni, digitalni, nego i oni klasični, poput starih dobrih novina, radija, pa i televizije, prije interneta...?

- Iza svakog medija i objavljenog medijskog sadržaja, i onog istinitog i neistinitog, prije svega stoji - čovjek. Nisu mediji krivi zbog pojavljivanja sve većeg broja dezinformacija, nego ljudi i način na koji se koriste tim istim medijima - od urednika i novinara pa do samih medijskih korisnika. Da medijski korisnici puno više propituju medije i medijske sadržaje, da ne dijele informacije bez njihova kritičkoga vrednovanja, a često i da nisu pročitali medijski prilog do kraja, da propituju čak i sadržaje koje su podijelili njihovi prijatelji i članovi obitelji, a ne da ih uzimaju zdravo za gotovo - dezinformacija bi definitivno bilo puno manje u digitalnom medijskom prostoru.

Zanimljivo je da se danas puno govori o mlađim generacijama, kako o generaciji Z tako i o generaciji Alfa, koje potpuno odrastaju uz digitalne medije, i često se ističe da su upravo oni najugroženija skupina zbog činjenice da se najviše informiraju upravo kroz nove medije, a danas primarno kroz društvene mreže, osobito TikTok. Međutim, osobe starije od 65 zapravo češće dijele i nasjedaju na dezinformacije, što samo pokazuje da je medijsko obrazovanje potrebno doista na svim razinama društva, kako kroz formalno tako i kroz neformalno obrazovanje.

U 20. stoljeću medijski aspekt informacije, dezinformacije i propagande do savršenstva je u djelo provodio zloglasni Joseph Goebbels, no bilo je i drugih, prije njega i poslije njega... Vaš komentar?

- Upravo tako, nije Goebbels bio ni prvi, a nažalost ni posljednji koji je dezinformacije - i propagandu kao jedan oblik dezinformacije - koristio u one najgore svrhe, ratne sukobe. Mi svakodnevno i danas, na primjerima izvještavanja o ratu u Ukrajini i Gazi, svjedočimo brojnim primjerima propagande, samo što oni često među širom javnosti još uvijek nisu prepoznati kao takvi i trebat će neko vrijeme, kao i provedba znanstvenih istraživanja, dok se javnost ne osvijesti upravo o tom velikom problemu današnjice.



No vratimo se u sadašnjost. Što je zajedničko svim štetnim sadržajima koji kreiraju informacijski poremećaj u kojemu je građanima teško razlikovati vjerodostojnu od obmanjujuće ili lažne informacije?

- Kada govorimo o informacijskom poremećaju, terminu koji se sve više koristi u kontekstu manipulativnih medijskih sadržaja, zapravo se govori s jedne strane o lažnim informacijama koje se objavljuju s namjerom zavaravanja šire javnosti, ali i stjecanja ekonomske koristi (tzv. dezinformacija), ali i lažnim informacijama koje se objavljuju bez namjere da se nekoga obmane (tzv. misinformacije). Međutim, taj izraz podrazumijeva i točne informacije koje se prikazuju ili koriste na zlonamjeran način (tzv. malinformacije).

Dezinformacije su kreirane tako da utječu na naše emocije, a često se koriste i tzv. mamilice te maksimalno pojednostavljivanje sadržaja i prikazivanje informacija izvan konteksta u kojem su nastale, a sve su to jeftini trikovi koji trebaju privući pozornost i nažalost nasamariti medijsku publiku.

Što nam možete reći o projektu “Kritička analiza dezinformacija o vjerskim temama”, u kojem sudjelujete...?

- Riječ je o projektu koji se provodi s ciljem suzbijanja dezinformacija u hrvatskome medijskome prostoru u sklopu mjere “Uspostava provjere medijskih činjenica i sustava javne objave podataka”. Projekt zajednički provode Odjel za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Hrvatski katolički radio, Hrvatsko društvo katoličkih novinara i medijski profesionalac Ivica Zadro. Naglasak je u projektu stavljen na provjeru dezinformacija o vjerskim temama u hrvatskome medijskome prostoru na temelju čega se kroz projekt planira izraditi alat za provjeru vjerskih dezinformacija koji će medijskim korisnicima koristiti za provjeru svih sumnjivih informacija vezanih uz vjerske teme, a osobito Katoličku Crkvu.

Osim educiranja novinara koji se bave vjerskim izvještavanjem te djelatnika tiskovnih ureda biskupija i župnih suradnika, kroz projekt će se educirati i mladi - maturanti diljem Hrvatske koji će već iduće godine imati mogućnost sudjelovati u jednoj od najvažnijih građanskih obaveza - izborima, zbog čega je izrazito važno osvijestiti ih o karakteristikama dezinformacija u medijskom prostoru te načinima njihova prepoznavanja. Kako bismo dodatno unaprijedili kompetencije kritičkoga vrednovanja medijskih sadržaja budućih medijskih profesionalaca, pokrenut će se izborni predmet Mediji i dezinformacije na Studiju komunikologije na Hrvatskom katoličkom sveučilištu te će se u tu svrhu u sklopu projekta izraditi i prvi hrvatski sveučilišni udžbenik o toj temi.

Umjetna inteligencija (UI/AI) posljednjih je mjeseci prilično uznapredovala i zapravo je teško točno utvrditi je li nešto što upravo čitamo napisala stvarna osoba ili možda računalo. Koliko umjetna inteligencija može dodatno utjecati na širenje dezinformacija?

- Nažalost, jako puno, i to je jedna od onih loših strana razvoja umjetne inteligencije. Naime, umjetna inteligencija još uvijek ne prikazuje izvore informacija zbog čega je teško utvrditi pouzdanost i točnost informacija koje daje. S druge strane, budući da je razvoj umjetne inteligencije, koliko god da je daleko stigao, toliko je još uvijek u povojima pa vrlo često još uvijek brka različite osobe i događaje. Stoga dijeljenjem takvih sadržaja publika definitivno riskira mogućnost da na svojim profilima na mrežama dijele dezinformacije. No, s obzirom na brzi razvoj tog područja, vjerujem da će se uskoro i taj problem riješiti te je tada osobito važno iskoristiti upravo samu umjetnu inteligenciju za borbu protiv dezinformacija.



Sve se više govori o tzv. deepfake videozapisima stvorenima s pomoću umjetne inteligencije, u kojima stvarni ljudi govore stvari koje zapravo nikad nisu rekli, a u SAD-u su prepoznati kao prijetnja nacionalnoj sigurnosti...

- Sve više država takav oblik manipulacije definitivno prepoznaje kao problem i prijetnju nacionalnoj sigurnosti. Na primjeru tzv. Trumpova uhićenja jasno smo mogli vidjeti koliko daleko umjetna inteligencija može ići i koliko je teško procijeniti, ali i utvrditi pouzdanost određenih medijskih vizualnih i audiovizualnih sadržaja. I tu se ponovno ističe važnost posjedovanja kompetencija kritičkoga vrednovanja medijskih sadržaja, jer bez njih će prosječni medijski korisnik teško moći procijeniti i razlikovati pouzdane od nepouzdanih izvora informacija. U tom je procesu svakako važno i osvještavanje šire javnosti jer mnogi još uvijek nisu svjesni koliko je daleko razvoj umjetne inteligencije zapravo otišao. I tu važnu ulogu, čak i onu najvažniju, imaju upravo - mediji.